Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 28° 1
Sutra: 28° 28° 1
19. rujna 2018.
Komentar Denisa Romca

Zašto se ne veselimo EU?

Ilustracija
Ilustracija
Autor:
Objavljeno: 7. lipanj 2013. u 12:51 2013-06-07T12:51:00+02:00

 Ne samo da je europska protukrizna politika u najširem smislu pogrešna, što sada priznaje i MMF, nego se ta politika zapravo svodi na kolektivno kažnjavanje velikih društvenih skupina, pa čak i cijelih naroda, samo kako bi se udovoljilo financijskoj i bankarskoj oligarhiji

Zašto se Hrvati ne vesele Europskoj uniji? Zbog čega ostvarenje sna što smo ga počeli sanjati još prije više od dva desetljeća, kada je umirao stari i rađao se novi svijet, nailazi na tako mizeran interes građana? Vijest kako samo sedam posto Hrvata želi vatromet prilikom proslave ulaska u EU samo je jedan od simptoma zabrinjavajuće ravnodušnosti kojom dočekujemo 1. srpanj.Naravno da ovako kompleksno pitanje zahtijeva kompleksan odgovor, no jedan njegov aspekt zasigurno se krije u krizi koju proživljava današnja Europa i načinu na koji se eurokracija nosi s krizom koja dramatično mijenja europski gospodarski i socijalni krajobraz.

Europska je unija zemljama poput Hrvatske, koje su uvijek imale problema s neodgovornim političkim elitama, predstavljala svojevrsno jamstvo ispravnog političkog i institucionalnog okvira koji će nam, na kraći ili dulji rok, osigurati blagostanje i pravnu državu.

Međutim, ova je kriza pokazala da je sve to bila samo jedna velika iluzija. Ujedinjena Europa nije više jamstvo blagostanja. Današnjom Europom dominira politika štednje, premda brojni ekonomisti uzalud upozoravaju kako dugovi nisu uzrok krize, nego njezina posljedica. No pustimo sada to po strani i pogledajmo kakve su posljedice takve politike? Politika štednje odvela je nekoliko perifernih članica EU u pravu ekonomsku i socijalnu katastrofu, što je do prije nekoliko godina bilo nezamislivo. Ne samo da je europska protukrizna politika u najširem smislu pogrešna, što sada priznaje i MMF, nego se ta politika zapravo svodi na kolektivno kažnjavanje velikih društvenih skupina, pa čak i cijelih naroda, samo kako bi se udovoljilo financijskoj i bankarskoj oligarhiji. Rezultat je izgubljena generacija: u Španjolskoj je već nevjerojatnih 55 posto mladih bez posla, dok je u Grčkoj taj postotak još viši, 58 posto! Ni europski prosjek nije puno bolji: bez posla je svaki četvrti mladi Europljanin! 

Dakle, sada je to već pitanje humanosti, a ne samo politike. Europska komisija nesmiljeno provodi mjere kojima kažnjava najšire slojeve stanovništva. Kako je moguće da Angela Merkel danas ustrajava na vraćanju svakog centa posuđenog Grčkoj, kada znamo da su 1953. Njemačkoj otpisali 60 posto dugova? Zašto Njemačka ne želi omogućiti Grčkoj ono što je bilo omogućeno njoj?

Čak i u Sloveniji, i to u najozbiljnijem kontekstu, nekoliko puta u posljednje vrijeme mogla su se čuti šokantna razmišljanja o izlasku iz eurozone, a onda i iz EU, kao jedinoj alternativi europskom uništavajućem diktatu. Tko je to u proeuropskoj Sloveniji, unatoč dubokoj krizi, mogao i zamisliti?!

Kriza je potpuno razgolitila Europsku uniju. Iako smo prije desetak godina sanjali uniju ljudi, a ne kapitala – jer kako je uopće moguće sanjati kapital? – i danas će hrvatski i irski predsjednik Josipović i Higgins uzalud zazivati uniju građana, a ne tržišta. Naravno, imamo tržište, koje nekontrolirano uništava milijune Europljana. Solidarnost je iščezla s krizom.

Današnji Europljani plaše se onog što donosi sutra, posebno na periferiji. Na jugu, gdje je i Hrvatska. Osjećaju se prevareno, iznevjereno. Vjerojatno sličan osjećaj dijele i Hrvati, koji osjećaju da ni EU nije više siguran zaklon, a kamoli spas, pogotovo od vlastite nesposobnosti i lopovluka. Ljudi dobro vide što se događa oko njih.

No sve to još uvijek ne znači da imamo alternativu. Jedina alternativa Europi bila bi povratak na staro. Na ono što smo imali jučer, što nas je i dovelo ovdje gdje jesmo. A znamo da to ne želimo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka