Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 15° 1n
Sutra: 15° 15° 1n
24. rujna 2018.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

kolumna Samo malo fašizma

Slavko MIDŽOR/PIXSELL
Slavko MIDŽOR/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 2. ožujak 2018. u 23:32 2018-03-02T23:32:00+01:00

Iznimka koju predlaže Plenkovićevo vijeće prvi put i formalno legalizira ustaštvo, doduše u malim količinama, samo u slučaju ustaškog pozdrava, i to u grbu HOS-a, nakon što je ustaštvo u praksi legalizirano poodavno. Iznimka koju predlaže Vijeće počiva na iluziji svetosti i nedodirljivosti Domovinskog rata i svih koji su u njemu sudjelovali na hrvatskoj strani, iako je riječ o – nacionalističkoj iluziji

Zapadni svijet poznaje dva modela suočavanja s desničarskim ekstremizmom – njemački i američki. Njemački model jasno propisuje granice slobode govora kada je riječ o desničarskom ekstremizmu. Svastika i nacistički pozdrav u Njemačkoj su striktno i bezuvjetno zabranjeni, baš kao i drugi simboli iz vremena nacizma. Zato je marš ustaša kakvom smo svjedočili u Zagrebu prošle zime, kada je nekoliko desetaka u crno odjevenih pripadnika proustaške Autohtone Hrvatske stranke prava paradiralo središtem Zagreba noseći američke i zastave neonacističke Nacional-demokratske stranke Njemačke, nezamisliv u Njemačkoj.

U toj je zemlji, koja nosi teški povijesni teret i odgovornosti za najteže zločine u povijesti ljudskog roda, zakonom sankcionirano raspirivanje mržnje protiv pojedinaca ili skupina na temelju njihove etničke ili vjerske pripadnosti, bez obzira radi li se o pojedincima ili organizacijama. Svatko tko to čini suočen je s prijetnjom višegodišnje zatvorske kazne.

U Njemačkoj je zabranjeno i kažnjivo negiranje holokausta, a njemački ustavni sud može zabraniti stranke i organizacije koje koketiraju s nacizmom. Jedna od takvih stranaka svakako je neonacistička NPD, iako ta stranka, unatoč pokušajima, nije zabranjena. Njemačka demokracija i njemački model suočavanja s desničarskim ekstremizmom u desetljećima poslije Drugog svjetskog rata uspješno su se nosili s izazovom NPD-a i bez formalne zabrane, jer ta stranka nikad nije uspjela ući u Bundestag. Njemačka brana pred rasizmom i neonacizmom počela je popuštati tek prije nekoliko godina pred izazovom kontroverzne Alternative za Njemačku (AfD). Riječ je o stranci koja je u vrijeme krize eura nastala kao profesorski kružok koji je zagovarao izlazak Njemačke iz eurozone, ali se u međuvremenu transformirala u žestoku ksenofobnu, antiimigrantsku i rasističku stranku. Iako AfD u svom programu ne zagovara otvoreni rasizam i nacizam, to se ne može reći i za pojedine čelnike te stranke.

Na drugoj strani su Sjedinjene Američke Države, u kojima je moguće vidjeti neonaciste kako marširaju ulicama američkih gradova, kao prošle godine u Charlottesvilleu. Američki neonacisti ohrabreni su pobjedom Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima prije dvije godine i u posljednje vrijeme njihov pokret doživljava renesansu. Američki neonacisti koriste se nacističkim simbolima, svastikom i Hitlerovim pozdravom, no ključna razlika između Amerike i Njemačke leži u činjenici da bi njemački neonacisti kada bi izašli na ulice i marširali s kukastim križevima i pozdravljali Hitlerovim pozdravom u Njemačkoj bili uhićeni, dok u Americi tako nešto samo po sebi, sve dok se ne radi o otvorenom nasilju, nije kažnjivo.

Marševi neonacista i javna upotreba nacističkih simbola zato su u Njemačkoj nezamislivi, kao što su u Njemačkoj nezamislive bilo kakve iznimke kada je o Hitlerovom pozdravu riječ. Tako bi trebalo biti i u Hrvatskoj, u kojoj je formalno-pravno na snazi njemački model, unatoč mišljenju Plenkovićevog vijeća za prošlost. Prijedlog Plenkovićevog vijeća je kontradiktoran, jer ustaštvo i ustaški pozdrav proglašava protuustavnim, ali iznimno dopušta njegovo korištenje, i to u posebnim situacijama, kada se komemoriraju pali pripadnici HOS-a.

Ustavni sud kao čuvar ustavnosti, ljudskih prava i sloboda građana odavno se izjasnio o ovom pitanju, presudivši kako je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina te da je kao takva predstavljala apsolutnu negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom i tešku povijesnu zloupotrebu tih težnji.

Iznimka koju predlaže Plenkovićevo vijeće prvi put i formalno legalizira ustaštvo, doduše u malim količinama, samo u slučaju ustaškog pozdrava, i to u grbu HOS-a, nakon što je ustaštvo u praksi legalizirano poodavno. Iznimka koju predlaže Vijeće počiva na iluziji svetosti i nedodirljivosti Domovinskog rata i svih koji su u njemu sudjelovali na hrvatskoj strani, iako je riječ o – nacionalističkoj iluziji.

HOS je osnovan kao stranačka milicija proustaškog HSP-a. Bio je, dakle, paravojska. Njegovi su pripadnici nosili crne uniforme i ustaško znakovlje, a postrojbe HOS-a nosile su imena vodećih ustaških zločinaca iz Drugog svjetskog rata. HOS-ovo ustaštvo nije u Domovinskom ratu palo s Marsa, nego se izravno referiralo na Pavelićevo ustaštvo, zagovarajući iste zločinačke ideje i boreći se za iste ciljeve za koje su se borile i Pavelićeve ustaše u Drugom svjetskom ratu.

Mnogi će se sjetiti da je to shvaćao i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je HOS-ovce u Domovinskom ratu uspoređivao s fašističkim crnokošuljašima iz Drugog svjetskog rata i u njima vidio podvalu uperenu protiv mlade hrvatske države i njezinih interesa. Tuđman je hrvatske mladiće zato pozivao da ne nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata, iako bi nam i bez Tuđmana i njegovih nakaradnih i ambivalentnih stavova o endehaziji trebalo biti jasno da su HOS-ovci doista bili – ustaše. I da su ustaše zlo, kako Pavelićeve ustaše u Drugom svjetskom ratu, tako i HSP-ove ustaše u Domovinskom ratu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka