Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 4n
Sutra: 6° 6° 4n
20. studenoga 2018.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

kolumna Tiha alijansa podrške korupciji

arhiva NL
arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 23. veljača 2018. u 19:04 2018-02-23T19:04:30+01:00

Slovenija u posljednjih 20 godina zbog sistemske korupcije izgubila desetak milijardi eura. Hrvatska cifra vjerojatno je višestruko veća

Prije nekoliko mjeseci na ovom smo mjestu prvi put spomenuli primjer slovenske protukorupcijske komisije u kontekstu tadašnjih političkih pritisaka na hrvatsko povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Bilo je to u vrijeme kada se predsjednica države obrušila na predsjednicu povjerenstva Daliju Orešković, optuživši je da vodi osobni rat protiv nje. No ono što se s povjerenstvom i njegovom sada već bivšom predsjednicom Dalijom Orešković dogodilo u međuvremenu svakako opravdava podrobniji uvid u slovenski primjer razgradnje jedne važne demokratske institucije.

Između slovenske komisije i hrvatskog povjerenstva postoje mnoge razlike, ali i sličnosti, pogotovo kada govorimo o destruktivnom odnosu politike prema tim institucijama. Slovenska protukorupcijska komisija ima značajno veće ovlasti od zakonski ograničenog hrvatskog povjerenstva. Dok je slovenska protukorupcijska komisija središnje tijelo za borbu protiv korupcije, ovlašteno istraživati različite primjere, poput korupcije u bankarskom i zdravstvenom sustavu, kao i sukob interesa političara, hrvatsko povjerenstvo ograničeno je samo na propitivanje i utvrđivanje sukoba interesa kod političara.

No sudbina je htjela da se oba protukorupcijska tijela, i hrvatsko i slovensko, suoče sa sličnim izazovima, a na žalost i sličnim posljedicama tih izazova. A te su posljedice i za jedno i za drugo tijelo fatalne. Slovenska protukorupcijska komisija, kojoj je tada na čelu bio današnji slovenski ministar pravosuđa Goran Klemenčič, pokrenula je početkom desetljeća postupak protiv čelnika tadašnje slovenske vlade Janeza Janše i tadašnjeg šefa opozicije Zorana Jankovića. Postupak je naposljetku doveo do pada Janšine vlade, nakon što Janša nije uspio objasniti porijeklo svojih nekretnina. Sumnjalo se da se radilo o imovini stečenoj korupcijom u aferi Patria. Izvještaj Klemenčičeve komisije o netransparentnim i mutnim prihodima premijera Janše i netransparentnim i koruptivnim poslovima ljubljanskog gradonačelnika Jankovića pokrenuo je tektonske promjene na slovenskoj političkoj sceni. Izvještaj je potaknuo velike ulične prosvjede protiv slovenske političke elite 2012. godine, a Klemenčič je postao simbol tih prosvjeda. Klemenčič i njegova komisija postali su simbolom borbe protiv korupcije, koja je, činilo se u tom trenutku, počela davati prve rezultate, baš kao što se dogodilo u slučaju hrvatskog povjerenstva za sukob interesa.

A onda je uslijedila osveta političke elite. I u Sloveniji i u Hrvatskoj. Klemenčičeva komisija bila je izložena stalnim napadima i političkim pritiscima. Klemenčič je pozivan na saslušanja u parlamentu, a istražitelji su pretraživali njegov dom. Morao se braniti od optužbi za kršenja ljudskih prava, a optužbe su dolazile od onih koje je protukorupcijska komisija morala nadzirati. Slovenska politika, činilo se, nije bila zainteresirana za borbu protiv korupcije. Kada je 2013. godine Klemenčič sa svojim ključnim suradnicima, Ljiljanom Selinšek i Rokom Praprotnikom, neopozivo odstupio, pokazalo se da je to bio kraj ozbiljnog djelovanja protukorupcijske komisije. Klemenčič je ostavku nazvao prosvjedom protiv »tihe alijanse« u slovenskom parlamentu koja odbija promjene što ih je predložila njegova komisija kako bi se suprotstavili »sistemskoj korupciji« u zdravstvu, bankarskom sustavu, državnim poduzećima i u pitanju imovine političara.

Slovenski predsjednik Borut Pahor, koji je u Sloveniji ovlašten birati čelnike protukorupcijske komisije, izabrao je sljedeće godine za Klemenčičevog nasljednika izvjesnog Borisa Štefanca, nepoznatog odvjetnika iz Murske Sobote, čime je zapečatio sudbinu protukorupcijske komisije. Štefanec je ubrzo pokrenuo nekoliko zvučnih postupaka, koji su redom osporeni pred slovenskim sudovima, što se, dakako, katastrofalno odrazilo na ugled komisije u javnosti. Ubrzo je otkriveno i da je Štefanec u trenutku imenovanja zatajio svoje članstvo u Jankovićevoj Pozitivnoj Sloveniji, što je dodatno narušilo njegov integritet.

Štefančevo vođenje nekoć ugledne institucije otpočetka se pokazalo katastrofalnim. Komisija koja je u Klemenčičevo vrijeme postala ozbiljna institucija koja se nije bojala sukoba s političkim moćnicima i razotkrivanjem najvećih korupcijskih afera postala je bezuba ustanova koja se počela baviti podukom djece u vrtićima o opasnostima korupcije.

Prošle su se godine, nakon tri godine mandata komisije pod sadašnjim vodstvom, pojavili zahtjevi za smjenom Štefanca, koji očito nema znanja ni hrabrosti za odgovorno vođenje protukorupcijske komisije. Od toga ipak nije bilo ništa. »Tiha alijansa« u slovenskom parlamentu o kojoj je govorio Klemenčič nije zainteresirana za promjene. Očito je da je urušavanje protukorupcijske komisije u interesu većine slovenskih političara.

Ono što se dogodilo slovenskoj komisiji vjerojatno čeka i hrvatsko povjerenstvo. Na djelu je »tiha alijansa« podrške korupciji u Sloveniji i Hrvatskoj. Posljedice su očite. Obje države gube bitku s korupcijom. Klemenčič je u više navrata upozorio da je Slovenija u posljednjih 20 godina zbog sistemske korupcije izgubila desetak milijardi eura. Hrvatska cifra vjerojatno je višestruko veća. 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka