Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 1
Sutra: 12° 12° 1
21. studenoga 2019.
Goranski vidikovac

MARINKO KRMPOTIĆ Dom za mlade kojih nema

Foto Marko Gracin
Foto Marko Gracin
Autor:
Objavljeno: 7. prosinac 2018. u 19:26 2018-12-07T19:26:36+01:00

Umjesto (fiktivnih) domova za mlade, Goranima i ostalim sve rjeđim stanovnicima brdsko-planinskih područja, treba posla za mlade (a i za one starije)

Želi li Hrvatska razvoj svojih ruralnih i brdsko-planinskih područja, morat će se krenuti u izmjenu nekih zakonskih regulativa, možda čak i stvaranje novih koji će omogućiti razvoj i osigurati ostanak ljudi na tim depopulacijom sve ugroženijim područjima. Naime, brojni aktualni zakonski okviri vezani uz djelovanje lokalne samouprave predaleko su od konkretne pomoći pa često, čak i kada iza njih stoji puno dobre volje, u svojoj suštini predstavljaju svojevrsno bacanje novca.

Da se stvari polako mijenjaju, uočljivo je iz nekih poteza vlade i njenih ministarstava vezanih uz konkretnu i direktnu pomoć.

No puno je lakše pronaći suprotne situacije u kojima novac jest potrošen, ali nije oplemenjen te ne da nije stvorio dodatnu vrijednost, već predstavlja i izvor novih troškova pri čemu krivnju ne treba tražiti u pojedincima ili politici, već ponajprije pogrešno osmišljenim i neživotnim zakonskim odredbama.

Dobar primjer za to ideja je Primorsko-goranske županije da na području Gorskog kotara osmisli i uredi nekoliko domova za mlade. Jedan takav prostor otvoren je u Vratima, planira se uređenje sličnog prostora u Mrkoplju pri čemu bi taj objekt bio vezan uz hvalevrijednu ideju Škole mira prof. Franje Starčevića, a najavljuje se i izgradnja još većeg centra za mlade nedaleko od Gomirja.

Na papiru sve to djeluje pozitivno i dobro i nimalo pošteno ne bi bilo biti nezahvalan prema županiji koja namjerava uložiti svoja proračunska sredstva u te projekte. No, isto tako nemoguće je ne postaviti pitanje – a za koga raditi te i takve objekte?! To je pitanje postavljeno i na sjednici Općinskog vijeća Mrkoplja prilikom najave tog županijskog projekta, a iskazana je i dvojba o tome tko će u tim objektima boraviti i neće li oni biti samo novi trošak za lokalnu samoupravu.

Da to pitanje nije bez vraga pokazuje dobro i primjer vratarskog prostora u kojem nakon otvorenja, osim što u njemu radi logopedica, nije zabilježena gotovo nikava aktivnost ili druženje. Ne čeka li, s rijetkim povremenim izuzecima, slična sudbina i buduće objekte u Mrkoplju i Gomirju? Naravno, za aktivnost bi trebali brinuti sami Gorani, mladi tih mjesta te njihove lokalne samouprave. No, mladih je sve manje.

Umjesto (fiktivnih) domova za mlade, Goranima i ostalim sve rjeđim stanovnicima brdsko-planinskih područja, treba posla za mlade (a i za one starije). Županiju ne treba u ovom slučaju prozivati jer iza ove ideje leže dobre namjere i želja da se pomogne u okvirima postojećih zakona koji, očigledno, ne dozvoljavaju konkretniju pomoć već su usmjereni na kako se to kaže, stvaranje infrastrukture i uvjeta za daljnji razvoj.

Problem je u tome što, nastavi li se ritam odlazaka mladih iz ruralnih dijelova Hrvatske, stvorenu infrastrukturu neće imati tko koristiti. Upravo stoga nužne su promjene zakona koji moraju biti okrenuti otvaranju novih radnih mjesta i pojačanim beneficijama za sve koji rade i privređuju, a ne prema infrastrukturi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.