Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 15° 4
Sutra: 15° 15° 4
21. listopada 2018.
Putevi i stranputice Zlatka Crnčeca

HDZ u potrazi za izgubljenim identitetom

Foto Vedran KARUZA
Foto Vedran KARUZA
Autor:
Objavljeno: 7. travanj 2012. u 13:07 2012-04-07T13:07:00+02:00

U zadnjih smo par mjeseci nakon parlamentarnih izbora svjedoci pomalo neočekivanog obrata u hrvatskoj politici. Vlada Kukuriku koalicije predvođena SDP-om u nekoliko je navrata odlučila proturječiti Bruxellesu, odnosno naputcima koji dolaze iz sjedišta Europske unije. I u svim tim slučajevima aktualno vodstvo HDZ-a predvođeno Jadrankom Kosor podržalo je Europsku komisiju, a ne hrvatsku Vladu. Kada je Vlada Zorana Milanovića odmah negdje na početku mandata telekomima odredila namet od šest posto i Bruxelles i HDZ bili su oštro protiv toga. Slična se stvar ponovila prilikom imenovanja Radimira Čačića i Slavka Linića u Nadzorni odbor Ine, baš kao i u slučaju zakonske odredbe da ministri mogu zapošljavati najbliže suradnike bez javnog natječaja. Kao da se aktualno vodstvo HDZ-a, poneseno činjenicom da je njihova Vlada dovršila pregovore, poistovjetilo s briselskim činovnicima. Sve to pokazuje koliko se HDZ promijenio. Kao da sve više postaje stranke zbunjena brzim društvenim promjenama i grogirana sudskim procesima za korupciju. 

    Neki bi rekli da se radi o procesu koji je započeo još smrću Franje Tuđmana u prosincu 1999. godine. Prije toga znalo se za što se HDZ zauzima. I onima kojima su se sviđale i onima kojima nisu, vrijednosti koje je stranka promicala bile su više nego jasne. To se promijenilo s početkom predsjednikovanja HDZ-om Ive Sanadera. Prve se tri godine jahalo na braniteljskim prosvjedima, ali se paralelno počela stavljati takozvana europska pozlata.

    Domaća se javnost pokušala impresionirati Sanaderovim fotografijama s čelnicima Europske pučke stranke, a istovremeno se uništavala vladina haška politika nakon dolaska prvih optužnica. Paralelno je stranka iznutra propadala uništena ukidanjem najelementarnije unutarstranačke demokracije i promoviranjem kadrova čija je osnovna karakteristika bila da su ili Sanaderovi prijatelji ili prijatelji njegovih prijatelja. 

    Bez obzira na tu europsku pozlatu parlamentarne je izbore 2003. dobio stari HDZ. Onaj koji je izašao iz sabornice kada se glasovalo o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s EU i čiji je predsjednik bio glavna zvijezda prosvjednog mitinga na splitskoj rivi. Te je izbore definitivno dobila stranka, a ne njen predsjednik. S druge strane izbore 2007. dobio je Sanader, a ne HDZ. Bila je to kombinacija podrške tradicionalnog HDZ-ovog biračkog tijela i dobrim dijelom umjetno medijski napumpane Sanaderove karizme kao čovjeka koji HDZ-ovce privodi europskim vrijednostima. Prosječni je HDZ-ov birač bio pomalo zbunjen, ali ipak zadovoljan jer je stranka dva puta zaredom pobijedila na parlamentarnim izborima.

    A onda je došao šok u srpnju 2009. godine kada je Ivo Sanader zapanjenoj hrvatskoj javnosti obznanio da je njegova dionica završena, te da stranačko i državno kormilo prepušta svojoj zamjenici i osobi od velikog povjerenja Jadranki Kosor. I tu je onda započelo totalno glavinjanje za koje ipak nije najodgovornija nova predsjednica. HDZ-ovo je lutanje započelo davno prije nego što je ona došla na čelo stranke. Ona je samo naslijedila stranku bez identiteta koja ni sama nije sigurna, ni u drugom desetljeću 21. stoljeća, što je trebala zastupati i kako bi to trebala činiti. Svrstavanje protiv hrvatske Vlade u njenim natezanjima s Bruxellesom samo je još jedan benigni primjer HDZ-ove izgubljenosti. Bez obzira tko od šestoro aspiranata pobijedi na izbornom saboru 20. svibnja, ove godine jedan od prvih zadataka trebao bi biti promišljanje stranke i traženja njenog novog identiteta. Samo na taj način bit će moguće računati na eventualni povratak na vlast za četiri godine.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka