Grad: Rijeka
Danas: 14° djelomično oblačno
Sutra: 6° 16° djelomično oblačno
23. studenoga 2017.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

Komentar Rezervat gluhih na otočju Chagos: Zašto je Britanija stala uz Hrvatsku

Rezervat gluhih na otočju Chagos: Zašto je Britanija stala uz Hrvatsku
Rezervat gluhih na otočju Chagos: Zašto je Britanija stala uz Hrvatsku
Autor:
Objavljeno: 14. srpanj 2017. u 14:02 2017-07-14T14:02:00+02:00

Na raspravi o otočju Chagos na zasjedanju Opće skupštine prije tri tjedna sudjelovale su 174 zemlje, a uz Britaniju i njezine argumente ostalo je na kraju samo 15 nacija. Među njima je i Hrvatska. I to je prava cijena koju je Hrvatska platila za britansku potporu

Iako prave probleme povezane s odbijanjem arbitražne odluke Hrvatska još zapravo nije ni osjetila, već je prekjučerašnje sudjelovanje premijera Andreja Plenkovića na summitu Berlinskog procesa u Trstu pokazao da teret arbitražnog spora postaje poput teške i neugodne sjene. Premda je Plenković u Trstu pomalo usiljeno pokušavao ostaviti dojam opuštenosti i neimpresioniranosti ovim pitanjem, čime nastoji »dedramatizirati« ovaj problem, on time neće postati manji i nevažniji.

Dapače, postajat će sve veći i ozbiljniji, premda se Plenkovićeva taktika svodi na namjerno odugovlačenje i dobronamjerno inzistiranje na dijalogu, iako se taj dijalog svodi na razgovor gluhih. Ta taktika polazi od pogrešne teze da arbitražna odluka treba biti provedena najkasnije šest mjeseci nakon donošenja, iako u članku 7. arbitražnog sporazuma stoji da stranke u tom roku moraju poduzeti neophodne korake za provedbu odluke, uključujući i izmjenu nacionalnog zakonodavstva, a ne u cijelosti implementirati odluku.

Drugim riječima, vrijeme u ovom slučaju radi za Sloveniju, a ne za Hrvatsku, koja će vremenom biti pod sve većim diplomatskim pritiskom. Hrvatska je ostala bez saveznika i prijatelja u EU-u, a Trumpova je Amerika, koja navodno Hrvatsku podržava u njezinom rezolutnom stavu da ne prihvati arbitražnu odluku, jako daleko od Europe.

To je Plenković mogao osjetiti u Trstu, gdje je na balkansko-europskom summitu, na kojem su sudjelovale ključne europske članice predvođene Njemačkom, ostao potpuno usamljen. Njemačka i Francuska otvoreno podržavaju Sloveniju, kao i mnoge druge europske zemlje, dok Hrvatsku deklarativno ne podržava gotovo nitko.

U Trstu je, recimo, Plenković jedino imao potporu Velike Britanije, koja je na izlaznim vratima Europske unije i koja se zato pomalo neočekivano priključila Berlinskom procesu za zapadni Balkan. Britaniju je na europsko-balkanskom zasjedanju na tršćanskoj Piazzi Unita predstavljao britanski šef diplomacije Boris Johnson, a upravo zbog britanske potpore Hrvatskoj Plenković je nakon summita pozdravio britansku odluku da se priključi Berlinskom procesu, čiji će sljedeći summit nagodinu ugostiti upravo Britanci.

Mnogima je ta britanska nagla zainteresiranost za rješavanje europskih problema na zapadnom Balkanu bila neobična, iako je riječ o skoro logičnoj odluci Londona, koji upravo zbog Brexita pokušava zadržati svoj utjecaj u Europi i na Balkanu, koji je i devedesetih bio značajan, premda ga Hrvati ne pamte uvijek po dobrome. No Plenković se ovoga puta na to neće previše osvrtati, svjestan važnosti britanske potpore Hrvatskoj u ovom osjetljivom trenutku. Tim više što je za britansku potporu Hrvatska platila iznimno visoku cijenu.

Na nedavnom glasanju Opće skupštine UN-a o rezoluciji kojom je Mauricijus predložio dekolonizaciju otočja Chagos te da se od Međunarodnog suda pravde zatraži savjetodavno mišljenje o pravnom statusu tog teritorija, Hrvatska je bila među samo 15 zemalja koje su glasale protiv te rezolucije. Većina drugih članica EU-a suzdržala se od izjašnjavanja. Rezoluciju su, međutim, podržale 94 zemlje, čime je Britanija – a s njom i Hrvatska – doživjela ponižavajući poraz.

Spor oko otočja Chagos traje od sredine šezdesetih, kada su Britanci odcijepili otočje Chagos od Mauricijusa, premda je rezolucija UN-a iz 1960. zabranjivala cijepanje kolonija prije stjecanja nezavisnosti. Mauricijus je tako koncem šezdesetih postao neovisan, no Britanci su nastavili zaposjedati otočje Chagos, koje nazivaju Britanskim indijskooceanskim teritorijem. Razlog toj odluci vjerojatno je u činjenici da su Britanci na tamošnjem otoku Diego Garcia imali vojnu bazu.

Britanci su vojnu bazu iznajmili američkoj vojsci, a prije toga su s otoka protjerali njegove autohtone stanovnike koji su predstavljali smetnju američkim eksperimentima s oružjem, što je bio američki zahtjev za preuzimanje vojne baze. Britanci su starosjedioce prisilno protjerali taktikom izgladnjivanja i zastrašivanja, a riječ je o potomcima istočnoindijskih radnika i afričkih robova dovedenih na otok u 18. i 19. stoljeću. Starosjedioci su se preselili na Mauricijus i Sejšele, no nisu prestali sanjati o povratku koji Britanci ne dopuštaju.

U tu svrhu na tom području proglašen je najveći morski rezervat na svijetu koji se koristi kao izgovor za zabranu povratka autohtonog stanovništva, dok američka vojska više od tri desetljeća izbacuje tone smeća u more u prelijepoj koraljnoj laguni.

Prije dvije godine Mauricijus je odlukom Stalnog arbitražnog suda u Haagu dobio potvrdu da je Britanija zadržavanjem kontrole nad otočjem Chagos postupala nezakonito, a arbitražno sudište kritiziralo je London i zbog proglašenja morskog rezervata.

Britanija u ovom slučaju pokušava zaustaviti povijesni proces dekolonizacije, suprotstavljajući se odlukama međunarodnih sudova, rušeći pritom vlastiti međunarodni ugled. I pritom je sve usamljenija. Na raspravi o otočju Chagos na zasjedanju Opće skupštine prije tri tjedna sudjelovale su 174 zemlje, a uz Britaniju i njezine argumente ostalo je na kraju samo 15 nacija. Među njima je i Hrvatska. I to je prava cijena koju je Hrvatska platila za britansku potporu Hrvatskoj.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka