Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 3
Sutra: 11° 11° 3
16. studenoga 2018.
Uvodnik Denisa Romca

kolumna Shengen je slovensko oružje

Foto M. MIJOŠEK/Glas Istre
Foto M. MIJOŠEK/Glas Istre
Autor:
Objavljeno: 19. lipanj 2018. u 12:45 2018-06-19T12:45:43+02:00

Iako će se u Hrvatskoj ovakva odluka Europske komisije tumačiti kao pobjeda Hrvatske, ovdje nema pobjednika, jer su svi na gubitku. Hrvatska će se u to uvjeriti već ovih dana.

Slovenska politika ovaj put ima ozbiljan razlog biti nezadovoljna. Europska komisija odlučila je ostati neutralna u hrvatsko-slovenskom arbitražnom sporu, iako je samo nekoliko dana nakon objave arbitražne odluke prije skoro godinu dana Europska komisija nedvosmisleno poručila da bi obje strane u sporu trebale poštivati arbitražnu odluku.

I pravna služba Europske komisije osnažila je takav zaključak jasno potvrdivši da je arbitražna odluka rezultat valjanog međunarodnog sporazuma čija provedba ima izravan utjecaj na pravo EU-a, odakle proizlazi i jurisdikcija EU-a u ovom pitanju.

Iako je Europska komisija i tada bila dvosmislena i nikad se nije jednoznačno svrstala na jednu stranu, pa je tako, recimo, uvijek tvrdila da je ovdje riječ i o bilateralnom sporu, Komisija se uvijek zauzimala za izvršenje odluka međunarodnih sudišta.

A arbitražni sud što je voljom Hrvatske i Slovenije formiran nakon hrvatskog potpisivanja pristupnog ugovora takav je međunarodni sud. Hrvatska se u međuvremenu povukla iz tog postupka, a kolikogod se u Hrvatskoj taj čin mnogima činio razumljiv i opravdan, nije se odvijao u skladu s međunarodnim pravom.

I Slovenija, koja se nadala da će joj EK pomoći u implementaciji arbitražne odluke, očekivala je od Komisije da će u ovom slučaju stati na stranu međunarodnog i europskog prava, a ne europske politike. No pokazalo se da je politika – i to politika Europske pučke stranke, kojoj pripadaju i Jean-Claude Juncker i Andrej Plenković – ponovno nadjačala europsko i međunarodno pravo.

Europska komisija ponijela se nadasve pragmatično. Nitko ne voli kada jedna članica tuži drugu, a u Komisiji misle i da bi takvo tužakanje dviju članica EU-a loše utjecalo na regiju. Zato je Juncker stalno inzistirao na kompromisu, uvjeravajući kako bi trebalo prihvatiti arbitražnu odluku samo u drugačijem formatu, zaboravljajući, međutim, da u Zagrebu i Ljubljani ne stoluju Europljani nego Balkanci.

I tu dolazimo do drugog važnog razloga za nezadovoljstvo u Ljubljani. Kolapsom arbitraže nije se ostvario temeljni cilj zbog kojeg je Slovenija ušla u arbitražnu avanturu, dok je Hrvatska svoj cilj ostvarila. Naime, Slovenija je arbitražnim sporazumom trebala dobiti povoljno rješenje graničnog pitanja, što je u hrvatskom slučaju bila cijena koju je Zagreb u jednom trenutku bio spreman platiti za ulazak u EU.

I što se onda dogodilo? Hrvatska je svoj dio kontroverznog aranžmana konzumirala, jer je Slovenija nakon potpisivanja arbitražnog sporazuma povukla svoju blokadu, dok je Slovenija na drugoj strani nakon hrvatskog napuštanja arbitraže ostala praznih ruku.

Iako će se u Hrvatskoj ovakva odluka Europske komisije tumačiti kao pobjeda Hrvatske, ovdje nema pobjednika, jer su svi na gubitku. Hrvatska će se u to uvjeriti već ovih dana. Božinović i Plenković ovih dana obilaze važne europske prijestolnice u potrazi za prečicom do ulaska Hrvatske u Schengen, zaobilazeći Ljubljanu, iako hrvatski put u Schengen ponovno vodi preko Ljubljane. A u Ljubljani misle da u Schengen ne mogu zemlje bez jasno određenih granica, kao što i Juncker tvrdi da kandidatkinje koje ne riješe svoje granične sporove ne mogu u EU.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka