Grad: Rijeka
Danas: 15° pretežno oblačno
Sutra: -3° 4° snijeg
25. studenoga 2017.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

kolumna Naša konzervativna saveznica

REUTERS
REUTERS
Autor:
Objavljeno: 21. srpanj 2017. u 22:26 2017-07-21T22:26:44+02:00

Savezništvom s poljskom vrhuškom hrvatska predsjednica i svi oni koji se s njezinom politikom u Hrvatskoj slažu nedvojbeno podržavaju i njihovu politiku, što svjedoči i o naravi hrvatske politike i vrijednosti na kojima počiva

Nije posve točno da je Hrvatska ostala bez ijednog prijatelja u Europi. Zahvaljujući agilnoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, koja je na vanjskopolitičkom planu preuzela glavnu riječ – iako to proturječi njezinim skromnim ustavnim ovlastima, čak i kada je riječ o vanjskoj politici – Hrvatska je uspostavila tijesno partnerstvo s poljskim vlastima, a hrvatsko-poljsko savezništvo potpredsjednik poljske vlade i ministar obrane Tomasz Siemoniak nedavno je opisao kao »strateško partnerstvo«. Hrvatska je u aktualnoj poljskoj vrhušci nesumnjivo dobila čvrstog i pouzdanog saveznika.

Poljska je mnogoljudna i gospodarski snažna europska država, najveća i najvažnija nova članica EU-a, koja je godinama slovila kao uzorna europska učenica i koja je dugo bila primjer racionalnog korištenja članstva u EU-u. U Poljskoj je, međutim, već nekoliko godina na vlasti konzervativna vlada koja je sve to prokockala. Prekjučerašnja prijetnja Europske komisije Poljskoj da će joj zbog sistematskog kršenja vrednota EU-a oduzeti glasačka prava – što je kazna koja od uvođenja te mogućnosti u ugovoru iz Nice nikad nije aktivirana – odličan je povod da pobliže ukažemo kakvu to politiku kod kuće zagovara i provodi naša najbolja – i jedina – europska saveznica.

Aktiviranje drakonskog članka 7. spominjalo se i ranije, zadnji put protiv Orbanove Mađarske – pa čak i protiv tvrdoglave Slovenije, u vrijeme slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora – ali u svim tim slučajevima sve je ostalo samo na prijetnji. O aktiviranju »nuklearne opcije« – kako se neformalno naziva mogućnost aktiviranja znamenitog članka 7. europskog ugovora, koji Uniji ostavlja mogućnost oduzimanja prava glasa članici u slučaju »teškog kršenja« europskih vrijednosti – protiv Poljske špekuliralo se i koncem 2015. godine. Tada je poljska vlada usvojila zakon kojim je nadzor nad javnim medijima predan u ruke konzervativnoj stranci na vlasti, što je s pravom shvaćeno kao atak na medijske slobode. Tada je, međutim, Europska komisija ipak odustala od aktiviranja mehanizma za zaštitu pravne države i stavljanja Poljske pod nadzor, no sada bi ipak moglo biti drukčije. Prvi potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans ovaj je put bez rukavica poručio da drastične mjere protiv Varšave još nisu poduzete samo zato što sporni pravosudni zakoni još nisu stupili na snagu, a valja imati na umu i da je preliminarna istraga protiv Poljske, kao prva faza trostupanjskog okvira za uklanjanje sistemskih prijetnji pravnoj državi, počela još prošle godine. Postupak protiv države koja ugrožava vrijednosti EU-a mogu pokrenuti Europski parlament, Europska komisija ili trećina članica. O postojanju ozbiljnih prijetnji članice odlučuju suglasjem, dok o sankcijama odlučuju kvalificiranom većinom.

Što je, dakle, povod posljednjih prijetnji Bruxellesa da će protiv Poljske aktivirati najtežu mjeru? Konzervativna poljska vlada u završnoj je fazi donošenja četiri pravosudna zakona koji, zapravo, u potpunosti dokidaju neovisnost poljskog pravosuđa, a time i poljsku demokraciju. Novi zakoni izbor svih članova poljskog pravosudnog savjeta, koji je ovlašten za imenovanje sudaca u Poljskoj, prepušta poljskom parlamentu, čime se pravosudna grana vlasti u potpunosti vraća pod nadzor politike. Svi suci Vrhovnog suda morat će u penziju, osim iznimaka o kojima odlučuje – ministar pravosuđa, koji će odabrati i kandidate za umirovljene suce.

Poljski predsjednik pokušao je ublažiti krizu amandmanom po kojem bi izbor članova tijela koje bira suce parlament morao potvrditi većinom od tri petine zastupnika, no ni taj prijedlog ne rješava ključan problem aktualnog stavljanja pravosuđa pod političku kontrolu, dosad nezamisliv u jednoj članici EU-a.

Valja reći da je riječ o rješenju koje je ispod standarda hrvatskog pravosuđa devedesetih godina, kada je formiranjem Državnog sudbenog vijeća politika barem formalno prepustila imenovanje sudaca istaknutim sucima koji su sjedili u DSV-u, premda je bilo jasno da je i to tijelo bilo pod kontrolom vladajuće politike, u skladu s tadašnjim vladajućim stavom da i suci moraju provoditi državnu politiku.

Tako, dakle, izgleda politika jedine hrvatske saveznice u EU-u, koja je – slično kao i Hrvatska – zbog svoje nedemokratske i suicidalne politike usamljena i izolirana u Europi. Savezništvom s poljskom vrhuškom hrvatska predsjednica i svi oni koji se s njezinom politikom u Hrvatskoj slažu nedvojbeno podržavaju i njihovu politiku, što svjedoči i o naravi hrvatske politike i vrijednosti na kojima počiva. Takva politika, srećom, suočava se sa snažnim otporom samih Poljaka koji se ponovno organiziraju i okupljaju u odbore za obranu demokracije, koji su postali najmasovniji pokret još od legendarne Solidarnosti osamdesetih godina. Zbog toga EU mora dobro paziti da kod donošenja bilo kakvih protumjera protiv Poljske ne obeshrabri i one Poljake koji se svakodnevno na demonstracijama bore za poljsku demokraciju i pravnu državu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka