Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 25° 2
Sutra: 25° 25° 2
20. rujna 2018.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

Do kada će Srbija negirati zločine?

Foto AP
Foto AP
Autor:
Objavljeno: 30. svibanj 2011. u 15:42 2011-05-30T15:42:23+02:00

Suprotno općeprihvaćenom uvjerenju, ideologija vladajuće beogradske elite počiva na sustavnom nijekanju genocida u BiH, najgoreg krvoprolića na tlu Europe od nacista, svjesno oponirajući presudama dvaju sudova Ujedinjenih naroda: Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), kao i Međunarodnog suda pravde (ICJ), najvišeg međunarodnog sudišta

Uhićenje krivca za najgore zločine u Europi poslije nacista svakako je izvrsna vijest, ne samo za njegove žrtve u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, nego i za cijelu regiju, a naročito za Srbiju. Štogod da je istina – znao srpski predsjednik Boris Tadić cijelo vrijeme gdje se Mladić krije ili ne – činjenica da je Mladić u zatvoru nedvojbeno predstavlja nevjerojatan trijumf ideje europskog ujedinjenja, koja je nakon nekoliko »sušnih« godina na Balkanu ponovno pokazala svoju golemu transformacijsku moć. Taj čin pruža nadu da se na Balkanu problemi više neće rješavati balkanski, sukobima, svađom i ratovima, nego pregovorima i kompromisom. Mladićevim uhićenjem predsjednik Tadić doista je pokazao kako je njegova želja da Srbiju pridruži Europskoj uniji – iskrena.

   No kada je već iskrena u svojim europskim ambicijama, Srbija bi morala biti iskrenija i odgovornija prema vlastitoj prošlosti. Beograd je uhitio i transportirao u Haag najprije Radovana Karadžića, a sada će isto postupiti i s njegovim sudrugom u zločinu, no hoće li Srbija nakon toga napokon prestati poricati njihove zločine i genocid u Srebrenici? Srbija, naime, do danas nije smogla snage priznati zločin genocida što su ga Karadžić i Mladić počinili na tlu BiH.

   Suprotno općeprihvaćenom uvjerenju, ideologija vladajuće beogradske elite počiva na sustavnom nijekanju genocida u BiH, najgoreg krvoprolića na tlu Europe od nacista, svjesno oponirajući presudama dvaju sudova Ujedinjenih naroda: Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), kao i Međunarodnog suda pravde (ICJ), najvišeg međunarodnog sudišta.

   Podsjetimo, ICTY je dosad donio četiri presude u kojima je srpske optuženike pravomoćno osudio za genocid u Srebrenici. General Drinskog korpusa Radislav Krstić bio je 2001. prvi optuženik osuđen za genocid u Srebrenici na 46 godina zatvora, postavši prvi Europljanin osuđen za genocid nakon Nürnberškog procesa.

   I ICJ je u presudi povodom tužbe BiH protiv Srbije donio pravomoćnu presudu u kojoj pokolj osam tisuća muslimanskih muškaraca i mladića definira kao akt genocida. Premda je Srbija u prvom takvom procesu u povijesti u kojoj je jedna država optužena za kršenje Konvencije o sprečavanju genocida oslobođena optužbe da je počinila genocid, proglašena je krivom što je propustila spriječiti genocid i kazniti njegove počinitelje, takva je presuda obvezujuća za sve članice UN-a, pa i za Srbiju.

   Unatoč tim presudama, Srbija uporno izbjegava zločin u Srebrenici imenovati genocidom. Srbija je prošle godine u svom parlamentu donijela Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici, no vlasti u Beogradu niti jednom jedinom riječju nisu spomenule kako se u Srebrenici dogodio genocid, premda je tu deklaraciju srpski predsjednik Boris Tadić nazvao »dokumentom bez presedana«. Srbija inzistira kako je zločin u Srebrenici samo jedan od »gnjusnih zločina« što su ih sve strane počinile u jugoslavenskim građanskim ratovima.

   No, Tadić ne želi priznati istinu. Nije se radilo o građanskim ratovima, niti o još jednom zločinu – ma koliko gnjusan taj zločin bio – nego o genocidu, najgorem od svih zločina. Definicija onoga što se dogodilo u Srebrenici nipošto nije samo puko terminološko i semantičko pitanje. Radi se o suštinskom pitanju: želi li se Srbija doista suočiti sa zločinima koji su s onu stranu Drine počinjeni u njezino ime? Terminom genocid, kojeg međunarodno pravo definira kao namjeru da se u cijelosti ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina, dva su UN-ova suda opisali ono što su Karadžićeve i Mladićeve snage napravile u BiH. Nijedna država koja želi biti vjerodostojna članica međunarodne zajednice nema pravo negirati i poricati njihove zaključke, pa ni Srbija.

   No, umjesto da prizna zločin u njegovim stvarnim dimenzijama, što je neophodno za bilo kakvu katarzu, današnja politička elita u Srbiji svoje »suočavanje s prošlošću« iskoristila je za moralno i civilizacijski nepodnošljivo raspoređivanje jednake odgovornosti za zločine na sve sukobljene strane. U takvoj politici ekvidistance nema mjesta za genocid.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka