Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 24° 1n
Sutra: 24° 24° 1n
20. rujna 2018.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

Komentar Na pogrešnoj strani povijesti

Foto: S. DRECHSLER
Foto: S. DRECHSLER
Autor:
Objavljeno: 23. ožujak 2018. u 14:11 2018-03-23T14:11:49+01:00

Crkvena hijerarhija plaši se žena, a redovnice u Crkvi tretiraju kao sluškinje. U tom strogo hijerarhijskom svijetu žena je drugotna, a time i neravnopravna muškarcu. I u tome – očuvanju takvog svijeta – krije se suština borbe protiv Istanbulske konvencije

Unatoč silnoj galami o Istanbulskoj konvenciji, u Hrvatskoj uopće nije bilo istinske rasprave o tom dokumentu. O malo kojoj temi je proteklih nekoliko godina bilo toliko dreke i vike, a da je o njoj istodobno tako malo rečeno, i još manje objašnjeno.

Ono čemu smo svjedočili proteklih tjedana i što smo čuli od protivnika ratifikacije te konvencije, kojoj je cilj zaštita žena i obitelji od nasilja, uopće nije bila racionalna rasprava, nego se radilo o otvorenom pokušaju obmane. U takvoj užarenoj atmosferi, naravno, kojekakvi marginalci vidjeli su svoju priliku. Odjednom je postalo važno i relevantno što o Istanbulskoj konvenciji, ali i vladavini Andreja Plenkovića, ima reći, primjerice, zapjenjeni Drago Krpina, zaboravljeni HDZ-ov veteran.

U takvoj »raspravi«, dakako, uopće nije bilo mjesta za normalnu razmjenu argumenata i protuargumenata, nego smo svjedočili o sustavnom bombardiranju lažima. Još manje se radilo o sukobu različitih vrijednosti, pod uvjetom da laži ne smatramo vrijednostima, premda jedan dio ljudi oko nas, kažimo to otvoreno, manipulacije objeručke prihvaća i u njih vjeruje.

Tako se najprije tvrdilo da Istanbulska konvencija uvodi tzv. rodnu ideologiju i da će, nakon što se konvencija ratificira, djeca moći birati žele li biti dječaci ili djevojčice, ali i neki od drugih »rodova«: gay, homo, lesbian, queer, trans, pedo, incesty, animal. Naravno, ovdje je riječ o lako dokazivoj podvali. Oni koji su ustrajavali na toj tvrdnji nisu znali citirati nijedno mjesto u Istanbulskoj konvenciji koje navodno uvodi rodnu ideologiju, no to nije obeshrabrilo protivnike te konvencije, koji su nastavili širiti laži o tom važnom međunarodnom dokumentu.

No, i nove laži bile su podjednako banalne i neuvjerljive, otvoreno vrijeđajući zdrav razum. Takva je, recimo, laž o zajedničkim zahodima i o tome da će muškarci moći ulaziti u ženske zahode i svlačionice, ali i o sudjelovanju u ženskim natjecanjima. Tvrdilo se i da će Istanbulska konvencija uništiti hrvatsku kulturu i nacionalnu tradiciju, ali i vjeru, iako se ona time uopće ne bavi. Tu je i laž da Istanbulska konvencija potiče i promovira pobačaj. Šireći »istinu o Istanbulskoj« oni su bjesomučno širili laži o toj konvenciji, ne prezajući od najprizemnijih podvala. Onda je došla na red i laž da će implementacija Istanbulske konvencije stajati milijardu kuna.

Drugim riječima, ovdje svjedočimo o pokvarenosti i podlosti onih koji namjerno zamagljuju istinu i manipuliraju činjenicama, ali i gluposti onih koji žele biti obmanuti i izmanipulirani.

Kako smo došli dotle? Kako smo argumentiranu raspravu srozali na bombardiranje lažima i na širenje neistina o tako ozbiljnim stvarima kao što je zaštita žena od rodno utemeljenog nasilja? U takvoj »raspravi« argumenti malo vrijede. Činjenice i konkretni podaci o tome koliko su žena ubili njihovi nasilni partneri i kako se nasilje nad ženama posljednjih godina dramatično povećalo nisu razuvjerile klerikalne desničarske marginalce i njihove mentore, hrvatske biskupe. Simbolične cipele ubijenih žena poredane ovih dana pred Saborom imaju na saborske konzervativce sličan učinak kao što ih na njihove američke kolege imaju i tenisice američke djece ubijene u pokoljima po američkim školama poredane pred Kongresom u Washingtonu. Apsolutno nikakav.

Argumenti su u ovoj raspravi posve irelevantni. Ovdje nije problem u spolu i rodu, koji kao zaštićena kategorija već postoji ne samo u hrvatskom zakonodavstvu, koje važećim zakonima propisuje zaštitu od diskriminacije na osnovi rodnog identiteta i promiče rodnu jednakost, nego i u crkvenim dokumentima. No, hrvatski biskupi svejedno se protive Istanbulskoj konvenciji, upravo zato što ona narušava stereotipne rodne uloge, na kojima počiva njihov svijet, sa svojom tradicionalnom hijerarhijskom strukturom, u kojoj su uloge podijeljene rođenjem. Crkvena hijerarhija plaši se žena, a redovnice u Crkvi tretiraju kao sluškinje. U tom strogo hijerarhijskom svijetu žena je drugotna, a time i neravnopravna muškarcu. I u tome – očuvanju takvog svijeta – krije se suština borbe protiv Istanbulske konvencije.

Upravo zato najviše fasciniraju prosvjedni glasovi koji dolaze iz redova same Crkve. Katolička aktivistica Lana Bobić ovih je dana na N1 televiziji u desetak minuta uvjerljivo objasnila zašto se hrvatski biskupi protive Istanbulskoj konvenciji, podsjetivši da je zbog crkvenog ustrajavanja na rodnim stereotipima, odnosno na svijetu »u kojem je muško muško, a žensko žensko«, ženama sve donedavno osporavano pravo na rad, pravo na obrazovanje i pravo glasa. Na isti problem ovih dana u Novom listu hrabro ukazuju i teologinje i teolozi Ana i Otto Raffai, Jadranka Brnčić, kao i mirotvorka i katolička vjernica Katarina Kruhonja, objašnjavajući da crkveno protivljenje usvajanju dokumenta koji žene štiti od nasilja potječe iz straha od promjene, ali i straha od otvaranja prostora za glas žena unutar same Crkve. Crkva se ponovo našla na pogrešnoj strani povijesti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila