Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
31. ožujka 2020.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

Vodu zaštitimo Ustavom

Kao šef Istarske razvojne agencije upravo je Lorencin, unatoč protivljenju lokalne zajednice, bio glavni promotor izgradnje tvornice kamene vune Rockwool u općini Pićan, prave ekološke bombe / Foto Arhiv NL
Kao šef Istarske razvojne agencije upravo je Lorencin, unatoč protivljenju lokalne zajednice, bio glavni promotor izgradnje tvornice kamene vune Rockwool u općini Pićan, prave ekološke bombe / Foto Arhiv NL
Autor:
Objavljeno: 22. ožujak 2013. u 13:52 2013-03-22T13:52:00+01:00

Kao šef Istarske razvojne agencije upravo je Lorencin, unatoč protivljenju lokalne zajednice, bio glavni promotor izgradnje tvornice kamene vune Rockwool u općini Pićan, prave ekološke bombe. Drugi je Lorencinov »uspjeh« sada već zloglasni zakon o strateškim investicijama kojeg je sastavio dok je još bio pomoćnik ministra gospodarstva. Taj zakon predviđa svojevrsnu suspenziju hrvatskog pravnog poretka i ustava u korist veleinvestitora

Doista je teško razabrati koliko je najava SDP-ovke i bivše ministrice zaštite okoliša Mirele Holy da će napustiti stranku ako se novi zakon o zaštiti okoliša ne uskladi s Planom 21 rezultat njezina osvetoljublja, a koliko je riječ o opravdanom strahu da vladajuća koalicija polako odustaje od programskih načela na kojima je došla na vlast. No brojni drugi primjeri u tom važnom resoru nude dovoljno razloga za sumnju da je Milanovićeva vlada u očajničkoj utrci za investitorima i gospodarskim rastom spremna žrtvovati jedino što nam je još preostalo: prirodne i prostorne resurse. 

  Uzmimo samo primjer brzopotezno ustoličenog ministra turizma Darka Lorencina. Premda ga premijer Milanović kuje u nebesa, riječ o političaru kojeg pamtimo isključivo po dvije stvari, a obje su skandalozne. Kao šef Istarske razvojne agencije upravo je Lorencin, unatoč protivljenju lokalne zajednice, bio glavni promotor izgradnje tvornice kamene vune Rockwool u općini Pićan, prave ekološke bombe u zaleđu istarskog turističkog raja. 

  Drugi je Lorencinov »uspjeh« sada već zloglasni zakon o strateškim investicijama kojeg je sastavio dok je još bio pomoćnik ministra gospodarstva. Taj zakon predviđa svojevrsnu suspenziju hrvatskog pravnog poretka i ustava u korist veleinvestitora i zapravo nedvosmisleno ocrtava put kojim je aktualna vlada krenula. To je put na kojem Hrvatska može izgubiti sve – vode, šume, ceste i druga javna dobra – a zauzvrat ne dobiti ništa. Većina novih investicijskih projekata, naime, donose malo novih radnih mjesta – a to je pogotovo slučaj kod energetskih investicija – premda su upravo nova radna mjesta proklamirana kao temeljni javni interes Hrvatske. 

 Ministar Mihael Zmajlović koji je naslijedio Mirelu Holy formalno skrbi u Milanovićevoj o zaštiti okoliša. Ali samo formalno. Zmajlović u stvarnosti zapravo nastupa kao zaštitnik investitora, a ne okoliša. Njegov zakon o zaštiti prirode, zbog kojeg je Holy najavila odlazak iz stranke, udruge za zaštitu okoliša nazivaju »zakonom o investicijama u zaštićenim dijelovima prirode«. 

  Hrvatskom se proširila opasna teza kako su ekolozi i ekološke udruge – ali i cijeli sustav zaštite prirode – glavna smetnja investicijama, pa tako i ključna prepreka razvoju i izlasku zemlje iz krize. I mišljenje stručnjaka sve je manje na cijeni. Poznati energetski stručnjak Enco Tireli tako uzalud dokazuje kako ugljen nije prikladan kao energent buduće termoelektrane Plomin 3, no vladajući ostaju gluhi na takva upozorenja. 

  Svi projekti koji su do jučer bili sporni i kontroverzni, i koji svi, nipošto slučajno, predstavljaju konkretnu prijetnju okolišu – Plomin 3, projekt Ombla, golf na Srđu... – odjednom postaju »čisti« i »usklađeni«. Njihova se prihvatljivost povećava kako se, paradoksalno, smanjuje količina i kvaliteta javne rasprave o tim projektima. Stvar u svoje ruke, daleko od očiju javnosti, preuzima politika. 

 Ni skori ulazak u EU ne jamči da će se stvari promijeniti nabolje. Dapače. Bez vode – a danas obilježavamo Svjetski dan voda – nema života. Pravo na vodu jedno je od temeljnih ljudskih prava, iako je njemački Bundestag nedavno donio skandaloznu odluku kojom je to pravo izbacio s popisa temeljnih ljudskih prava, signalizirajući multinacionalnim korporacijama da krenu u preuzimanje vjerojatno jedinog preostalog zlatnog jajeta. Zahvaljujući europskom zakonodavstvu i pohlepi multinacionalki voda sve više postaje prilika za zaradu. Stoga je sada zadnja prilika da privatizaciju vodnih izvora zabranimo Ustavom. Već sutra bit će prekasno.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.