Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 2
Sutra: 8° 8° 2
16. studenoga 2018.
Komentar Denisa Romca

kolumna Stiže li američka konjica u pomoć Hrvatskoj?

Stiže li američka konjica u pomoć Hrvatskoj?
Stiže li američka konjica u pomoć Hrvatskoj?
Autor:
Objavljeno: 20. siječanj 2018. u 20:22 2018-01-20T20:22:03+01:00

Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova i osoba od najvećeg povjerenja premijera Plenkovića, vraća se iz SAD-a s najavom američkog uključenja u rješavanje arbitražnog spora sa Slovenijom. Spremnost Washingtona na veći angažman u »postizanje dogovora«, i to »u slučaju da to obje strane ocjene uputnim«, Božinoviću je tijekom razgovora o »strateškom partnerstvu Hrvatske i SAD-a« prenio pomoćnik američkog državnog tajnika za Europu i Euroaziju Wess Mitchell.
Ova najava stiže u posebno osjetljivom trenutku hrvatsko-slovenske arbitražne krize. Na diplomatskoj razini ponovo je došlo do zastoja, što otvara prostor za nove incidente na terenu, što bi moglo dovesti do nove eskalacije napetosti između Ljubljane i Zagreba. Čini se da Bruxellesu ponestaje ideja o tome kako dvije tvrdoglave i nepomirljive članice privoljeti na kompromis. Ljubljana je očekivala intenzivniji angažman Europske komisije pri implementaciji sporne arbitražne odluke, no posredovanje prvog potpredsjednika Komisije Fransa Timmermansa nije u Zagrebu dočekano s dobrodošlicom. U ovom se trenutku uopće ne zna hoće li Timmermans stići u Zagreb i Ljubljanu radi rješavanja ovog pitanja, iako Timmermans tvrdi da još nije bacio koplje u trnje.
U Ljubljani nije dobro primljena ni nedavna Timmermansova izjava kako granice između članica EU-a nisu više egzistencijalno pitanje. Slovenski premijer Cerar odmah je poručio kako se ne slaže s Timmermansom, rekavši kako je pitanje slovensko-hrvatske granice od egzistencijalnog značaja za EU. »Ako ne poštujemo ni međunarodno ni europsko pravo, onda ni Europa nije više potrebna, a to znači da je Europa na putu postupne dezintegracije«, potencirao je Cerar.
Očekuje se i veći angažman prvog čovjeka Komisije Jean-Claudea Junckera. On bi se uskoro trebao susresti sa slovenskim i hrvatskim premijerom, ali ni ti sastanci nisu potvrđeni. U Banskim dvorima tvrde da Plenković ne ide u Bruxelles zbog arbitraže, nego zbog razgovora o budućnosti EU-a.
U takvim okolnostima, kada nema naznaka popuštanja i kompromisa – s obzirom na to da Ljubljana i dalje ustrajava isključivo na razgovoru o implementaciji arbitražne odluke, a Hrvatska bezuspješno nudi Ljubljani dogovor o rješenju spora u pet točaka – stiže najava većeg angažmana američke diplomacije pri rješavanju hrvatsko-slovenskog arbitražnog gordijskog čvora.
Svakako je pohvalno što su se hrvatska politika i diplomacija napokon pokrenuli. O tome ne svjedoče samo Božinovićevi washingtonski razgovori, nego i posjet »nevidljive« šefice diplomacije Marije Pejčinović Burić Rimu. Njezin talijanski kolega Angelino Alfano podržao je hrvatsko priključenje šengenskom prostoru i OECD-u, koje Slovenija blokira zbog arbitraže, naglasivši da bi granični spor Zagreba i Ljubljane trebalo riješiti suradnjom, na zadovoljstvo obiju strana i bez jednostranih poteza, što se podudara sa stavom Zagreba.
Pritom valja imati na umu da bi se američki angažman, ako do njega uopće dođe, odvijao u posve novim okolnostima. Američka diplomacija ipak je 2009. odigrala određenu ulogu u dogovoru Zagreba i Ljubljane oko arbitražnog sporazuma (iako ta uloga nije bila velika i svodila se na potporu Europskoj komisiji i Olliju Rehnu), no onda transatlantsko savezništvo Europe i SAD-a još nije bilo dovedeno u pitanje. Današnji odnosi Europe i SAD-a, nakon prve godine Donalda Trumpa u Bijeloj kući, daleko su od partnerskih i savezničkih, a Bruxelles u Trumpovoj Americi, posve opravdano, vidi jednu od najvećih prijetnji Europskoj uniji.
Zato protiv većeg upletanja Washingtona najvjerojatnije neće biti samo Ljubljana, nego i Bruxelles. Dok Ljubljana s negodovanjem prima svaku izjavu američkih dužnosnika o tome kako je ovdje riječ o bilateralnom sporu, u koji se Washington dosad nije želio miješati – naglašavajući da su Ljubljana i Zagreb dovoljno zreli da to pitanje riješe sami – Bruxelles sigurno ne bi dobro reagirao na američko upletanje u spor između svojih članica.
Angažman Washingtona opterećen je i nikad do kraja raščišćenom epizodom iz 2015., kada je nakon objave kompromitirajućih snimaka slovenskog arbitra i agentice Hrvatska napustila arbitražu. Mnogi i danas smatraju da su te snimke Hrvati dobili od Amerikanaca, iako je Washington to kategorički zanijekao. Prema toj verziji, Amerikanci su inicirali arbitražnu aferu navodno nezadovoljni slovenskim poslovima i srdačnim odnosima s Rusijom, i to u vrijeme kada je ukrajinska kriza bila na vrhuncu i kada je Moskva srdačnim odnosima s Ljubljanom pokušavala »probiti« tvrde zapadne sankcije.
Slovenska diplomacija u ovom slučaju ipak nije uspjela kapitalizirati činjenicu da je u Bijeloj kući Slovenka Melanija Trump, dok je Hrvatska istodobno dodatno radikalizirala svoju proameričku orijentaciju. U nebrojenim slučajevima proteklih mjeseci Zagreb je slijedio interese Washingtona čak i nauštrb vlastitog ugleda i interesa EU-a, iako je Hrvatska članica EU-a, a ne članica američke federacije. Upravo to objašnjava i pomalo neočekivanu najavu američke intervencije u rješavanju arbitražne krize sa Slovenijom, iako bi, s obzirom na ponižavajući stupanj servilnosti koji je Zagreb pokazao u odnosima s Washingtonom, američka pomoć trebala biti puno veća od ovog maglovitog obećanja. 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka