Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
8. prosinca 2019.
Iz druge perspektive

Komentar Marcello Viola »posvađao« Italiju i Europski sud za ljudska prava

Foto Pixabay.com
Foto Pixabay.com
Autor:
Objavljeno: 3. studeni 2019. u 9:10 2019-11-03T09:10:36+01:00

Europski sud ne negira ozbiljnost zločina koji je počinio Marcello Viola, ali osporava činjenicu da su tom čovjeku, samo zato što nije surađivao s pravosuđem, odbijeni zahtjevi. Po mišljenju suda, Italija mora preispitati zakon

Jedna od zadnjih presuda Europskog suda za ljudska prava od 13. lipnja 2019. godine koja se odnosi na Italiju, donesena je u korist Marcella Viole - mafijaša koji je tužio talijansku državu zbog povrede članka 3. Konvencije o ljudskim pravima i slobodama. Presuda se kratko može sažeti ovako: Sud odbacuje prigovor talijanske Vlade koji se tiče statusa »žrtve« podnositelja zahtjeva Marcella Viole. Žalbu ocjenjuje prihvatljivom. Izjavljuje, sa šest glasova protiv, da je došlo do povrede članka 3. Konvencije.

Država Italija mora isplatiti podnositelju zahtjeva, u roku od tri mjeseca od dana kada presuda postane pravomoćna, iznos od 6.000 eura, plus iznos koji se odnosi na kamate i troškove. Sud podsjeća da ljudsko dostojanstvo, koje se nalazi u samom središtu sustava uspostavljenog Konvencijom Vijeća Europe, sprječava lišavanje slobode osobe na prisilni način, ako se istovremeno ne radi na njenoj reintegraciji u društvo i ne pruži joj se prilika da se jednoga dana popravi.
Viola je do sada bio osuđen na četiri doživotne kazne kao jedan od šefova mafije, zbog počinjenja višestrukog ubojstva, otmice i posjedovanja oružja. U takvim slučajevima talijanski zatvorski sustav predviđa »tešku« doživotnu kaznu, čiji režim u zatvoru sprječava da pripadnik mafije bude povezan sa zločinačkom organizacijom kojoj pripada. Jedino pod uvjetom da zatvorenik surađuje s pravosudnim sustavom, može ponovno ostvariti prava u zatvoru koja uživaju ostali zatvorenici osuđeni na doživotni zatvor. Stav je talijanske Vlade, da je »slučaj Viola« sadržavao sve potrebne elemente koje je prethodno trebalo ispuniti da se može primijeniti takav režim koji je u talijansko zakonodavstvo uveden prije nekoliko godina. A to su: kriminalna djela mafije, terorističke aktivnosti i sudjelovanje u aktivnostima u vezi s dječjom pornografijom. To su, kako ističe Vlada, prijetnje koje, ne samo da destabiliziraju zemlju, već mogu imati i negativne posljedice izvan državnih granica. Europski Sud ne negira ozbiljnost zločina koji je počinio Marcello Viola, ali osporava činjenicu da su tom čovjeku, samo zato što nije surađivao s pravosuđem, odbijeni zahtjevi.

Slučaj Marcello Viola, koji je u zatvoru već 28 godina, razmatrao je svojedobno i talijanski Nadzorni sud, koji je odbio njegov zahtjev na uvjetno puštanje iz zatvora, jer je utvrdio da je Viola osuđen zbog udruživanja mafijaškog tipa i počinjenja brojnih zločina. U presudi, suci Europskog suda ističu da se »nedostatak suradnje izjednačava s nepobitnom pretpostavkom opasnosti za društvo«. Drugim riječima, po mišljenju Suda, Italija mora preispitati zakon kojim se uređuje doživotni zatvor pod »teškim« uvjetima. Prema mišljenju Europskog suda, kazna doživotnog zatvora krši članak 3. Konvencije o ljudskim pravima (»nečovječno, ili ponižavajuće postupanje, ili kažnjavanje«).

