Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 1
Sutra: 26° 29° 2
18. lipnja 2018.
Komentar Denisa Romca

kolumna Hrvatski put na Istok

Milijan Brkić i Andrej Plenković / Foto Darko JELINEK
Milijan Brkić i Andrej Plenković / Foto Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 29. kolovoz 2017. u 20:53 2017-08-29T20:53:31+02:00

Neopravdano je, međutim, Brkićevu izjavu tretirati kao eksces. Predsjednica države izjavila je prije nekoliko dana da se naša vanjska politika ne kreira u Bruxellesu, nego u Zagrebu, što ni formalno nije točno, s obzirom na to da od 1993. i ugovora u Maastrichtu postoji zajednička vanjska i sigurnosna politika EU-a, premda je točno i da je riječ o politici koja se najteže provodi.

Bura koju je izazvala bizarna izjava Milijana Brkića, formalno drugog čovjeka HDZ-a, nije neopravdana. Brkić nas poučava da »moramo prestati s tim podaničkim mentalitetom« i da »napokon moramo shvatiti da imamo svoju državu«, koja je »naš dom« i u kojoj smo »svoji na svome«, jer više nikome ne moramo polagati račune, toliko toga govori o Brkiću, njegovoj stranci i današnjoj Hrvatskoj.

Izjavom punom jeftine nacionalističke demagogije Brkić zapravo želi reći: mi smo stvorili ovu državu, u njoj možemo raditi što god nas je volja i nitko nam ne može ništa. I zato se ne trebamo osvrtati na primjedbe na pozdrav »Za dom spremni«. Ovo je Hrvatska, a u njoj vrijede isključivo naša pravila. A ta pravila kroje Brkić i njegovi istomišljenici, jer on i branitelji '91., kako kaže, »sigurno nisu išli u Domovinski rat s pjesmom 'Druže Tito mi ti se kunemo'«. U Brkićevom univerzumu nema Europske unije, nema međunarodne zajednice, međunarodnih normi i međunarodnog prava, ništa od toga nije bitno. A onima kojima se ta pravila ne dopadaju, kako je to sam Brkić već jednom rekao, vrata su otvorena.

Neopravdano je, međutim, Brkićevu izjavu tretirati kao eksces. Predsjednica države izjavila je prije nekoliko dana da se naša vanjska politika ne kreira u Bruxellesu, nego u Zagrebu, što ni formalno nije točno, s obzirom na to da od 1993. i ugovora u Maastrichtu postoji zajednička vanjska i sigurnosna politika EU-a, premda je točno i da je riječ o politici koja se najteže provodi. Predsjednica države u svom je govoru na konferenciji veleposlanika govorila o svemu – Aziji, Africi, G20, Latinskoj Americi, inicijativi Tri mora – samo ne o EU-u i reformama koje su pred ujedinjenom Europom.

Sve se to odvija u atmosferi opće političke i društvene regresije. Ponovo svjedočimo provalama jeftinog, paradnog nacionalizma, koji podsjeća ne samo na Karamarkovo razdoblje, nego i na drugu polovicu devedesetih, vrijeme neiživljenog hrvatstva, kada je Tuđmanova demokratura proživljavala svoje zlatne trenutke. Zagreb je okićen tisućama zastava, a ponovno se slavi Tuđmanov »Vlak slobode«, kao jedna od grotesknijih manifestacija tuđmanizma na vrhuncu. Pa i Brkićevo polaganje Križnog puta na morsko dno, kao karikaturalan oblik klerikalizacije podmorja u svrhu »vjerskog i domoljubnog« turizma, zaslužuje biti spomenuto u istom kontekstu.

Vlada premijera Plenkovića istodobno nema hrabrosti suprotstaviti se onima koji otvoreno zagovaraju ustašizaciju zemlje, a možemo li uopće zamisliti što bi se dogodilo da, primjerice, netko danas stavi svastiku u nekom konclogoru u Njemačkoj? Katolički fundamentalisti napadaju sekularizam države, iako koncept državne religije kakav oni zagovaraju danas postoji isključivo na Istoku, u nekim islamskim zemljama, a zagovaraju ga i u nekim istočnoeuropskim zemljama, jedinim prijateljima Hrvatske u EU-u. Zapadna civilizacija nastala je upravo na sekularizmu, odnosno na suprotstavljanju crkvenoj svemoći i postupnom ograničavanju crkvenog utjecaja na političku vlast, obrazovanje i druge društvene sfere, dok se u Hrvatskoj događa obrnut proces. Četiri godine od ulaska u EU, Hrvatska ubrzano grabi u suprotnom smjeru.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka