Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 6
Sutra: 16° 16° 6
19. rujna 2019.
Komentar

Komentar DENIS ROMAC Kraj jedne ere

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 30. listopad 2018. u 16:04 2018-10-30T16:04:30+01:00

Iako je iz njemačke perspektive nesumnjivo riječ o uspješnoj političarki, koja je glavna kreatorica njemačkog gospodarskog čuda, i koja je europsku financijsku krizu vješto iskoristila za (ponovnu) uspostavu njemačke gospodarske hegemonije u Europi, za Europu njezin saldo nije tako uspješan

Kako god izgledao rasplet nakon još jednog lošeg rezultata stranke kancelarke Merkel na pokrajinskim izborima, jasno je kako svjedočimo početku kraja najmoćnije političarke našeg vremena.

Angela Merkel gubi tlo pod nogama. Zasad znamo da se više neće kandidirati za dužnost predsjednice stranke, iako i dalje želi ostati kancelarka, premda je upravo ona znala naglašavati da na čelu stranke i vlade mora biti ista osoba.

Ne treba sumnjati da će se kancelarkin stranački poraz prije ili kasnije odraziti i na njezin kancelarski mandat. I njezini kršćanski demokrati i socijaldemokrati, s kojima koaliraju, u sličnoj su političkoj situaciji.

Socijaldemokrati su izgubili otprilike trećinu birača, što će sigurno osnažiti zahtjeve za napuštanje velike koalicije u socijaldemokratskim redovima. Ta nekoć važna i velika socijaldemokratska stranka ubrzano gubi identitet i mnogi misle da neće opstati ako ne napusti vladajuću koaliciju.

A odlazak Angele Merkel, najprije s čela stranke, a potom i vlade, predstavlja kraj jedne ere, ne samo za Njemačku, nego i za Europu. Početak kraja otvara pitanje njezine političke ostavštine, koja je u mnogočemu kontradiktorna.

Iako je iz njemačke perspektive nesumnjivo riječ o uspješnoj političarki, koja je glavna kreatorica njemačkog gospodarskog čuda, i koja je europsku financijsku krizu vješto iskoristila za (ponovnu) uspostavu njemačke gospodarske hegemonije u Europi, za Europu njezin saldo nije tako uspješan.

U tome i jest ključ (ne)uspjeha Angele Merkel. Na jednoj strani, njemačko gospodarstvo nakon njezina tri kancelarska mandata nikad nije stajalo bolje. Nezaposlenost u Njemačkoj danas je na povijesno niskoj razini, tako da u ovom trenutku rekordna nezaposlenost počinje škoditi gospodarskom rastu. Nijemcima nikad nije bilo bolje i nikad nisu imali više.

Pa ipak, njemački birači nisu zadovoljni sadašnjom situacijom, pa niti vladajućom koalicijom, što je jasno i iz rezultata pokrajinskih izbora, na kojima je vidljiv strmoglav pad stranaka vladajuće koalicije i neočekivan rast Zelenih, kao i populističke Alternative za Njemačku, čiji rast počiva na širenju straha i mržnje.

To je i najveći paradoks ostavštine Angele Merkel. Svojom rigidnom politikom štednje, koja je nemilosrdno inzistirala na »strukturnim reformama« na račun socijalne države, u vrijeme kada je Europu potresala dužnička kriza, njemačka kancelarka izravno je pridonijela rađanju desničarskih populista, i to puno prije izbijanja izbjegličke krize. Počelo je, sjetimo se, u Grčkoj, u vrijeme dužničke krize, kada se stroga i nepopustljiva kancelarka nije previše obazirala na činjenicu da je uspjeh Zlatne zore, grčke neonacističke stranke, bio nuspojava modela rješavanja grčke krize što ga je nametnula Grčkoj.

Taj model svjedoči kako je sudbina cijelog jednog naroda, u ovom slučaju grčkog, za europske političare i birokrate bila posve nevažna u odnosu na interese banaka i kapitala. Europsko rješavanje grčke krize zapravo je predstavljalo spašavanje banaka na račun ljudi, običnih Grka, a samo je Njemačka na grčkoj krizi zaradila nekoliko milijardi eura.

Kancelarka Merkel potom je proglašena vođom slobodnog svijeta i »spasiteljicom« europske tvrđave pred naletom populističkih barbara, iako je te barbare u značajnoj mjeri sama stvorila.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.