Tom prigodom, agencija Reuters je prenijela sljedeću vijest: »Europski sud je izjavio da oštri talijanski zatvorski režim za mafijaše i one osuđene kao teroriste, koji su odbili suradnju s pravosudnim sustavom, krši ljudska prava i da ih treba izmijeniti«. Reakcija talijanske Vlade na tu presudu Suda bila je veoma oštra. »Talijanski sustav je kompatibilan s člankom 3. Konvencije«, smatra Vlada. Zatim navodi: »Unutarnji sustav predviđa dva alternativna pravna sredstva za uvjetno puštanje iz zatvora: pomilovanje predsjednika Države i zahtjev za obustavom izvršenja kazne iz zdravstvenih razloga«. Vlada u svome komentaru također podsjeća na poseban kontekst primjene »članka 41 bis« Kaznenog zakona, navodeći da, zbog ekstremne ozbiljnosti zločina o kojima je riječ, mafijaški element karakterizira čvrstinu veze i njegovu stabilnost. Stoga je veoma bitno da osuđenik ostvari suradnju s vlastima kako bi se mogla utvrditi »njegova potpuna odvojenost od kriminalnog okruženja«. Ministri u Vladi i pojedini talijanski suci smatraju da bi takva odluka Suda mogla oslabjeti borbu protiv organiziranog kriminala i militantnih skupina. Situacija je očigledno veoma osjetljiva jer, između ostalog, uopće nije lako pronaći ravnotežu između različitih stajališta o najtežim oblicima kriminala opasnih po društvo.

Italiju je Sud iz Strasbourga u više navrata već osudio zbog primjene režima »41 bis«. No, posebice je u Italiji teško prihvaćena ona presuda Suda, koja se odnosila na Bernarda Provenzana, šefa mafije u listopadu 2018. godine. »Šalite se?... Prava za ljude koji su rastvorili (otopili) djecu u kiselini? Apsolutno ne«, napisao je na Facebooku ministar vanjskih poslova Luigi Di Maio, šef Pokreta 5 zvjezdica. »Samo zatvor plaši mafiju«, izjavio je sudac za borbu protiv mafije Nino Di Matteo za »Il Fatto Quotidiano«. Valja podsjetiti da je Italija pooštrila zatvorske uvjete za mafiju i teroriste nakon krvavih borbi 80-ih i 90-ih godina, što je kulminiralo ubojstvom dvojice vrhunskih sicilijanskih sudaca u borbi protiv mafije, Paola Borsellina i Giovannija Falconea 1992. godine. Nakon izmjene zakona, velik broj mafijaša počeo je surađivati ​​s policijom, što je, između ostalog, dovelo do uhićenja Salvatorea T. Riina, osuđenog za izdavanje naloga za ubojstvo Borsellina i Falconea. Ova odluka Suda u Strasbourgu posebice je razbjesnila pripadnike talijanske desnice. Prvi koji je javno izrazio svoje negodovanje odlukom, bio je bivši ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini. On se pritom osvrnuo i na odluku iz 2018. godine (»slučaj Provenzano«): » Provenzano je osuđen na 20 doživotnih kazni zbog desetak ubojstava, sve do njegove smrti. To je još jedan dokaz beskorisnosti ovog neslavnog europskog suda. Za Italiju odlučuju Talijani, a ne netko drugi. Oni ne znaju o čemu razgovaraju. Nehumana ponašanja su ona koja je počinio Provenzano«. »Članak 41 bis, temeljno je sredstvo za iskorjenjivanje mafije i ne smije se dirati«, izjavio je Luigi Di Maio iz Pokreta 5 zvjezdica. »Poštujem ovu odluku Suda, ali je ne želim komentirati. Želim naglasiti samo jedno: 41 bis ne može se dovesti u pitanje. Duga je povijest sučeljavanja s Europom, ali vjerujem da druge zemlje moraju samo naučiti od Italije o zakonodavstvu protiv mafije«, izjavio je ministar pravosuđa Alfonso Bonafede.

