Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 29° 1
Sutra: 29° 29° 1
16. srpnja 2019.
KANOĆAL

kolumna DAMIR CUPAĆ Čudno je u mojoj glavi

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 29. lipanj 2019. u 22:04 2019-06-29T22:04:55+02:00

Najavljivao se toplinski val i toplinski val je došao. Kako čovjek stari, tako mu ognjene vrućine sve teže padaju. Na mobitelu je pokazivalo 36 stupnjeva Celzijevih. Odustao sam odmah od mora i odlučio se za poslijepodnevno odmaranje nakon šljake. Legao sam omamljen prevrućim zrakom i uzeo čitati »Čudno je u mojoj glavi«, roman Orhana Pamuka. Odmah nakon nekoliko stranica prevario me san, onaj teški poslijepodnevni. Čim sam zatvorio oči, počela je mora na tada već plus 37. Sanjam da sam u nekom mračnom podrumu, a na sredini podruma običan kafanski stol sa stolnjakom kariranim, a sve baca na šahovnicu. Na stolu su dvije mjedene pepeljare, pet onih bačvastih čaša, a za stolom pet stolica na kojima sjede Kolinda Grabar-Kitarović, Zoran Milanović, Miroslav Škoro, Mislav Kolakušić i Ivan Pernar. Sjede i šute. Gledaju tupo ispred sebe. Prvi je šutnju prekinuo Milanović koji je rekao da bi bio red da prva prozbori Kolinda jer dame imaju prednost. Ali ona nije ništa govorila već su se na zidu projecirale poruke iz njezine izborne kampanje iz 2014. godine »Za bolju Hrvatsku«.
- Radit ću u korist svih građana, neću funkcionirati na daljinski upravljač i bježati od odgovornosti, bit ću vaša predsjednica, jer svi zaslužujemo bolju Hrvatsku. Hrvatska ide u krivom smjeru, a nesposobna i neučinkovita vlada nije učinila ništa da se u Hrvatskoj danas bolje živi, dalo se pročitati, a Milanović je na tom dijelu sramežljivo spustio pogled.
- Hrvatskom vlada pesimizam i malodušje te joj treba novo hrvatsko zajedništvo, nove ideje, optimizam i gospodarski rast. Za razliku od aktualnog predsjednika i vlade, okupljat ću sve društvene slojeve i ljude dobre volje koji mogu izvući Hrvatsku iz krize, a Milanoviću je već bilo neugodno i nervozno se namještao na stolici jer su ga počele boljeti prepone.
Da sam na mjestu predsjednika Josipovića, zagrmila bi i tražila sjednicu vlade. Bolji su i novi izbori nego još godinu dana nesposobnosti ove vlade, tu je već bilo neugodno i Kolindi jer se bojala da premijer Andrej Plenković ne shvati kontekst, da je riječ o 2014. godini, a ne o 2019. godini. A znala je da bez HDZ-a može okačiti kopačke o klin i da će teško ušetati među mlade nogometaše u svlačionicu još jednom.
- Neću se libiti lupiti šakom o stol predsjedniku vlade niti pozvati na odgovornost bilo kojeg ministra, ostala je najjača poruka za kraj. Svi su prasnuli u smijeh, a Kolindi Grabar-Kitarović kao da je bilo neugodno i mislila je u sebi kako ih nije sram da ismijavaju nju koja je imala snage maknuti Titovu bistu s Pantovčaka, a što ni Frani Tuđmanu nije pošlo za rukom. Milanović je znao da je on sad na redu. Bio bi najradije izašao, ali se sjetio da ne smije izdati Beru koji se njega sjetio kada su ga svi zaboravili i otpisali.
- Ovo nije prirodna katastrofa. Ovo je naprosto jedan kompliciraniji život nego u Rijeci i u Zagrebu (u Mrkoplju, prigodom posjeta snijegom i ledom okovanom Gorskom kotaru, veljača 2014.). Znam kako vam je. I meni je prošle godine pukla cijev u stanu. (u razgovoru s Ljiljanom Jerković iz Rajeva Sela čija je kuća stradala u poplavi, srpanj 2014.). Ako mislite da se moj skromni mozak ikad odmara – varate se, a znate da je to najveći napor. Osim baš fizičkog rada, razmišljati i biti pod pritiskom i stresom je najveći napor i to ne prestaje. (u intervjuu Media servisu, kolovoz 2014.). Očekivanja ljudi su u svakom treptaju oka usmjereni prema Vladi. Kada pukne parket ili se oljušti tapeta, tko je odgovoran? Vlada. Hrvatski građani od Vlade imaju ne velika, nego sva očekivanja.
(na izvještajnoj skupštini Hrvatske stranke umirovljenika, listopad 2014.), vrtilo se iz dijaprojektora, a Kolindi, Škori, Kolakušiću i Pernaru išle su suze na oči. Nervozni Milanović masirao je prepone jer su ga već stvarno počele boljeti.
- Danas u Hrvatskoj nije problem prazan želudac, ljudi i djeca imaju pun želudac, pitanje je samo čega... Ljudi u obitelji jedu, hrane ima više nego ikada, ali ima loše hrane koja je jeftina, koja nije možda direktno štetna, ali dugoročno jest štetna. Glavni problem je, kao i u drugim državama, obilje loše hrane, obilje kalorične hrane, obilje dostupne hrane i nesposobnost da se stvari razlikuju, da se razlikuje dobro i loše. A to je stvar odgoja, molim vas, gasite to, zavapio je Milanović koji je bio crven kao rak i koji tek tada nije shvaćao zbog čega ga je Bero podržao kada on ni sam sebe ne bi podržao.
Dijaprojektor za Škoru, Kolakušića i Pernara ništa nije vrtio. Škori je bilo drago i on je pjevušio Milo moje i Sude mi. Na to se osjetio prozvan Kolakušić napavši Škoru da je teški provokator i demagog i da će on stvarno uzeti onaj sudački čekić iz američkih filmova i lupiti tako jako na Pantovčaku da će se Hrvatska zatresti. Škoro mu je bijesno rekao da mu ne krade izborni program. Pernar je bio odsutan, tipkao je po fejsu i cijelo se vrijeme pitao što ja tu radim.
Onda sam se probudio. Slomljen i znojan. Bilo je 19 sati. Vani je bio muk, ni jednog djeteta da baci loptu. Na mobitelu sam pročitao da je još uvijek 35 stupnjeva. Pogled mi je još jednom pao na naslov »Čudno je u mojoj glavi«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka