Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
23. rujna 2019.
Točka na P

KIM CUCULIĆ Rođendan LSD-a – droga ili lijek?

KIM CUCULIĆ Rođendan LSD-a – droga ili lijek?
KIM CUCULIĆ Rođendan LSD-a – droga ili lijek?
Autor:
Objavljeno: 21. listopad 2018. u 14:07 2018-10-21T14:07:19+02:00

Nije dokazano da LSD uzrokuje fiziološku i fizičku ovisnost, no opasnost od njegova uzimanja je u nepredvidivim efektima

Prošli tjedan obilježila je jedna neobična obljetnica - Lysergsäurediethylamid (dietilamid lizerginske kiseline) ili skraćeno LSD »proslavio« je 75. rođendan.

Švicarski kemičari Arthur Stoll i dr. Albert Hofmann radeći za laboratorij Sandoza u Baselu prvi su otkrili LSD slučajno, u studenome 1938. iz lizerginske kiseline, koje ima u raženoj gljivici (Claviceps purpurea).

Rad laboratorija se zasnivao kao istraživački program kojemu je zadatak bio otkriti potencijalnu korist derivata Ergot alkaloida za medicinske svrhe.

Psihodelična svojstva LSD-a otkrivena su tek 1943. kad se Hofmann vratio na proučavanje onoga što je tada nazvao »neobičan predosjećaj«.

Hofmann je prvi put slučajno otkrio svojstva LSD-a kad mu se vrlo mala količina upila kroz kožu, što ga je navelo da namjerno testira dozu od 250 µg.

Taj dan se naziva »dan s biciklom«, jer Hofmann je nakon uzimanja LSD-a krenuo svojoj kući na biciklu - kad je počeo primjećivati vrlo čudne i jake efekte LSD-a.

Dok je došao kući efekti su kulminirali, a nakon otprilike 6 sati počeo se vraćati u normalno stanje. Sve do 1966. godine LSD je bio distribuiran besplatno od tvrtke Sandoz zainteresiranim znastvenicima pod trgovačkim imenom Delysid.

Psihijatri su ga počeli primjenjivati kako bi bolje shvatili shizofreniju. Mnoga klinička ispitivanja su vršena u psihodeličnoj psihoterapiji, a rezultati su uglavnom bili pozitivni.

Pioniri LSD terapije i njegova istraživanja u psihijatriji su Humphry Osmond, Abram Hoffer i Duncan Blewett. Književnik Aldous Huxley promovirao je LSD kao snažno sredstvo mentalnog istraživanja i samospoznaje.

LSD su prihvatili umjetnički i književni krugovi pod utjecajem američkog pisca Kena Keseyja, autora »Leta iznad kukavičjeg gnijezda«.

S Harvarda dolaze Timothy Leary, Ralph Metzner i Ram Dass sa svojim projektima na temu psihodelije. Njihova istraživanja i aktivizam 1970-ih u Americi su stvorili snažni kontrakulturni pokret.

Leary je bio voditelj kampanja za upotrebu i istraživanje psihodeličnih droga. Bio je kontrakulturna ikona, a najpoznatiji je kao zagovornik terapeutske upotrebe te duhovnih kvaliteta koje se ostvaruju uzimanjem LSD-a.

Tijekom 1960-ih osmislio je popularnu frazu: »Turn on, tune in, drop out«. Leary je sa svojim suradnikom Richardom Alpertom započeo Harvard Psilocybin Project, radeći istraživanja o učincima psilocibina i kasnije LSD-a na studentima koji su se dobrovoljno uključili u istraživanje.

LSD je povezan s hipi pokretom, čija je loša strana bila droga koja je najviše zbog hipija preplavila svijet. Od šezdesetih godina 20. stoljeća halucinogenim drogama eksperimentirali su milijuni mladih ljudi pretežno u zapadnim zemljama, oponašajući rock zvijezde da bi »spoznali sami sebe i svijet oko njih onakav kakav zaista jest«.

Sigurno je da je povećanom interesu za halucinogene droge pridonijelo otkriće djelovanja LSD-a, koji je kozumirao ogroman broj ljudi. Ipak, velik broj hipija nije ga uzimao - ozbiljniji hipiji težili su tome da vlastitim duhovnim traganjem dosegnu stanje prosvijećenosti i punine.

I sami Beatlesi su u početku pjevali o LSD-u, da bi ga kasnije zamijenila joga. Otprilike 90 posto hipija je pušilo marihuanu, koja je u to vrijeme također postala jako popularna.

Nije dokazano da LSD uzrokuje fiziološku i fizičku ovisnost, no opasnost od njegova uzimanja je u nepredvidivim efektima. Kao antagonist na serotoninske receptore uzrokuje plastične, obojene vizije, preosjetljivost prema mirisima i zvukovima, fenomen sinestezije, poremećen osjećaj prostora i vremena, osjećaj otuđenja tijela i drugo.