To su iskustva koja zasigurno mogu biti veoma korisna i za Hrvatsku, posebice u metodama i načinu oduzimanja nezakonito stečene imovine, posebice prema ratnim profiterima i drugim kriminalcima iz razdoblja tzv. pretvorbe i privatizacije. »Bilo bi dobro da Sud promijeni ime u Europski sud za prava ubojica«, izjavila je predsjednica političke stranke Talijanska braća/Fratelli d’Italia (desnica) Giorgia​ Meloni. Članovi obitelji žrtava masakra Via dei Georgofili (teroristički čin koji je počinila mafija Cosa Nostra), također iskazuju svoj gnjev: »Gdje je bio Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga u noći 27. svibnja 1993. godine, kada je Provenzano poslao svoje ljude u Firenzu da nas ubiju. Sud u Strasbourgu nas vrijeđa... ».

Kada je riječ o najnovijoj presudi (Viola), nije naodmet znati što je u svome izdvojenom mišljenju izrekao poljski sudac Wojtyczek: »Na moju veliku žalost, ne mogu podržati mišljenje većine u Sudu, prema kojem je Talijanska Republika u ovome slučaju prekršila članak 3. Europske konvencije o ljudskim pravima. Bitni elementi ovog slučaja mogu se sažeti na sljedeći način. Podnositelj zahtjeva (Viola), koji je osuđen na doživotni zatvor, bio je voditelj zločinačke organizacije. On i dalje predstavlja prijetnju životu i sigurnosti ljudi u Italiji. Podnositelj zahtjeva ima informacije koje bi mogle pomoći vlastima da procesuiraju druge ljude koji su aktivni u ovoj organizaciji i na taj način pridonijeti značajnom smanjenju prijetnje životu ljudi i sprečavanju novih zločina. Međutim, on odbija dati relevantne informacije vlastima, tvrdeći da je i dalje nevin, pozivajući se pritom na strah, vlastiti život i život svoje obitelji. Zašto? Nadzorni sud iz Aquile posebno je napomenuo da talijansko zakonodavstvo ne oduzima pravo onima koji su osuđeni na doživotni zatvor zbog najopasnijih zločina za društvo u nadi da će jednog dana dobiti slobodu. Ono im pruža mogućnost uvjetnog puštanja, ali tu mogućnost dovodi u vezu sa suradnjom s pravosuđem. Također treba napomenuti da u praksi ljudi koji nisu smatrani dijelom vrha zločinačke organizacije, ne podliježu ovim zatvorskim uvjetima. Očigledno, talijansko zakonodavstvo nije toliko kruto koliko se želi prikazati. Mnogo je toga izmijenjeno i više je puta podvrgnuto kontroli ustavne zakonitosti.

Ne ulazeći u ocjenu onoga dijela presude za što su nadležni pravna struka i pravosudna tijela (nacionalna i međunarodna), ipak se ne možemo oteti dojmu da Europski sud, za razliku od talijanskog pravosuđa, ipak nije tako dobro upućen u pravu suštinu mafijaške organizacije, načina njezina funkcioniranja i stvarne opasnosti koja prijeti društvu od te organizacije? Duboki prodor mafije u tkivo talijanskog društva, bitno je obilježen geopolitičkim i relevantnih kulturnim okolnostima u prošlosti i danas. Primjerice, kontrola teritorija temelji se prije svega na društvenom priznanju, na pristanku. Kulturni legitimitet mafije temeljen je na tradicionalnim i religijskim vrijednostima, istinitim i onim lažnim, koji počivaju na lažnom mitu o mafiji koja navodno teži pravednom društvu, poštovanju moralnih načela, zaštiti slabih, uspješnom rješavanju međuljudskih sukoba...

​Mafija je, genetski gledano, političko biće. Ona istražuje i njeguje interakcije s institucijama vlasti i utječe na političke procese s ciljem jačanja vlastite elite. Bez toga je teško razumjeti suštinu prijepora na relaciji Europski sud za ljudska prava - Talijanska Republika, jer se ona ne može svesti samo u pravne okvire.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.