Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 4n
Sutra: 14° 14° 4n
14. listopada 2019.
Zlu ne trebalo

kolumna DENIS ROMAC Trumpova izdaja saveznika

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 28. prosinac 2018. u 17:14 2018-12-28T17:14:30+01:00

Povlačenje američke vojske iz Sirije i polovine vojnika iz Afganistana samo po sebi uopće nije loša vijest, ali je, naravno, nevjerojatno da američke vlasti o toj odluci uopće nisu konzultirale svoje saveznike, ne samo one male, poput Hrvatske, nego ni one najveće, poput Velike Britanije, Kanade, Njemačke ili Francuske

Zamislite da vas netko pozove na tulum i da onda, usred zabave, zbriše bez pozdrava i objašnjenja, ostavljajući vas da se nosite s problemima za koje uglavnom niste odgovorni.

Tako bi se mogao opisati nevjerojatan postupak američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je bez ikakvih najava i konzultacija sa saveznicima odlučio povući svoju vojsku iz Sirije i polovinu vojnika iz Afganistana. Trump je tom odlukom šokirao saveznike, i to ne samo one u NATO savezu, koji su svojedobno poslali svoje vojnike u Afganistan isključivo zbog solidarnosti s Washingtonom nakon terorističkog napada na Ameriku 11. rujna 2001. godine.

Podsjetimo, Amerikanci su invaziju na Afganistan pokrenuli niti mjesec dana nakon terorističkog napada na SAD 11. rujna, iako za nju nisu dobili ovlaštenje Ujedinjenih naroda. Za ovu vojnu operaciju Amerikanci su formirali ad hoc koaliciju koja je okupljala najbliže američke saveznice, Veliku Britaniju i Kanadu, a potom se operaciji pridružio i NATO, koji je dvije godine kasnije preuzeo zapovjedništvo i nad misijom ISAF u Afganistanu, koja je dobila i potporu Vijeća sigurnosti UN-a.

NATO je tako naknadno preuzeo odgovornost za američki napad i okupaciju Afganistana, i to onda kada su se okupatori u Afganistanu suočili s najvećim izazovima. I u ovom slučaju, baš kao i u Iraku nešto kasnije, brzo se pokazalo kako je vojna invazija bila lakši dio zadatka, a da je puno veći problem bio osigurati sigurnost i funkcioniranje institucija u uvjetima okupacije i stalnog jačanja talibanskih snaga, koje su se nakon invazije i svrgavanja talibanskog režima samo povukle iz gradova i pregrupirale.

Sve ovo navodimo kako bismo naglasili činjenicu da su se američke saveznice u okviru NATO-a, a među njima i Hrvatska, solidarizirale s Amerikancima u trenutku kada im je ta solidarnost bila najpotrebnija, pristavši sudjelovati u vojnoj operaciji koja je bila dvojbena i s vojnog i s međunarodnopravnog aspekta, da bi sada Amerikanci istim tim saveznicima okrenuli leđa i otišli bez pozdrava.

Hrvatska je skoro od početka vojno prisutna u misiji u Afganistanu, gdje je i kupila svoju ulaznicu za NATO. Kao saveznica, Hrvatska je i u tom slučaju bila krajnje lojalna i krotka. Njezino sudjelovanje u američkom ratu protiv terorizma uvijek se odvijalo bez postavljanja suvišnih pitanja, pa čak i onda kada se taj rat pretvarao u nezakonito ubijanje civila.

Ta je servilnost naposljetku zasluženo nagrađena Trumpovom naglom odlukom o povlačenju iz Afganistana, što samo po sebi uopće nije loša vijest, premda je, naravno, nevjerojatno da američke vlasti o toj odluci uopće nisu konzultirale svoje saveznike, ne samo one male, poput Hrvatske, nego ni one najveće, poput Velike Britanije, Kanade, Njemačke ili Francuske. I ne samo da američke vlasti o svojoj odluci nisu obavijestile svoje NATO saveznice, koje su s američkim vojnicima rame uz rame sudjelovale u krvavoj okupaciji Afganistana proteklih 17 godina, nego o američkom povlačenju nisu bili obaviješteni ni američki zapovjednici na terenu, baš kao ni afganistanske vojne snage, koje su davno trebale preuzeti odgovornost za sigurnost u zemlji.

O no što je Trump napravio u Siriji još je nevjerojatnije. Ondje je američki predsjednik odlučio povući cijeli američki kontingent od dvije tisuće američkih specijalaca, proglasivši pobjedu nad terorističkom Islamskom državom.

Ostatke terorističkih snaga Trump je prepustio turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu, što se čini poput šale kada znamo da je upravo Erdoganov režim rat u Siriji proteklih godina iskoristio isključivo kao izliku za brutalan obračun s Kurdima, koji su zapravo najzaslužniji za vojnu pobjedu nad ISIL-om i koji su u ratu protiv Islamske države na terenu funkcionirali kao pješadija američkim zračnim snagama. Kurdi su iskoristili povijesnu priliku i prije nekoliko godina na velikom području na sjeveroistoku Sirije proglasili autonomiju koju nazivaju Demokratskom federacijom sjeverne Sirije, Rojavom ili jednostavno Zapadnim Kurdistanom.

Na području svoje autonomije Kurdi prakticiraju sekularnu utopiju u kojoj se štite prava manjina, prakticira izravna demokracija, tolerira vjerska različitost i spolna ravnopravnost, sve u suprotnosti s idealom totalitarnog društva Islamske države.

I dok su Kurdi sanjali o proglašenju neovisnosti, kurdsku autonomiju nitko nije priznao, a sada ih Amerikanci ostavljaju na milost i nemilost Erdoganove vojske, druge najmnogoljudnije vojne sile NATO saveza. I dok načelno ne treba žaliti zbog američkog povlačenja iz tog dijela svijeta – u kojem su upravo

Amerikanci sa svojim saveznicima posljednja dva desetljeća proizveli najveći kaos – slučaj američkog napuštanja Kurda predstavlja čin povijesne izdaje, usporediv s američkom izdajom Kurda iz vremena Prvog zaljevskog rata, kada su Amerikanci najprije potaknuli Kurde na ustanak protiv Sadama, a onda im okrenuli leđa. Tisuće i tisuće Kurda ubijeno je tada u Sadamovim represalijama tijekom gušenja pobune, a nema sumnje kako Kurde, zahvaljujući američkoj izdaji, ponovno čeka ista sudbina.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.