Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 1
Sutra: 11° 11° 1
22. travnja 2019.
Komentar Denisa Romca

kolumna Dogovoreni rat

Snimio Darko JELINEK
Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 23. kolovoz 2016. u 13:30 2016-08-23T13:30:14+02:00

Najnovija makljaža na relaciji Zagreb – Beograd sigurno predstavlja vjetar u leđa HDZ-u, bratskoj stranci Vučićevih naprednjaka, kao što će zasigurno koristiti i Kovačevom beogradskom kolegi Ivici Dačiću, srpskom šefu diplomacije, koji je u prvim redovima novog hrvatsko-srpskog fronta – ili srpsko-hrvatskog, svejedno – započeo svoju kampanju za predsjedničke izbore u Srbiji sljedeće godine

Hrvatska je članica Europske unije, kojoj se Srbija želi priključiti. Kao članica, Hrvatska odlučuje o svakom koraku što ga Srbija napravi u svojim pregovorima s EU-om.

Bez suglasnosti Hrvatske Srbija tako ne može otvoriti ni zatvoriti nijedno pregovaračko poglavlje. Zbog čega onda Hrvatska, kao članica EU-a i NATO saveza, svoj nesumnjivo superiorni položaj ne uspijeva artikulirati u odnosima sa Srbijom?

Srpski čelnici posljednjih dana najtežom verbalnom kanonadom tuku po Hrvatskoj i njezinim čelnicima, čemu uglavnom neuspješno i nemušto pokušava parirati uglavnom samo šef diplomacije Miro Kovač koji se time, međutim, pokušava profilirati u neumornog zaštitnika hrvatskih nacionalnih interesa.

Upravo u tome i jest stvar. Nije, naime, bitno što Kovač govori i koliko je uspješan u tome što radi, nije važno što već mjesecima, naravno neuspješno, pokušava uvjeriti Europu da Srbija mora ukinuti svoj zakon koji joj omogućava progon ratnih zločinaca, nije važno je li Kovač kao ministar vanjskih poslova doista učinio sve što je mogao i trebao kako bi spriječio zloupotrebe srpskog zakona o tzv. univerzalnoj jurisdikciji, bitno je jedino da je za prosječnog desnog birača upravo Kovač onaj koji se hrabro i neumorno svađa sa Srbima, čime postaje neustrašivi borac za »našu stvar«, a to je vrlina koja je osobito na cijeni u ovom trenutku, samo nekoliko tjedana prije još jednog izlaska na birališta.

Možda nikad nećemo doznati sve okolnosti pod kojima je izbio, ali ako najnoviji val hrvatsko-srpskog zaoštravanja stavimo u konkretan političko-regionalni kontekst, onda se jasno nameće zaključak kome će taj rat koristiti i tko bi od njega mogao najviše politički profitirati. Ponajprije upravo Kovačevom HDZ-u, koji će se, ako ne dođe do bitnih pomaka, najviše okoristiti umjetno stvorenom antisrpskom histerijom u Hrvatskoj, baš kao što je i stranka Aleksandra Vučića prije nekoliko mjeseci politički najviše profitirala kada je uoči izvanrednih izbora u Srbiji iz Hrvatske stigla najava hrvatske blokade srpskih pregovora s EU-om, što je, recipročno, tada dovelo do stvaranja antihrvatske histerije u Srbiji.

Najnovija makljaža na relaciji Zagreb – Beograd sigurno predstavlja vjetar u leđa HDZ-u, bratskoj stranci Vučićevih naprednjaka, kao što će zasigurno koristiti i Kovačevom beogradskom kolegi Ivici Dačiću, srpskom šefu diplomacije, koji je u prvim redovima novog hrvatsko-srpskog fronta – ili srpsko-hrvatskog, svejedno – započeo svoju kampanju za predsjedničke izbore u Srbiji sljedeće godine.

Na tim će izborima Dačić biti predsjednički kandidat socijalista, nekoć stranke Slobodana Miloševića, čiju je rehabilitaciju, u istom kontekstu, Dačić upravo inicirao, a protiv čega Kovač, zanimljivo, nije prosvjedovao.

Riječ je, dakle, o umjetnom, a vrlo vjerojatno i dogovorenom i pomno koordiniranom sukobu, koji se vodi po dobro poznatom obrascu, kojeg smo na ovim prostorima već iskusili, primjerice u prvoj polovici prošlog desetljeća, kada se zbog unutarnjopolitičkih potreba Zagreba i Ljubljane također razbuktao fingirani ribarski rat u Piranskom zaljevu. A to što je tadašnji rat s Ljubljanom ipak bio drukčiji od sadašnjeg rata s Beogradom, bez aktualnih hrvatsko-srpskih verbalnih brutalnosti, valja, dakako, pripisati tadašnjim političkim standardima i drukčijim povijesnim odnosima, a ne suštinskim razlikama.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Tommy zna što voliš