Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 3n
Sutra: 21° 21° 3n
19. rujna 2018.
ZLU NE TREBALO Denisa ROMCA

kolumna Tko je otrovao ruskog špijuna?

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 30. ožujak 2018. u 23:06 2018-03-30T23:06:17+02:00

Iako se pokušava stvoriti dojam da protjerivanje ruskih diplomata iz brojnih europskih zemalja i njihovih zapadnih i globalnih saveznica nije dramatična odluka, to je daleko od istine. Aktualni izgon ruskih diplomata i obavještajaca u znak solidarnosti s Velikom Britanijom nakon napada nervnim otrovom na nekadašnjeg dvostrukog rusko-britanskog obavještajca Sergeja Skripalja i njegovu kćer Juliju predstavlja najveće takvo protjerivanje u povijesti, što znači da u ovom opsegu toga nije bilo ni u vrijeme Hladnoga rata. Prema posljednjim podacima, protjerano je više od stotinu ruskih diplomata, i to iz dvadesetak zapadnih zemalja. Od 28 članica EU-a, njih 18 protjerat će najmanje jednog ruskog diplomata. Među njima su sve velike članice EU-a – Francuska, Njemačka, Italija, Španjolska i Poljska – od kojih neke, poput Njemačke, protjeruju četiri ruska diplomata. Akciji su se pridružile i kandidatkinje za članstvo Makedonija i Albanija, kao i Norveška i Ukrajina, koja protjeruje čak 14 ruskih diplomata. Najviše Rusa protjeruju SAD i Velika Britanija, a istu su mjeru povukle i Kanada i Australija. Hrvatska je odlučila protjerati jednog ruskog diplomata, i to trećeg tajnika u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu, što je jedna od nižih diplomatskih razina, iako to neće ublažiti dalekosežnost i konzekvence te odluke.
Protjerivanja stranih diplomata, dakako, ni u prošlosti nisu bila rijetkost, ali na pojedinačnoj razini. Javnost najčešće o tome nije ni bila obaviještena. No ovdje je riječ o kolektivnoj odmazdi, koja je oglašena na sva zvona, kako bi njezin propagandni učinak bio snažniji.

Zato ovdje nema govora o očekivanoj reakciji i uobičajenom koraku, kako nas neki uvjeravaju. Riječ je o prijelomnom događaju koji predstavlja kulminaciju i opasnu eskalaciju sukoba Zapada i Rusije, i zbog čega je iznimno važno precizno utvrditi na temelju kakvih je informacija i činjenica ta važna odluka donesena.
I tu dolazimo do druge ključne dileme u ovom slučaju. Puno indicija, naime, upućuje na zaključak da bi iza nesvakidašnjeg pokušaja likvidacije u londonskom Salisburyju mogao stajati Kremlj. Dovoljno je samo pogledati dugu listu disidentskih likvidacija, bilo u Rusiji, bilo izvan nje, povezanih s Moskvom. Sergej Skripalj nije prvi Rus koji je otrovan u Londonu, i nije prvi čiji slučaj ukazuje na upletenost Kremlja. Ovdje je važno shvatiti i kako Putin posljednjih dvadesetak godina nije birao sredstva kako bi se suprotstavio pokušajima izolacije Rusije. Pokušavajući se oduprijeti diktatu SAD-a i NATO-a i zahtijevajući da se glas Rusije prizna kao jednakovrijedan, Putin nije želio prihvatiti da samo SAD i NATO imaju pravo na monopol sile u međunarodnim odnosima. To je onda rezultiralo više ili manje kontroverznim odlukama o intervencijama u Gruziji i Ukrajini, aneksiji Krima i intervenciji u Siriji.
Sve je to većini zapadnih vlada olakšalo prihvaćanje zaključka britanske obavještajne službe kako iza napada na Skripalja stoje Rusi, premda ni sami Britanci na početku nisu bili posve uvjereni u taj scenarij, ostavljajući mogućnost da se napad dogodio kao rezultat ruskog gubitka nadzora nad vlastitim kemijskim oružjem, odnosno nervnim otrovom kojim je izvršen ovaj napad.
No, to je samo jedna od indicija koja otvara novu važnu dilemu u ovom slučaju. Iako, dakle, postoji puno toga što upućuje na zaključak da bi Rusi mogli stajati iza ovog napada, puno toga upućuje i na drukčiji zaključak.

Kao jedna od ključnih činjenica kojom se argumentira ruska umiješanost spominje se da je u ovom napadu korišten otrov »novičok«, koji je mogao doći samo iz ruskih laboratorija, iako to jednostavno nije točno, i to ne samo zato što je jedan ruski kemičar koji je osamdesetih radio na razvoju tog opasnog kemijskog oružja u međuvremenu prebjegao u SAD. I Amerikanci i Britanci imaju kapacitete za proizvodnju takvog otrova, a jedan takav laboratorij čak se nalazi u blizini mjesta napada u Salisburyju.
No, čak i na formalnoj razini preuranjeno je i neodgovorno krivnju za napad svaliti na Kremlj prije nego što Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW) objavi svoje zaključke, što OPCW, kao što je poznato, još nije učinio. U ovom je kontekstu zanimljivo da je Rusija još prošle godine obavijestila OPCW da je uništila sve svoje zalihe kemijskog oružja, u skladu s međunarodnom Konvencijom o kemijskom oružju, dok je SAD jedina od velikih »kemijskih sila« koja će za dovršenje tog posla trebati još nekoliko godina.
Ni to, međutim, ne opravdava bilo kakve preuranjene zaključke, s obzirom na to da se novičok zahvaljujući »propustu« i zapadnih zemalja i Rusa ne nalazi na popisu spojeva zabranjenih Konvencijom o kemijskom oružju, što je još jedan veliki apsurd koji je izašao na vidjelo zahvaljujući slučaju Skripalj.
Cijeli slučaj Skripalj, koji je iskorišten kao povod za novi Hladni rat s Rusijom, kao što vidimo, otvara više pitanja nego što nudi odgovora. I na kraju ne možemo preskočiti još jedno jednostavno i logično pitanje, koje također zahtijeva odgovor. Zašto bi uopće Rusi nakon toliko godina odlučili likvidirati ovog dvostrukog špijuna kojeg su 2004. osudili nakon što je otkriveno da je radio i za Britance kojima je razotkrio rusku špijunsku mrežu, i kojeg su potom razmijenili 2010. godine? I zašto bi to učinili baš »svojim« otrovom?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka