Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 4n
Sutra: 5° 5° 4n
13. prosinca 2018.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

kolumna Jučer strijeljanje, danas 30 godina robije

REUTERS
REUTERS
Autor:
Objavljeno: 6. travanj 2018. u 22:27 2018-04-06T22:27:03+02:00

Europu ne zanima Puigdemontov problem, kao što ni Hrvatsku ne zanima Katalonija. Ovaj slučaj predstavlja poraz ideje ujedinjene Europe, a naša šutnja potvrđuje da smo s tim porazom suglasni

Povijest je nemilosrdna. U trenutku dok progonjeni katalonski vođa Carles Puigdemont u zatvoru u Neumünsteru na sjeveru Njemačke čeka odluku o izručenju Španjolskoj, povijest pruža krajnje neugodnu usporedbu, ne samo za Njemačku, nego i za cijelu Europu. Neovisnu Kataloniju prvi je put 1934. godine proglasio tadašnji katalonski predsjednik Lluis Companys, kojeg su potom španjolske vlasti uhitile. No brzo je pušten, nakon čega odlazi u susjednu Francusku. Ondje ga nekoliko godina kasnije hapsi Hitlerova tajna policija, Gestapo, da bi ga Hitler potom izručio svom savezniku, španjolskom diktatoru Francu, koji ga je nakon mučenja dao strijeljati.

Companys je osuđen u kratkom postupku, koji je trajao manje od sat vremena, pred španjolskim vojnim sudom. I Companysa su tadašnje španjolske vlasti, kao i današnje Puigdemonta, optužile za pobunu. Pogubljen je u zamku Montjuic u Barceloni u listopadu 1940. Zabilježeno je da je pred streljačkim vodom odbio povez za oči, a u zadnjim sekundama uskliknuo je »Za Kataloniju!«. Companys je sahranjen na groblju Montjuic, u neposrednoj blizini dvorca.

Koliko god bila neugodna, usporedba sudbine dvaju katalonskih čelnika, Companysa i Puigdemonta, ujedno je i neizbježna, o čemu ovih dana, nakon Puigdemontova hapšenja i najave njegova izručenja Španjolskoj, svjedoče društvene mreže i ugledni svjetski mediji. Puigdemonta, dakako, neće u Španjolskoj pogubiti, i Companys će ostati jedini demokratski izabrani europski lider koji je pogubljen, no Puigdemonta u Španjolskoj također čeka za europske standarde nezamisliva i drakonska kazna.

Da stvar za njemačke vlasti bude neugodnija, Španjolci Puigdemonta traže zbog kaznenog djela pobune, za koje je u Španjolskoj predviđena kazna od 30 godina zatvora, premda njemački kazneni zakonik to kazneno djelo uopće ne spominje, što bi njemačke vlasti mogle iskoristiti kao argument protiv izručenja. Kada je riječ o izručenjima temeljem europskog uhidbenog naloga, što smo dosad mogli naučiti i iz zvučnih primjera koji su se ticali Hrvatske, ključno je pitanje je li djelo zbog koje neka država traži izručenje kažnjivo u državi izručiteljici. U slučaju da jest, izručenje je gotovo nemoguće spriječiti, no u slučaju da nije, onda se može presuditi i da izručenje nije dopustivo. Postoji i mogućnost da dođe do izručenja, ali da se izručenome onda može suditi samo za ona kaznena djela koja su kažnjiva u zemlji koja ga izručuje.

I premda pobuna kao kazneno djelo ne postoji u Njemačkoj, njemačko tužiteljstvo poručuje da je optužba za pobunu u biti slična kaznenom djelu veleizdaje koja postoji u njemačkom kaznenom zakoniku, što je, po mišljenju njemačkog tužiteljstva, posve dovoljan argument da se Puigdemonta izruči Španjolskoj.

Nećemo, naravno, špekulirati o tome kako će na kraju postupiti njemačke vlasti, no simbolika cijelog ovog slučaja je i više nego očita, pogotovo ako se prisjetimo uloge što ju je nacistička Njemačka u drugoj polovici tridesetih odigrala kako bi pomogla Francu u borbi protiv katalonskih i španjolskih republikanaca.

Puigdemont iz njemačkog zatvora poručuje kako je problem odnosa Katalonije i Madrida »politički problem«, koji valja riješiti »političkim sredstvima«. Ta su politička sredstva politički pregovori, no Madrid se zasad jedino oslanja na represiju i kriminalizaciju katalonskog političkog vrha, koji se političkim sredstvima bori za neovisnost Katalonije. Franco je Companysa poslao pred streljački vod, a premijer Rajoy, politički saveznik njemačke kancelarke Merkel, Puigdemonta će poslati na višedesetljetnu robiju. Ista sudbina očekuje i Puigdemontove najbliže suradnike, zapravo cijeli katalonski politički vrh, koji se usudio proglasiti neovisnost Katalonije. Istaknuti katalonski čelnici već mjesecima trunu po španjolskim zatvorima, i to bez suđenja, jer zakoni demokratske Španjolske omogućavaju vlastima »preventivno« zatvaranje do dvije godine bez suđenja.

Riječ je o brutalnom kršenju ljudskih prava i političkom progonu. Sve to se događa usred Europske unije i uz njezinu prešutnu suglasnost. Radi se o očitoj zloupotrebi pravosuđa u političke svrhe od strane centralnih vlasti u Madridu protiv legitimno izabranih političkih predstavnika Katalonije, uz svesrdnu pomoć europskih, odnosno njemačkih institucija.

Jer za kakva su to zlodjela odgovorni Puigdemont, Sanchez i njihovi suradnici u Barceloni? Zbog kojih im točno grijeha prijeti dugogodišnja robija? Činjenica je, naime, da ono što su u svom političkom djelovanju činili i zbog čega ih danas proganjaju u Španjolskoj i diljem Europe ipak predstavlja samo legitimnu volju katalonskih birača, što su potvrdili i posljednji izbori u Kataloniji.

I kako se Europa suočava s tim problemom? Kako se, naposljetku, Hrvatska nosi s političkim progonom katalonskog političkog vrha, s obzirom na to da je i sama prije nekoliko desetljeća morala prijeći tegoban put do neovisnosti? Odgovor na ta pitanja sramotan je i žalostan. Europu ne zanima Puigdemontov problem, kao što ni Hrvatsku ne zanima Katalonija. Europske institucije u ovom se slučaju ponašaju kao da Katalonija i Španjolska nisu dio ujedinjene Europe, prešutno i aktivno podržavajući neviđenu represiju Madrida nad katalonskim čelnicima, ne shvaćajući da bi pravno nasilje moglo postati prihvatljiv model rješavanja političkih problema i u drugim članicama Unije. Ovaj slučaj predstavlja poraz ideje ujedinjene Europe, a naša šutnja potvrđuje da smo s tim porazom suglasni.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka