Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 4n
Sutra: 6° 6° 4n
20. studenoga 2018.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

Roba s greškom

Protesti protiv Guantanama ispred Bijele kuće/AP
Protesti protiv Guantanama ispred Bijele kuće/AP
Autor:
Objavljeno: 20. prosinac 2010. u 15:24 2010-12-20T15:24:00+01:00

U Holbrookeovo nasljeđe, naime, spadaju i žrtvovanje Srebrenice te ostalih istočnobosanskih enklava, kao i sramotni sporazum s ratnim zločincem Radovanom Karadžićem, koji je vjerojatno postojao, premda ga Holbrooke nikad nije priznao

Amerika doista nije više što je nekad bila.
Kosovo, američko čedo i najmlađa država svijeta, zapalo je u grdnu krizu, nakon što je Dick Marty, posebni izvjestitelj Vijeća Europe, optužio kosovskog čelnika Hashima Thaçija za šverc ljudskim organima na Kosovu.

Ne ulazeći sada u njihovu istinitost, te bi strašne optužbe za američki ugled i utjecaj u regiji mogle imati i pogubniji učinak od WikiLeaksovih američkih diplomatskih depeša. Premda formalno pod upravom Eulexa, Kosovo je i prije proglašenja neovisnosti i nakon tog čina zapravo pod zaštitom američke administracije, koja skrbi o interesima nove države. Premijer Thaçi, »kosovski George Washington«, kako ga je nazvao američki potpredsjednik Joe Biden, pravi je američki protégé. Američki čovjek. Amerika ga se ne odriče čak ni nakon otkrića idiaminovske priče, od koje se ledi krv u žilama. 

Marty je nakon Carle del Ponte još jedan Švicarac koji je izazvao paniku u State Departmentu.

Američku moć počeo je rastakati prije pola desetljeća, kada je prvi put zaslužio mjesto na CIA-inoj »crnoj listi«. Tada se proslavio otkrićem tajnih zatvora CIA-e u Europi, čime je dokazao kako su ljudska prava prva žrtvovana na oltaru američkog globalnog rata protiv terorizma. Imperij koji je u ime Slobode vladao svijetom skoro cijelo jedno stoljeće, u Abu Ghraibu i drugim mučilištima atrofirao je u impotentnu silu bez vizije i ideala. 

Bushova vladavina pokazala je svu disfunkcionalnost američkog sigurnosnog aparata, najavivši kraj američke hegemonije.

Izvještaj o CIA-inim zatvorima pogodio je Bushovu administraciju, dok novi Martyjev izvještaj o Kosovu baca ljagu na čak tri američke administracije: Clintonovu, Bushovu i Obaminu.

Sve tri, naime, stajale su iza Thacija: Clintonova u »herojskim« danima borbe za neovisnost, Bushova u fazi konsolidacije i pripreme za odcjepljenje, te Obamine u čijem je mandatu Kosovo proglasilo neovisnost, uz aktivno sekundiranje Washingtona. Marty, naime, tvrdi da su zapadne tajne službe – dakle i američke – sve znale o Thaçijevom morbidnom biznisu organima ubijenih Srba. 

Premda Amerika nominalno podržava europeizaciju Hrvatske, Sanadera se odrekla tek kad je morala i kada bi sve ostalo bilo suspektno i nakaradno

Za razumijevanje američke uloge na Balkanu od raspada bivše Jugoslavije potrebno je malo političke arheologije. Amerikanci su uvijek do kraja branili »stari poredak«, sve dok njegovo održanje više nije bilo moguće. Washington je tako podržavao Jugoslaviju sve do njezinog krvavog konca. Bosanske Srbe odlučio je bombardirati tek 1995., a Beograd 1999., na samom kraju još jednog Miloševićevog krvavog pira. 

Svi mirovni paktovi što ih je na Balkanu američka administracija nametnula u protekla dva desetljeća (Dayton, Kumanovski sporazum...), zaustavili su ratove, ali nisu donijeli mir. Sukobi su samo zamrznuti. 

Američko posredovanje bilo je oštro i neposredno, zapravo brutalno, posve u skladu sa stilom upravo preminulog američkog diplomatskog pit bulla Richarda Holbrookea. Dayton je, upravo zahvaljujući Holbrookeu i pax americani, legitimizirao etničko čišćenje, okupaciju i genocid.

Sila je porazila pravo i pravdu. Na tu činjenicu ovih dana jedina upozorava Florence Hartmann, nekadašnja desna ruka tužiteljice del Ponte, negodujući zbog neumjerene glorifikacije pokojnog »diplomatskog buldožera«. U Holbrookeovo nasljeđe, naime, spadaju i žrtvovanje Srebrenice te ostalih istočnobosanskih enklava, kao i sramotni sporazum s ratnim zločincem Radovanom Karadžićem, koji je vjerojatno postojao, premda ga Holbrooke nikad nije priznao.

I u Sanaderovom slučaju Amerikanci su nametali svoje interese, zanemarujući pravo i pravdu.

Znamo da je bivši premijer pred zakonom pokušavao pobjeći upravo u Ameriku. Očekivao je ondje trajno utočište, budući da je baš u Americi nedavno bio dobio angažman na prestižnom sveučilištu. Iako je sveučilište privatno, jasno je kako to ne bi bilo moguće bez neformalnog odobrenja američke administracije, osobito u Sanaderovom slučaju.

Zahvaljujući veličanstvenom WikiLeaksu upućeni smo i u činjenicu kako je Washington puno prije toga bio izvrsno obaviješten o debljini Sanaderova pravosudnog dosjea u Hrvatskoj: ipak je Sanader »američki čovjek«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka