Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
20. listopada 2019.
Goranski vidikovac

Komentar MARINKO KRMPOTIĆ Sto milijuna kuna gore-dolje. 'Ajte, molim vas...

Delnice / NL arhiva
Delnice / NL arhiva
Autor:
Objavljeno: 6. svibanj 2019. u 15:20 2019-05-06T15:20:00+02:00

Ono što se zbiva oko novčano lijepe darovnice švicarske vlade koja je u okvire stalnih bespovratnih potpora uključila i poboljšanje standarda vodoopskrbe i odvodnje u hrvatskim ruralnim područjima ilustrativan je primjer zašto potencijalni ulagači bježe glavom bez obzira. Kako i ne bi kad se za nešto što po svim procjenama vrijedi 88 milijuna traži čak188 milijuna kuna

Nažalost, Hrvatska tako bjelodano postaje područje na kojem su bilo kakva ulaganja vrlo rizična da neće biti nikakvo čudo ako svim potencijalnm stranim ulagačima u Lijepu Našu glavni savjet konzulantskih kuća bude – bježite glavom bez obzira jer Hrvati ne znaju iskoristiti ni darovani novac, a kamo li da će vama omogućiti kvalitetan posao i zaradu.

I koliko god ova teška ocjena zvuči ružno, potvrđuje je, bar za sada, sve što se zbiva oko novčano itekako lijepe darovnice švicarske vlade koja je u okvire stalnih financijskih bespovratnih potpora uključila i Hrvatsku, a jedan od tih projekta je i poboljšanje standarda vodoopskrbe i odvodnje na ruralnim područjima.

Što zbog realnih potreba, što zbog sličnosti znatnog dijela Švicarske s područjem Gorskog kotara, Vlada Švicarske donijela je odluku da se taj projekt realizira u Gorskom kotaru i to u dvije faze pri čemu bi prvim radovima u vrijednosti od 177 milijuna kuna zahvaćena bila područja Brod Moravica, Delnica i Fužina, a drugim ostale goranske lokalne samouprave, s izuzetkom Vrbovskog i Čabra o kojima će brigu kroz svoje projekte voditi državno poduzeće Hrvatske vode.

Naravno, Švicarci nisu išli grlom u jagode pa se itekako zna što će se raditi u prvoj, a što u drugoj fazi te kako bi i koliko dugačiji, nakon svega, trebao izgledati Gorski kotar za koji je još davno osmišljen danas potpuno neadekvatan naziv – hrvatska Švica.

I sve to s tim projektima djeluje lijepo, skladno, realno i poželjno dok je na papiru. A kad onda sve krene u pokušaj realizacije – eto drame! I to u svakom segmentu, od opće ideje pa do njenih pojedinih dijelova, a pritom – pogađate – niti za jedan problem nisu krivi dobrohotni Švicarci.

Krenimo redom. Dakle, za prvi dio tog prvog dijela projekta vrijednog 177 milijuna kuna raspisani su natječaji za poslove koji su, sukladno projekcijama, studijama i predračunima, trebali koštati oko 88 milijuna kuna.

No, nakon što su javni natječaji privedeni kraju, proračun traženja naših poduzeća koja su se javila na te natječaje popeo se na – 188 milijuna kuna! Doing!!!! Dakle, za prvi dio prvog dijela poslova, naše vrle građevinske firme već sada traže 11 milijuna kuna više od ukupne svote predviđene za sve poslove prve faze!

Naravno, Švicarci se čude i križaju, a naši građevinci mrtvi hladni kažu kako su, eto, cijene građevinskih radova porasle pa je skok za više od sto posto logičan i realan. I što uopće tamo neki Švicarci imaju to komentirati. Kakve oni veze imaju s građevinom, pa oni imaju samo tamo neke Alpe, satove, sir...

Konačna posljedica te prve runde je da su natječaji – poništeni. I to, logično, na traženje Švicaraca kojima je potpuno nejasno kako se za nešto što po svim procjenama vrijedi 88 milijuna kuna, može tražiti 188 milijuna kuna!

E, pa može. Uostalom, sto milijuna kuna gore-dolje. Ajte, molim vas...

Primjer drugi je jedan od manjih projekata tog uvodnog dijela, točnije vodovod Skrad – Brod Moravice čija je izgradnja procijenjena na 11 milijuna kuna. Od te svote Švicarci su se obvezali osigurati 85 posto, a preostalih 15 posto moraju naći lokalna i regionalna te lokalna samouprava.

Tako je i sa svim drugim projektima ovog programa jer Švicarci žele uključivanje sredstava države i područja gdje se radi, budući da će se tada, logično pretpostavljaju, učinjeno više cijeniti. Dakle, hrvatska strana bi od tih 11 milijuna kuna trebala pronaći nekih 1,6 milijuna kuna i čim se to učini, može se krenuti u posao. E – ne može. Nema.

Čega nema? Pa nema tih 1,6 milijuna kuna! Prije svega nema po 500.000 kuna koiliko bi trebale dati općine Skrad i Brod Moravice, a nema ih stoga jer su ukupni proračuni tih sredina oko 4 milijuna kuna, a realni su dvostruko manji pa za njih naći tih pola milijuna kuna znači nemoguću misiju.

A da sve skupa bude gore oni su, kao i ostale goranske općine i gradovi uključeni u ovaj projekt, u njega ušli na temelju potpisivanja programa između dvaju država pa bi logično bilo da se država pobrine i za te troškove, a ne da postaju teret općinama.

Država će to, nadajmo se, i učiniti. Jer, ne dogodi li se to, uslijedit će potpuna blamaža Hrvatske koja nije u stanju osigurati 15 posto od 177 milijuna kuna, odnosno ne zna primiti itekako lijepu darovnicu švicarske vlade.

Riječ je o izdvajanju dvadesetak milijuna kuna, svoti koja je, primjerice, sitnica u odnosu na ono što se svake godine iz proračuna RH upućuje u dijasporu Bosne i Hercegovine, dakle u drugu državu. Bilo bi logično da se, kad se već pomaže Hrvatima u Bosni, pomogne i Hrvatima u Hrvatskoj. No, logika je kod Hrvata nelogičan pojam.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.