Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
26. rujna 2018.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

kolumna Zašto Jandroković od Šešelja radi zvijezdu?

Snimio Nenad REBERŠAK
Snimio Nenad REBERŠAK
Autor:
Objavljeno: 20. travanj 2018. u 18:25 2018-04-20T18:25:13+02:00

Šešelj je na račun Hrvatske od političkog marginalca i klauna opet postao politička zvijezda, dobivši neočekivanu medijsku i političku infuziju, a predsjednik Aleksandar Vučić ponovo je dobio priliku ukazati se kao najveći mučenik na ovim prostorima

Ovo nije prvi put da hrvatski političari kapituliraju pred šovinističkim divljanjem Vojislava Šešelja. Prije bi se moglo reći da je ovdje riječ o sada već ustaljenom obrascu. Tadašnji premijer Zoran Milanović donio je potkraj 2014. godine zbog Šešelja jednu od svojih najkontroverznijih odluka.

Milanović je, naime, otkazao odlazak u Beograd na summit 16 država srednje i istočne Europe s kineskim premijerom, a povod otkazivanja bile su Šešeljeve protuhrvatske izjave nakon njegova neočekivanog puštanja iz haškog pritvora, kao i neograđivanje beogradskih čelnika od takvih izjava.

Milanović je, dakle, zbog Šešelja otkazao odlazak na važan sastanak s liderom najpotentnije svjetske ekonomije. Ta je odluka još neshvatljivija ako znamo da Milanović u Beograd nije pozvan na sastanak sa srpskim premijerom, nego na sastanak s kineskim premijerom. Beograd je bio samo domaćin tog summita, koji su prije Beograda ugostili i Varšava i Bukurešt. Milanović je u Beogradu mogao protestirati koliko god je htio i s Vučićem uopće nije morao prozboriti ni riječi, ali nije zbog toga morao bojkotirati sastanak s Kinezima.

Kasnije se pokazalo koliko je ova odluka bila pogrešna. Beogradski summit Kine i 16 zemalja srednje i istočne Europe predstavljao je veliku priliku za Hrvatsku, jer se radilo o tada novom formatu, nazvanom »Kina plus 16«, što ga je Peking inicirao radi produbljivanja odnosa sa zemljama srednje i istočne Europe. Ta inicijativa predstavlja politički okvir za kineski projekt »Jedan pojas, jedan put«, trenutačno najveći globalni infrastrukturni projekt, u kojem je i Hrvatska, zahvaljujući svom geografskom položaju, trebala imati svoje mjesto. Očito je, međutim, da je Hrvatska, zahvaljujući svojim političarima, propustila iskoristiti i ovu priliku, ostajući izvan budućih glavnih prometnih pravaca za kinesku i azijsku robu na njezinom putu prema srednjoj Europi.

I sada su hrvatski političari ponovno dopustili da im razulareni Šešelj kroji dnevni red. Iako je posjet saborske delegacije na čelu s Gordanom Jandrokovićem nedvojbeno u interesu Hrvatske – dobri odnosi sa svim susjednim zemljama dugoročan su i prvorazredan interes Hrvatske, njezine diplomacije, gospodarstva, turizma... – Jandroković je propustio priliku postupiti državnički. Umjesto da je javno upozorio da je Šešeljevo ponašanje nedopustivo, ali i da su mu hrvatsko-srpski odnosi važniji od provokacija jednog ratnog zločinca, Jandroković je napravio ono što se radi rijetko ili skoro nikad.

Jer ono što je napravila Jandrokovićeva delegacija, doista je prava rijetkost. Političari odrade svoje posjete drugim državama bez obzira na to što ih vrlo često prate prosvjedi i različiti izrazi nezadovoljstva. U ovom slučaju još valja imati na umu da je riječ o parlamentarnoj delegaciji i parlamentarnoj diplomaciji, koja sebi dopušta nešto više slobode od klasične diplomacije.

Jandroković je, međutim, povukao potez bez presedana. Povijesni posjet, kako je u hrvatskim medijima nazvan prvi posjet predsjednika Sabora Srbiji, okončan je povijesnim fijaskom. To je prvi prekinuti posjet u povijesti hrvatsko-srpskih odnosa.

A upravo je to ono što Šešelj i želi. Onemogućiti dijalog, zaustaviti normalizaciju odnosa i dokazati da je suživot Hrvata i Srba nemoguć, to je san Šešelja i njegovih nacionalističkih i radikalnih istomišljenika, ne samo na srpskoj, nego i na hrvatskoj strani. To je ono što je Šešelj radio i potkraj 2014., kada je pušten iz haškog pritvora, provocirajući i raspirujući mržnju i netrpeljivost. Ratne zločince treba ignorirati i marginalizirati, a ne im omogućavati da budu narodni zastupnici, kao u Srbiji, ili im odavati parlamentarnu počast, kao u Hrvatskoj.

Šešeljevi incidenti i provokacije, osim toga, imaju i svoju praktičnu stranu. Šešelj na ovaj način pokušava reanimirati svoj polumrtvi politički projekt. Šešelj je marginalac u Srbiji, opasan zbog svoje retorike i beskrupuloznosti, naravno, ali u suštini beznačajan političar. Haškome sudu i puštanju iz haškog pritvora 2014., kao i hrvatskim političarima koji su oko toga stvorili famu, Šešelj može zahvaliti osvajanje parlamentarnog mandata na prošli izborima u Srbiji. I sada, kada je njegova zvijezda ponovno bila na zalazu, Šešelj je uspio isprovocirati Jandrokovića i njegovu delegaciju, koja je postupila upravo onako kako nacionalisti očekuju, i u Srbiji i u Hrvatskoj. Jer Jandroković se svojom odlukom ponajprije obraća HDZ-ovoj desnici kod kuće.

Šešelj je tako na račun Hrvatske od političkog marginalca i klauna opet postao politička zvijezda, dobivši neočekivanu medijsku i političku infuziju, a predsjednik Aleksandar Vučić ponovno je dobio priliku ukazati se kao najveći mučenik na ovim prostorima. Vučić je, naime, osudivši Šešeljevo trganje hrvatske zastave, podsjetio kako su i njega, dok je bio u Zagrebu, vrijeđali i napadali, a tvrdi i da je bilo paljenja srpske zastave. On je sve to, dakako, stoički izdržao i nije mu padalo na pamet zbog toga prekidati posjet Hrvatskoj.

I sve to zahvaljujući Jandrokoviću i njegovoj nedovoljno promišljenoj i naprasnoj reakciji, usuglašenoj s premijerom Plenkovićem. Naravno, žrtve novog zaoštravanja odnosa Zagreba i Beograda ponovno će biti hrvatska manjina u Srbiji i srpska u Hrvatskoj, no ti nesretni ljudi već su desetljećima taoci bezobzirnih nacionalističkih političara u Hrvatskoj i Srbiji.  

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka