Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 6
Sutra: 18° 18° 6
20. listopada 2019.
Kanoćal

Komentar DAMIR CUPAĆ Pišonja i Žuga i pogled uništa

Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 6. kolovoz 2019. u 17:23 2019-08-06T17:23:46+02:00

E taj pogled sam prepoznao kod Nje kada je shvatila da pljesak nekoliko mjeseci prije izbora nije ni blizu onoga iz 2015. kada joj se činilo da će se dokopati slave. Pogled osobe koja se bojala da joj je ovo zadnje postrojavanje vojnika u Kninu jer zna da joj ovaj put negdje kod Bradine u dvaestri i pet stoji jedan njezin, a ne jedan njihov kao prije pet godina

S nestrpljenjem je čekala prolog 304. Sinjske alke. Onaj dio kada se pozdravljaju visoki uzvanici. Anketama u medijima nije vjerovala. Kao što je i inače bila sumnjičava kada su novinari u pitanju. Zbog njihove ostrašćenosti.

A nakon onoga što se dogodilo u Izraelu kada su joj u usta stavljene riječi koje nije izgovorila, znala je da je najbolji barometar jačina pljeska okupljenog mnoštva u Sinju. Bila je nervozna.

Sjećala se 2015. godine kada je dočekana kao kraljica. Tada je na 299. Sinjskoj alci pobjedu s čak osam punata odnio Denis Gugić, a ona je dočekana s ovacijama. Znala je da je to dobar znak.

Hvatala ju je lagano panika jer je ovaj put u Sinj došao i On. Kada je ušla u kampanju 2014. godine, znala je da je u Sinju na domaćem terenu. Znala je da će pomesti Njega jer je bila među svojima, a On nije.

Sada je situacija prvi put bila totalno zbunjujuća. Pljeskat će se njoj na domaćem terenu, ali pljeskat će se i Njemu jer je na domaćem terenu, a i nekada je bio naš, a ne njihov.

Nije joj bilo dobro nakon mlakog pljeska. Jednostavno, pogled joj je otišao uništa. A znam taj pogled uništa jako dobro...

Kada bi završila škola, svaki dan bi visili na Kontu nakon što bi popili po dva uniona na boćariji u Borcu. Vikendom bi to bilo i izraženije. Zato što smo nakon Palacha išli u Grote, triesdujom do Lovrana jer nitko nije imao auto, a onda pješke do Medveje.

Tog kolovoškog vikenda prije 30-ak godina bili smo super raspoloženi. Nakon vesele vožnje busom, došetali smo do plaže u Medveji. Sjeli, a Robi je izvadio gitaru. Klasičan njegov repertoar s tim da je u zadnje vrijeme znao ubaciti i po koju stvar od Zabranjenog pušenja budući da nam se svima jako, jako svidio album Pozdrav iz zemlje Safari.

I dok smo udarali po Azri, došle su do nas stidljivo dvije lijepe djevojke iz Švedske, Danske, uglavnom Skandinavke. Stidljive i pristojne kakve već jesu strankinje s plavi ajs sjele su malo dalje od nas.

Kada smo popili dovoljno bambusa da se opustimo, pozvali smo ih da dođu do nas. Stvarno su bile lijepe. Iako me čudilo kako takva ljepota može spavati u onom neuglednom kampu za koji sam vjerovao da je mjesto odmora za penzionere iz Češke.

A onda je Robi počeo svirati Baladu o Pišonji i Žugi. Pitale su me kakva je to pjesma i o čemu stihovi govore. Dok je ekipa pjevala, na očajnom sam engleskom prevodio i gledao u one njihove sitne noge u pijesku prekrasne plaže u Medveji.

Krenuo sam - Pišonja i Žuga, dets are nejms of to gajs from song, »rimemberd veri vel vot Lepi sejd (Lepi is nejm od gud luking gaj from d song) det najt«. A dur - »D si ar parti, d si ar girls, d si are sours of lajf, Moke aded. Moke aded tu det strendžers girls make love veri vel end det hi fakd evri najt anoder girl in kamp in Zaostrog. Pišonja i Žuga ken lisen dem, al najt long, Pišonja i Žuga hed seventin jirs hot blad. After det, sejm najt, Pišonja i Žuga stold kasete plejer from penšn haus end stold bus. End dej drajv to d si kost. Pišonja drajv and smok sigaret, Žuga lajks girls vit black heir, Pišonja vit blond heir. Dej tink det after si dej vil go to d vorld bikos onli brejv pipol rič flejm. After det, gudbaj baraks from Breca, sejd Žuga and intenzifaj kazete plejer and ad: Vi vil send ju postcard form afrikan kantri Safari. Gud baj kokročs«.

Trudio sam se što sam više mogao, ali nisam bio ni previše glup ni previše pijan da ne bih shvatio da njima ništa nije jasno. Ali su se i dalje pristojno smiješile te dvije strankinje s plavi ajs. Onda sam i ja onako izgubljen u prijevodu zapjevao računajući da možda neće shvatiti onaj dio kada je murija blokirala cestu negdje kod Bradine oko dvaestri i pet nakon što su Pišonja i Žuga krotili krivine, ali će osjetiti sjetu i tugu nakon što su se razbili tako jako da su retrovizor našli čak pedeset metara dalje u jarku.

Njihov izraz lica je bio identičan, iako sam svom dušom cvilio da pokažem svu muku jednog od najesencijalnih pitanja koje je postavio Pišonja dok su ga nosili u hitnu, a on je ugledao mjesec iznad sebe: »Bože, kako neki mogu gore, a ja i Žuga ni na more«.

Gotovo sam zaplakao dok sam pjevao kako je nakon toga pao u nesvijest i više nije mogao čuti kako se još dugo na nebu smijao mjesec žuti. Nismo ni skužili da je do nas došla još jedna ekipa s gitarom. Čim ih vidiš znaš da su to oni zgodni dečki na koje se trebe lijepe.

Džaba meni majica na U2 koju mi je Cobra donio iz Beča kada ima ljudi koji mogu obući na sebe bilo što i bit će super. Objašnjavao sam nešto o sevdahu, a dvije strankinje s plavi ajs su se ljubazno nasmiješile, obule sandale i otišle s onim zgodnim dečkima pjevati Angie od Stonesa.

Ostao sam s pogledom uprtim uništa. E taj pogled sam prepoznao kod Nje kada je shvatila da pljesak nekoliko mjeseci prije izbora nije ni blizu onoga iz 2015. godine kada joj se činilo da će se dokopati slave.

Pogled osobe koja se bojala da joj je ovo zadnje postrojavanje vojnika u Kninu jer zna da joj ovaj put negdje kod Bradine u dvaestri i pet stoji jedan njezin, a ne jedan njihov kao što je to bilo prije pet godina.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.