Efekti LSD-a traju od 8 do 16 sati, a prvi znaci vidljivi su 30 do 60 minuta nakon uzimanja. Tolerancija na LSD slabi i nestaje nakon tri dana. Kako su govorili njegovi zagovornici, LSD je samo »ključ« za vrata percepcije - ono što se događa u osobi ovisi samo o njoj i njenom okolišu, pa je loš »trip« gotovo uvijek izazvan zbog loših uvjeta i stava osobe.

Psihički efekti su stanje povišene svijesti, eventualno povećan kreativni i socijalni aspekt, drugačije shvaćanje stvarnosti, doživljavanje istih stvari na drugi način, te kao što se često navodi i duboka religiozna, odnosno spiritualna iskustva.

LSD može biti okidač u pojavi shizofrenije, no u tim slučajevima potrebno je zadovoljiti mnoge druge kriterije. Smatra se da štetnost LSD-a ne proizlazi iz njega samog, već iz konzumenta i okoline koji nisu zadovoljili »kriterije pravilne uporabe«.

Legalne droge, kao što su alkohol, nikotin i sedativi, svaki dan učine više štete nego ju je LSD počinio od kad su prepoznata njegova psihoaktivna svojstva.

Nakon 1970. popularnost mu je znatno smanjena zbog posljedica koje može izazvati. Uznemirena stupnjem zloporabe LSD-a, Svjetska zdravstvena organizacija pozvala je vlade na akciju, pa je 1971. ta psihodelična droga stavljena izvan zakona, a medicinska istraživanja obustavljena su na veliku žalost dr. Alberta Hofmanna - jednog od njegovih očeva, koji je čitav svoj život branio terapeutske vrijednosti svog otkrića.

Međutim, posljednjih nekoliko godina stvari se pomalo mijenjaju i LSD se na mala vrata vraća u medicinu. Godine 2006. u Baselu je organizirana velika konferencija o dr. Hofmannu u povodu stote godišnjice njegova rođenja. Tada je priređena i izložba u Švicarskoj nacionalnoj knjižnici u Bernu posvećena njegovoj knjizi naslovljenoj »LSD: moj enfant terrible«.

Znanstvenici iz cijelog svijeta tada su se obratili s molbama svojim vladama tražeći dopuštenje da opet ispituju LSD, posebice kako bi proučavali njegov utjecaj na liječenje teških depresija ili kao popratni lijek za pacijente oboljele od neizlječivih bolesti.

Među rijetkim istraživanjima koja su od tada dopuštena jest studija nazvana »II. faza« koju je proveo dr. Peter Gasser, psihijatar i psihoterapeut u Švicarskoj. Cilj studije na 12 pacijenata, financirane novcem kalifornijskog instituta Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies, je utvrditi kako LSD može pomoći oboljelima da se nose sa svojim strahovima i tjeskobama kad im je dijagnosticiran rak u uznapredovaloj fazi.

Usporedno s »proslavom« 75. rođendana LSD-a, Kanada je postala druga država u svijetu koja je legalizirala kanabis. Od ovog 17. listopada Kanađanima će biti dopušten uzgoj, posjedovanje i konzumacije kanabisa u rekreativne svrhe, po čemu će to biti prva zapadna zemlja i druga u svijetu pet godina pošto je to učinio Urugvaj u Južnoj Americi.

Derivati kanabisa, kao hrana, kozmetika ili e-cigarete s marihuanom bit će dopušteni u Kanadi od 2019. godine, ali kanadski poduzetnici već su počeli pripreme da zagrabe svoj dio kolača na tržištu koje obećava. Otkako je Trudeau izabran krajem 2015., financijska tržišta pohrlila su u novi biznis i kanadski prozivođači kanabisa već zarađuju milijarde.

Tri najveća poduzeća izlistana na burzi u Torontu već su akumulirala više od 30 milijarda kanadskih dolara (19,9 milijarda eura).

Legalizacija bi trebala potaknuti kanadsko gospodarstvo i proizvesti između 816 milijuna do 1,1 milijarde dolara novih prihoda u četvrtom tromjesečju tekuće godine.

U to se ne računa crno tržište koje proizvodi četvrtinu svih »džointova« popušenih u Kanadi, prema podacima Kanadskog statističkog zavoda. Statistički zavod procjenjuje da će 5,4 milijuna Kanađana kupovati kanabis u za to ovlaštenim trgovinama do kraja 2018., odnosno 15 posto populacije. U inozemstvu će se pomno pratiti kanadsko iskustvo, rekao je premijer Trudeau u svibnju kad je dao intervjuu agenciji France Presse.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.