Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 25° 1
Sutra: 25° 25° 1
21. rujna 2018.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

Komentar Nasilje nad poviješću

Arhivska fotografija
Arhivska fotografija
Autor:
Objavljeno: 18. travanj 2011. u 13:00 2011-04-18T13:00:00+02:00

Sve do Oluje, Zapad je mirno promatrao krvoproliće na Balkanu. Nesrpski narodi u bivšoj Jugoslaviji bili su prepušteni na milost i nemilost Miloševićevim krvnicima

Iako su Amerikanci u srpnju 1995. godine dali zeleno svjetlo Franji Tuđmanu za Oluju, najveću vojnu operaciju u Europi poslije Drugog svjetskog rata, neke zapadne zemlje nisu se mirile s tom akcijom, koja je sa sobom donijela promjenu snaga u regiji.

Olujom je, naime, konačno zaustavljen velikosrpski ratni stroj u Hrvatskoj i BiH, gdje je Gotovina porazio Mladićeve i Karadžićeve snage i stigao pred Banja Luku. 
 Unatoč američkoj potpori, Oluja je već prvog dana naišla na žestoko osporavanje. Već oko podneva 4. kolovoza 1995. Carl Bildt žestoko je optužio Hrvatsku za prekid mirovnog procesa i ugrožavanje civila, a Tuđmanu je zbog granatiranja Knina zaprijetio Haškim sudom.

Hrvatski napad na Knin Bildt je usporedio s Martićevim raketiranjem Zagreba. »To će u budućnosti baciti tamnu sjenu na Hrvatsku za dugo vrijeme«, zaprijetio je tada Bildt. Istodobno, kanadski generali Alain Forand i Andrew Leslie u svojim izvještajima iz Knina prvi put su spomenuli »prekomjerno granatiranje«, namjerno preuveličavajući razaranja i stradavanja civila.

 Gotovina je tako danas (za četiri godine zatvora) veći zločinac od Momčila Krajišnika, jednog od najsurovijih na ovim prostorima, a čak za 13 godina zatvora veći zlotvor od genocidne Biljane Plavšić

Njihov cilj bio je isti kao i Bildtov: zaustaviti Oluju i spasiti Krajinu kao političku tvorevinu. A s takvim ciljem, svako je granatiranje Knina bilo prekomjerno, nelegalno i zločinačko. 

Sve do Oluje, Zapad je mirno promatrao krvoproliće na Balkanu. Nesrpski narodi u bivšoj Jugoslaviji bili su prepušteni na milost i nemilost Miloševićevim krvnicima. Embargo na uvoz oružja koji je vrijedio za sve zemlje bivše Jugoslavije, voljom UN-a i međunarodne zajednice, održavao je prednost srpskih osvajača.

U nevoljkosti Zapada da intervenira i zaustavi pokolj, Milošević je s pravom vidio zeleno svjetlo da nesmetano dovrši posao. Vukovar, Dubrovnik, Sarajevo, Srebrenica..., model je uvijek isti. Srpski bi napadači gradove okružili, a onda ih mjesecima nemilice granatirali sve dok ni kamen na kamenu ne bi ostao nerazvaljen. Bio je to bezobzirni rat protiv civila, rat protiv gradova. 

Umjesto intervencije koja bi zaustavila krvoproliće, Zapad se odlučio na osnivanje Haškog suda za bivšu Jugoslaviju, kao svojevrsnog surogata koji je trebao pomoći pranju zapadne savjesti. Paradoksalno, sjedište Haškoga suda smješteno je u Haagu, toj prijestolnici međunarodnih pravosudnih institucija, u zemlji čiji su vojnici sekundirali u najvećem poslijeratnom pojedinačnom pokolju na tlu Europe: genocidu u bošnjačkoj enklavi Srebrenici. 

Poslije Oluje Daytonski sporazum donio je formalan kraj rata, ali je i ozakonio rezultate etničkog čišćenja, zaledivši odnose snaga u regiji u skladu s interesima Amerike i europskih država, stvorivši na taj način temelje trajnoj nestabilnosti i nefunkcionalnosti BiH. I s Haškim sudom, tim instrumentom zapadne moći par excellence, svjedočimo dvoličnom stavu velikih sila prema progonu ratnih zločina. 

 Svojim presudama Haški je sud nasilno izjednačavao odgovornost za rat, zbog čega je puno puta bilo važnije kojim se zločinima Haški sud nije bavio, nego koje je zločine sankcionirao. Umjesto individualizacije krivnje i kažnjavanja zločina, i to uz poštovanje povijesnog konteksta u kojem su se ti zločini događali, Haški je sud radije pribjegao relativizaciji odgovornosti i nasilnoj preraspodjeli krivnje. 

Stari pajdaši iz Karađorđeva

 Gotovina je tako danas (za četiri godine zatvora) veći zločinac od Momčila Krajišnika, jednog od najsurovijih na ovim prostorima, a čak za 13 godina zatvora veći zlotvor od genocidne Biljane Plavšić, koja je još usto već odavno na slobodi! Ratko Mladić još je u bijegu, a Veljku Kadijeviću i Blagoju Adžiću nikad neće ni suditi. 

 Monstruoznom Miloševićevom udruženom zločinačkom pothvatu u BiH i Hrvatskoj tako je sada pridružen i podjednako monstruozan Tuđmanov zločinački pothvat, a farsa će biti potpuna tek kad početkom sljedeće godine Haški sud potvrdi postojanje još jednog Tuđmanovog zločinačkog pothvata, onog u BiH, u predmetu Herceg-Bosna.

Tek tada, naime, između »starih pajdaša iz Karađorđeva«, Tuđmana i Miloševića, doista neće više biti nikakve razlike, ali onda će i Hrvatska i Srbija konačno morati »bratski« podijeliti odgovornost za rat, na čemu naša politička elita uporno radi. Proročanska Bildtova prijetnja od 4. kolovoza 1995. danas se ostvaruje.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila