Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
14. listopada 2019.
Komentar

kolumna DENIS ROMAC Tuđmanov srp i čekić

Foto: Igor Soban/PIXSELL
Foto: Igor Soban/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 8. siječanj 2019. u 22:46 2019-01-08T22:46:28+01:00

Je li srp i čekić, taj simbol komunizma i marksizma, što je neočekivano osvanuo na novom spomeniku Franji Tuđmanu u Zagrebu, doista »oskvrnuo« taj spomenik, kako je to zaključila policija? Ili je onaj tko je taj srp i čekić nacrtao možda samo želio naglasiti jednu dimenziju Tuđmanove prošlosti koja se danas sustavno prešućuje i zanemaruje? Jer zašto bi simbolično povezivanje tog simbola i čovjeka koji se pod tim simbolom borio – i koji je još 1989. govorio da ga cijeli život vode ideali onih hrvatskih komunista i marksista koji su pred strijeljanje u Kerestincu 1941. uzviknuli »Živjela sovjetska Hrvatska!« – predstavljalo vandalizam i skrnavljenje?
Ovaj primjer simbolično ukazuje na svu kompleksnost hrvatske povijesti, koja upravo u Tuđmanovom slučaju, unatoč današnjim pokušajima političke mitologizacije i simplifikacije Tuđmanova nasljeđa, nikad nije bila jednodimenzionalna. Tuđman je bio Titov partizan i general i on se te svoje prošlosti nikad nije odrekao. Poslije Drugog svjetskog rata bio je na istaknutim funkcijama u Titovom režimu, a i nakon sukoba s tim režimom i disidentskog iskustva stalno je naglašavao važnost antifašističke borbe za nastanak neovisne Hrvatske, o čemu, uostalom, svjedoči i preambula hrvatskog Božićnog ustava početkom devedesetih.

Tuđman je uvijek isticao da su partizanski pokret i ustanak u Jugoslaviji započeli upravo u Hrvatskoj. U tome su ključnu ulogu odigrali baš hrvatski partizani, zajedno s hrvatskim Srbima, premda su hrvatski partizani, govorio je, uvijek imali vodeću i odlučujuću ulogu u partizanskom pokretu u Hrvatskoj.
Tuđman se kontinuirano divio Titu, vođi partizanskog ustanka u Jugoslaviji i doživotnom predsjedniku druge Jugoslavije, iako je to divljenje u drugoj polovini devedesetih poprimilo karikaturalne dimenzije. Tuđman je u Titu vidio hrabrog, odvažnog i mudrog državnika, o čemu, uostalom, svjedoči i famozna Titova bista u Tuđmanovom predsjedničkom uredu na Pantovčaku, iz kojeg ju je izbacila aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, kao i činjenica da Tuđman nije dopuštao preimenovanje Titova trga u središtu Zagreba.

Međutim, pozitivno mišljenje o Titu i NOB-u nije jedino što je Tuđman baštinio od bivšeg režima. Iako se danas o Tuđmanu govori kao o velikom demokratu i čovjeku koji je Hrvatsku vratio ondje gdje joj je i mjesto, u Europu, pogrešno je Tuđmana smatrati demokratom. Demokracija ga uopće nije zanimala, nego samo država, i to po svaku cijenu. Unatoč formalnom višestranačju, njegov režim zapravo je bio jednostranački.
Kao što je u vrijeme socijalizma postojala jedna stranka, komunistička, tako je Tuđman i devedesetih zagovarao postojanje jedne »središnje i stožerne stranke hrvatskog naroda«. Naravno, to je mjesto Tuđman rezervirao za HDZ, »najhrvatskiju« stranku koja je po Tuđmanovoj zamisli trebala okupiti i ljevicu i desnicu, samo što su i ljevica i desnica morale biti »državotvorne«. Jednostranački režim na njega je ostavio iznimno duboki trag i teško je reći je li srp i čekić na Tuđmanovu spomeniku vandalizam ili samo detalj koji nedostaje. Tuđman je bio autoritaran i antiliberalan, pa ga danas s pravom valja smatrati prethodnikom »iliberalnih« demokracija u Europi. Zato je mitologizacija prvog hrvatskog predsjednika apsurdna i štetna.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.