Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
14. listopada 2019.
Kanoćal

Komentar DAMIR CUPAĆ Noćne more obitelji Dujmić početkom siječnja 2019.

Plaža Ičići / Snimio Sergej DRECHSLER
Plaža Ičići / Snimio Sergej DRECHSLER
Autor:
Objavljeno: 30. siječanj 2019. u 14:32 2019-01-30T14:32:19+01:00

Cijela priča oko obiteljskog biznisa Dujmićevih isplivala je uoči zadnjih lokalnih izbora. Istina je da gradonačelnik Ivo Dujmić nije formalno u sukobu interesa jer on ne odlučuje o dodjeli koncesijskih odobrenja. Ali ponuda Igora Puža i njegove tvrtke osvijetlila je sve ono što se te opatijske noći i jutra 2. siječnja 2019. godine događalo. A događalo se to da čovjek može jedino reći – mislim, stvaaaarnooo... Dokad

Obitelj Dujmić sve tamo od sredine prosinca 2018. godine nije imala miran san. Istina, proračun je prošao bez ikakvog problema, iako gradonačelnik nema većinu u predstavničkom tijelu.

No, iz stručnih službi pronosio se glas da je onaj gradski vijećnik Igor Puž predao zahtjev za davanje koncesijskog odobrenja za posao iznajmljivanja suncobrana, ležaljki, sandolina i sefova na plaži Ičići.

Riječ je o poslu kojim se obitelj Dujmić bavi desetljećima. Iako je Vijeće za dodjelu koncesijskog odobrenja stranački Dujmiću nesklono, zahtjev tvrtke Sunčana Opatija je odbijen.

No, bio je to signal za uzbunu u domu Dujmićevih jer je vijećnik Puž odlučio zaozbiljno tjerati inat, a ne samo postavljati pitanja iz vijećničkih klupa. Došla je i Nova godina.

Dok se većina građana Opatije prepustila čarima dočeka, obitelj Dujmić morala je štedjeti energiju. Za ono što će se dogoditi s prvog na drugi siječnja 2019. godine. Znali su da će tada krenuti prikupljanje zahtjeva za koncesijsko odobrenje, a znali su i da ne postoji ni jedan drugi kriterij osim onoga tko prvi, njegova djevojka, odnosno kiosk od 12 kvadrata koji je sve te silne godine izvrstan izvor prihoda u domu Dujmićevih.

Nije teško pretpostaviti da je gospođa Dujmić imala težak san, ako je uopće i spavala. Trebalo se ranom zorom ustati i krenuti put pisarnice Grada Opatije. Dok je većina građana Opatije spavala, a grad je bio obavijen mrakom, gospođa Dujmić morala je krenuti što prije da ne bi krenulo nešto po zlu.

Jer, onaj tko je bio spreman registrirati tvrtku samo kako bi ukazao na dvojbenost cijelog postupka dodjele koncesijskog odobrenja, mogao bi bez ikakvog problema krenuti u gluho doba noći pred zgradu gradske uprave.

Gospođa Dujmić odahnula je kada je shvatila da gradski vijećnik nije tamo, da je ona stigla prva. Znala je za pravilo tko prvi, njemu kiosk od 12 kvadrata. A jedna besana noć je ništa kako bi se sačuvao obiteljski biznis koji traje 27 godina, od 1991. godine.

Vijećnik Puž je također došao znatno prije otvaranja pisarnice. Nije se iznenadio kada je vidio gospođu Dujmić kako stoji i čeka da pisarnica krene s radom i da ona prva uđe kako bi predala zahtjev.

I sve bi to išlo kao po loju podmazano da cijela priča nije iscurila u javnost. A javnost se s razlogom pita kako je moguće da vijećniku Pužu nitko nije htio reći kada će biti objavljen poziv za predaju zahtjeva, kako je moguće da poziv osvane na gradskim internetskim stranicama sat vremena nakon što je pisarnica otvorena, kako je moguće da se u 21. stoljeću koncesijska odobrenja izdaju po načelu tko prvi, njegova djevojka te se na taj način ubija svaka pomisao na poduzetnički duh i vrlo često skrivaju informacije.

U redu, nije Grad Opatija napravio ništa protuzakonito jer je država tako propisala i odredila pravila igre. I tako je desetljećima. Jer, hrvatskoj državi očito nije normalno da je jedino prihvatljivo da postoji točno propisana procedura koja uključuje javnu objavu poziva i odabir najpovoljnijeg ponuđača jer je to jedino ispravno i u konačnici dobro za proračune lokalnih samouprava.

Cijela priča oko obiteljskog biznisa Dujmićevih isplivala je uoči zadnjih lokalnih izbora. Istina je da gradonačelnik Ivo Dujmić nije formalno u sukobu interesa jer on ne odlučuje o dodjeli koncesijskih odobrenja. Ali ponuda Igora Puža i njegove tvrtke osvijetlila je sve ono što se te opatijske noći i jutra 2. siječnja 2019. godine događalo. A događalo se to da čovjek može jedino reći – mislim, stvaaaarnooo... Dokad.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.