Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 26
Sutra: 11° 11° 26
22. studenoga 2019.
Komentar Denisa Romca

Štednja: bolna i beskorisna

Snimio Darko JELINEK
Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 13. srpanj 2012. u 19:17 2012-07-13T19:17:34+02:00

Kako je to lucidno zaključio slovenski ekonomist Maks Tajnikar, slovenska, hrvatska i skoro sve europske vlade, opsjednute histeričnom štednjom, zanemaruju Walrasov zakon, koji kaže da možemo zaraditi samo onoliko koliko potrošimo, odnosno da možemo potrošiti samo onoliko koliko zaradimo

Sada su se, eto, katastrofičari naselili i u Banske dvore. Do jučer su premijer i njegovi ministri, kao po zadatku, širili optimizam, no sada odjednom govore o izvanrednom stanju, prijetećem slomu i dolasku MMF-a.

   Ako je riječ o taktičkom potezu usmjerenom da tvrdoglave sindikalne lidere uvjeri da pristanu na odricanja i »bolne rezove«, Banski dvori igraju se vatrom. Financijska tržišta svaku takvu nepromišljenu izjavu mogu shvatiti kao signal za napad, a onda bi država i njezin dug doista mogli postati lakim plijenom financijskih špekulanata, što se ovih dana dogodilo Sloveniji.

   No što god bilo, Milanović, Čačić i Linić moraju se suočiti sa činjenicom da je zemlja doista pred ponorom, bez obzira stiže li slom ove ili sljedeće godine. No to je jedini logičan ishod njihove dosadašnje politike.

Da je mjerama štednje i kresanjem javnih izdataka, uz neostvareni program javnih investicija, Hrvatskoj uspjelo pokrenuti gospodarstvo i podignuti BDP, bilo bi to ravno čudu. Međutim, čuda su u današnjoj Europi štednje i odricanja rijetkost.

Sve europske zemlje koje su bolest visokih proračunskih deficita i dugova odlučile liječiti receptom Angele Merkel, krizu su samo produbile, uz pad gospodarstva i rast nezaposlenih.

   Jedina europska iznimka od tog pravila tri su baltičke republike, no stručnjaci njihov uspjeh pripisuju posebnim okolnostima i povezanošću sa skandinavskim gospodarstvima, a ne mjerama štednje. Za sve ostale zemlje koje provode radikalne mjere štednje vrijedi gorko pravilo: što veća štednja, to veći kaos. Pogledajmo današnju Španjolsku. Vlada te zemlje revnosno smanjuje javne izdatke, spašavajući svoje banke, no situacija je sve gora. Ulicama španjolskih gradova počela se prolijevati krv.

   Doktrina njemačke kancelarke – na koju je jeftino nasjela i aktualna hrvatska vlada – temelji se na logici prosječne kućanice, koja u situaciji smanjenja priljeva u kućni budžet smanjuje izdatke. Međutim, ekonomija nije domaćinstvo.

 Takav pristup krizi, koji se svodi isključivo na stezanje remena u javnom sektoru, fatalno je pogrešan. Javni sektor, s aspekta gospodarskog rasta, u potpunosti je ravnopravan privatnom sektoru.

Kako je to ovih dana lucidno zaključio slovenski ekonomist Maks Tajnikar, slovenska, hrvatska i skoro sve europske vlade, opsjednute histeričnom štednjom, u potpunosti zanemaruju Walrasov zakon, jedan od zacijelo najvažnijih ekonomskih postulata, koji kaže da možemo zaraditi samo onoliko koliko potrošimo, odnosno da možemo potrošiti samo onoliko koliko zaradimo.

   Dakle, koliko god Linić i Mrsić zagrabili u javnom sektoru, koliko god božićnica, regresa, cipelarina i dnevnica oduzeli, i koliko god radnika otpustili i manje plaća isplatili, za toliko će smanjiti BDP.

Koliko god uštedjeli – ma što vam o tome govorili bankovni analitičari koji u ovom slučaju zastupaju isključivo interese institucija koje ih plaćaju – toliko ćemo na drugoj strani izgubiti u gospodarskom rastu.

   I tako, dakle, dolazimo do zaključka. Gospodarski je pad jedini rezultat famoznih »bolnih rezova«, a jedino što primjenom tih mjera raste su nezaposlenost i proračunski deficit, iako se upravo zbog smanjenja tog deficita takve mjere navodno provode.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.