Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 4
Sutra: 6° 6° 4
19. studenoga 2018.
Kanoćal

DAMIR CUPAĆ Ekipa koja voli ljeto u Rijeci

Foto Damir Škomrlj
Foto Damir Škomrlj
Autor:
Objavljeno: 27. srpanj 2018. u 15:36 2018-07-27T15:36:21+02:00

Ima ekipe koja voli Rijeku najviše od početka srpnja do Vele gospe, kada se svi drugovi presele u vikendice, apartmane, sobe po plavom Jadranu, na brodove, brodice, jahte, kako tko može. Ekipe koja zna da nije sramota reći da je zaludu grunula milju eura za ljetovanje jer sa svake plaže puca pogled na kvarnerski arhipelag i šeće s onih grota na Krk, Cres, na Učku...

Ima svakakvog svijeta, pa čak i onih ljudi koji će mrtvo 'ladno reći da vole ljeto u Rijeci. Eto, u taj svijet se i ja ubrajam. Jednostavno, kada dođe početak srpnja pa sve do Vele gospe takvom je svijetu Rijeka najljepša. Grad se nekako isprazni i prodiše unatoč svoj onoj vrelini koja isparava s asfalta.
Nekada davno su mulci sa Zameta odlazili čoporativno preko Marčeljeve drage kroz šumu iznad Doma umirovljenika do one prve plaže do koje se dođe prvim stepenicama. Ili na plažu Ispod vile. Išlo se i na Bivijo, Skalete, invalidsku plažu...

Ekipa koja je imala pokaznu pičila je na neku od plaža na Pećinama. Odlazak u Kostrenu bio je privilegija onih čiji su starci imali auto. Ponekad se išlo »dujom« do grada, a onda »šesticom« do Vežice, pa pješice do Lenca i onda do Kostrene. Kostrena je bila u drugoj zoni, a to za mulce koji su furali onu Gavrilovićevu paštetu i nekoliko pomidora u vrećicama prekrivenih ručnikom nije bilo financijski prihvatljivo. Istina, bilo je i onih koji su furali  najlonske ruksake kappa, fila i slične iz Trsta pa je njima bilo lakše tegliti sve te stvari. Ostatak je furao ručnik i u njega umotanu hranu za cijeli dan. Trebalo je sakriti bijele vrećice iz Brodokomerca da se čovjek, odnosno dječak, ne blamira.

Kada se počelo raditi preko omladinske, skupila se neka kinta za odlazak na prva ljetovanja. Tipa kamp u Korčuli s dvjestotinjak maraka 1993. godine, soba u Povljani i slično. Uletjela je i šljaka, a s plaćom se ljestvica malo digla. Potegnulo se čak do Visa, Pelješca. Zaboravilo se na plaže do kojih se dolazi pješice preko Marčeljeve drage, šumicom iznad Doma umirovljenika pa stepenicama do prve plaže, ili na neku od sličnih do Preluka. Zaboravilo se na ulazak u »duju« do Pećina, ili do grada pa onda »šesticom« do Vežice i onda pješice preko »Lenca« do Kostrene.

I u tom zaboravu znalo se lagati jer tko će normalan potegnuti na Vis, do Komiže, izmaltretirati se onim silnim putem, trajektom, bezobraznim konobarima na splitskoj rivi, spiskati petstotinjak eura i reći da mu je bilo loše u preskupom apartmanu i da je, realno gledajući, brojao svaku kunu kada je sa strahom išao na cugu u one kafiće na lokalnom trgu. Ili na janjetinu s gradela, ne daj Bože na neki agroturizam koji je netko preporučio. Ako nisi išao, lakše je bilo slagati da si bio i da je sve bilo super.

Ostari čovjek pa se pomiri s nekim stvarima. Jedna od njih je da ljeto u Rijeci može biti prekrasno. I ima svijeta koji to stvarno misli. Završi šljaka, čovjek sa strahom sjeda u auto jer se nešto popravlja na  onom pružnom prijelazu iznad pothodnika u Krešimirovoj. Nema gužve. Na Žabici nema gužve, kod Guvera nema gužve. Nevjerojatno. Za 15 minuta čovjek dođe na Drenovu, ubije oko 15 minuta, uzme ručnik i za 20-ak minuta već se kupa na onoj plaži do koje vode stepenice koje se nalaze stotinjak metara istočno od okretišta »jedinice«.

Čim se dođe do mora, pogled pukne na kvarnerski arhipelag, a na onom vrelom betonu nema nikoga... S istočne strane ekipa koja se voli skinuti gola i koja godinama nervira dežurne moraliste jer to nije nudistička plaža i kako ih nije sram, a sa zapadne strane 50-ak metara grota koje izviruju iz mora jer je oseka i koje su put do izbetonirane plaže na kojoj brat bratu nema nikada više od deset ljudi. A onaj pogled na Kvarner, na Krk, na Cres puca li puca.... Pa čovjek okrene glavu, a ono sunce zalazi za Učku.

I zove na zadnje bacanje u more jer je vrijeme da se krene. Nazad na Drenovu jer je u ljetnom kinu, ej ljetnom kinu (!), neki bugarski dokumentarac. Politički. Na koji dođe pet ljudi. Sutra opet isto, odlazak na šljaku, uvijek ima mjesta u onoj garaži Zagrad B gdje je parking pet kuna, Korzo vruće, po njemu je sve više strane ekipe koja gura one kofere na kotačiće kao da je karnevalska balinjerada, odlazak do firme bez straha od kašnjenja. I tako.

Ima ekipe koja voli Rijeku najviše od početka srpnja do Vele gospe, kada se svi drugovi presele u vikendice, apartmane, sobe po plavom Jadranu, na brodove, brodice, jahte, kako tko može. Ekipe koja zna da nije sramota reći da je zaludu grunula milju eura za ljetovanje jer sa svake plaže puca pogled na kvarnerski arhipelag i šeće s onih grota na Krk, Cres, na Učku...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka