Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 20° 1
Sutra: 22° 28° 1
19. rujna 2018.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

Europa je mrtva!

Foto Reuters
Foto Reuters
Autor:
Objavljeno: 4. srpanj 2011. u 11:31 2011-07-04T11:31:00+02:00

Glavni europski problem zato nije kriza, već kratkovidnost njezine političke elite. Ideja Europe koja se temelji isključivo na zajedničkom tržištu iscrpljena je. Bez nastavka političkih integracija nema izlaska iz blokade, no za taj korak Europa nije spremna

Na dan bankrota Lehman Brothersa, 15. rujna 2008., naša vladajuća vrhuška bavila se pitanjem koliko će zaraditi ponudom mađarskog MOL-a za Inu. Skoro nitko nije shvaćao kakve će katastrofalne posljedice propast američkog financijskog giganta imati po cijeli svijet.

Tadašnji premijer Ivo Sanader negirao je da je Hrvatska u krizi čak i onda kada je, potkraj te prijelomne godine, u Hrvatsku stigla recesija. Lakše je bilo zabijati glavu u pijesak nego suočiti se sa stvarnošću.

Iako je odonda prošlo skoro tri godine, Hrvatska još nije naučila lekciju. No tragedija je što na potpuno isti način funkcionira i današnja europska politička elita, negirajući dubinu krize koja ponovno prijeti Europi. Zbog Grčke – europskog Lehman Brothersa – nad Europom se ponovno nadvisuje financijska katastrofa, još gora od one prije tri godine. Neki kažu najgora od Prvog svjetskog rata.

Posljednjom kreditnom tranšom iz EU i MMF-a, kojom se ne spašava Grčka, već samo njemačke i francuske banke koje na novovjekoj grčkoj tragediji dobro zarađuju, bankrot Grčke samo je odgođen. Umjesto da pomogne Grčkoj ukloniti strukturnu krizu, koja je uzrok grčkog financijskog sloma, Europa Grke gura u dužničko ropstvo.

Svima je jasno: bankrot Grčke je neizbježan. A za Grčkom munjevito kroče i ostale prezadužene zemlje s ruba EU, od kojih ni Hrvatska nije daleko. Što god problem bude više odgađan, njegovo rješavanje postaje krupniji zalogaj, a posljedice teže.

Grčki krah, dakle, nije samo grčki problem. Nekontrolirani bankrot Grčke povukao bi za sobom i otpadničke države iz skupine PIIGS-a, od kojih su neke velike i važne, poput Italije i Španjolske. Najprije bi nastradao euro, što bi onda dovelo u pitanje i opstanak EU.

»Želi li Europa umrijeti?«, zapitao je stoga Joschka Fischer, bivši njemački ministar vanjskih poslova, u svom prošlotjednom članku koji je šokirao europsku političku elitu.

Fischerova analiza je brutalna: da bi spriječili propast eura Europljani moraju učvrstiti politički savez, a na to nisu spremni. Po prvi put u povijesti zato je ugrožen opstanak europskog projekta i sve ono što je Europa postigla zadnjih 50 godina, nadvladavši nacionalizam, i to »zbog sebičnosti najvećih europskih država i nevjerojatnog pomanjkanja liderskih sposobnosti«. Njemački Der Spiegel preduhitrio je Fischera: Europa kao povijesni projekt već je mrtva.

Je li europski projekt doista stigao do svog kraja? Je li europska ideja doživjela svoj zenit? Sve velike ideje rađaju se i umiru.

Pogledajmo samo prošlo stoljeće: bilo je to stoljeće umiranja velikih ideja. Danas Europa umire s eurom, s novim zidovima unutar »Europe bez granica«, s divljanjem nacionalizma i ekstremnog populizma. Nacionalni egoizam otrov je za Europu, rođenu na ideji solidarnosti. Glavni europski problem zato nije kriza, već kratkovidnost njezine političke elite.

Ideja Europe koja se temelji isključivo na zajedničkom tržištu iscrpljena je. Bez nastavka političkih integracija nema izlaska iz blokade, no za taj korak Europa nije spremna. Francuzi i Nizozemci još prije nekoliko godina izrekli su povijesno »ne« nastavku političkih integracija. Europa je od tada u permanentnoj krizi.

Kada je ovih dana predsjednik Europske centralne banke Jean-Claude Trichet poručio kako euro može biti spašen samo osnivanjem europskog ministarstva financija, europski politički lideri automatski su ga odbili, nastavljajući ignorirati suštinu problema.

Jedan ugledni američki list ovako je u svom uredničkom komentaru definirao europski problem: »EU nema lidere, nego ima njemačku kancelarku, francuskog predsjednika i talijanskog premijera, koji nisu kadri vidjeti dalje od svojih ograničenih lokalnih interesa«. Angela Merkel i Nicolas Sarkozy nemaju viziju Europe.

Istina je da je Europa u šest desetljeća proživljavala brojne krize, potvrđujući proročanske riječi arhitekta ujedinjene Europe Jeana Monneta da je upravo u krizama Europa svaki put dokazivala da je spremna na korak naprijed. No sada je ipak drukčije. Gore je nego ikad prije.

Financijska kriza prerasla je u gospodarsku, a gospodarska u političku. Europa je paralizirana. Jedan za drugim padaju temelji na kojima počiva ujedinjena Europa. Moramo se pripremiti na najgore.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka