Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
5. prosinca 2019.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

Država kao plijen

Janez Janša, Foto: REUTERS
Janez Janša, Foto: REUTERS
Autor:
Objavljeno: 17. veljača 2012. u 15:38 2012-02-17T15:38:53+01:00

Janša je uspio u naumu da državno tužiteljstvo, koje protiv njega vodi kazneni postupak zbog upletenosti u jednu od najvećih korupcijskih afera u povijesti slovenske neovisnosti, podredi ministarstvu unutarnjih poslova, na čije je čelo postavio svog stranačkog aparatčika i nekadašnjeg milicajca. Nezabilježeno, čak i za današnje posrnule europske demokratske standarde

Za razliku od krajnje opreznog Zorana Milanovića, novi-stari premijer susjedne Slovenije Janez Janša stupa na premijersku dužnost vojničkom odlučnošću.

Poput pobjednika nakon bitke, kao da je Slovenija njegov ratni plijen, taj Darth Vader slovenske politike, kojeg je pokojni Janez Drnovšek nazvao »princom tame«, ponovno se potvrdio vjernim sljedbenikom teorije kineskog generala i vojnog stratega Sun Tzua, autora znamenite »Strategije ratovanja«, Janšinog najomiljenijeg štiva.

Misao drevnog kineskog stratega da se uspješno ratovanje temelji na prevari protivnika, te da i u trenutku slabosti moraš pokazati da si moćan, Janša je uspješno primijenio i ovoga puta. Bez imalo kompleksa što je na vlast došao postizbornim inženjeringom i političkom trgovinom, nakon izbornog poraza, Janša je odmah poduzeo dramatične institucionalne promjene, ukinuvši ili združivši čak sedam ministarstava, što je opravdao štednjom.

No pogriješili bismo ako bi Janšinu odlučnost i nesmiljenost pripisali isključivo njegovoj prijekoj naravi ili njegovu revanšizmu. Naravno da taj iskusni političar shvaća kako je važno po dolasku na vlast preuzeti sve poluge vlasti, no čini se da se u pozadini Janšine »racionalizacije državnog sustava« krije isključivo pokušaj političke kontrole pravosuđa, odnosno Janšina najslabija točka – afera Patria. Ono što je u Italiji pokušavao Berlusconi – podrediti pravosuđe izvršnoj vlasti – u Sloveniji je Janši pošlo za rukom, i to bez ijednog protesta Europe.

Janša je uspio u naumu da državno tužiteljstvo, koje protiv njega vodi kazneni postupak zbog upletenosti u jednu od najvećih korupcijskih afera u povijesti slovenske neovisnosti, podredi ministarstvu unutarnjih poslova, na čije je čelo postavio svog stranačkog aparatčika i nekadašnjeg milicajca. Nezabilježeno, čak i za današnje posrnule europske demokratske standarde.

Niti pola sata po ulasku Janše u vladinu palaču u Ljubljani počele su padati glave. Nova je vlast najprije smijenila šefa vladinog ureda za informiranje. Umjesto novinara i dugogodišnjeg urednika Dela, koji je za tu funkciju izabran na natječaju, postavljen je stranački poslušnik.

U prvim satima mandata maknut je i šef tajne službe. Janša dobro zna da je pored propagande kontrola informacija najvažnija za stvaranje javnog mnijenja. Janša je na čelo tajne službe postavio dosadašnjeg šefa vojne tajne službe, nagovijestivši time vjerojatno skorašnje znakovito združivanje obiju službi, vojne i civilne.

Iako se neki čude što je kao treći prvog dana pao i »nevažni« šef vladine komisije za vjerske zajednice, riječ je o snažnoj Janšinoj simboličnoj poruci Katoličkoj crkvi, njegovoj vjernoj političkoj saveznici. Od prvog dana otkako je Aleš Gulič, dugokosi bajker i deklarirani ateist, preuzeo poslove s vjerskim zajednicama – što su slovenski biskupi doživjeli kao bezobraznu provokaciju – Crkva sanja ovaj dan.

Međutim, kadrovski tsunami tek je započeo. Na internetskim stranicama Janšine stranke već odavno postoji popis 244 »politički postavljene« osobe, svojevrsna lista za odstrel. Na popisu su redom ugledni slovenski stručnjaci iz različitih oblasti, povjesničari, novinari i ekonomisti, koje je Pahorova vlada imenovala u upravne odbore i razna vijeća.

Neki su se na Janšinom lustracijskom popisu zatekli zato što su svojedobno potpisali nepoćudne peticije, primjerice peticiju za potporu izbrisanima, a neki jednostavno zato jer su u srodstvu s »krivim« ljudima, ili se pak druže s »pogrešnim« prijateljima, što su sve razlozi što ih Janšini stranački jurišnici pedantno navode uz svako ime na popisu.

Dok, dakle, Janša ne gubi vrijeme, Europa šuti, baš kao što je europska vladajuća većina pučke stranke šutjela i kada je njezin ugledni i utjecajni slovenski član u svom prvom mandatu gazio prava izbrisanih i Roma. Da kojim slučajem Janša dirne u autonomiju središnje banke, e tada bi Europa vrisnula, no kada je riječ o političkim čistkama i autonomiji tužiteljstva, za to Europu nije briga.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.