Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
12. prosinca 2019.
Komentar

Komentar DENIS ROMAC Jesmo li sada zaista postali bolji?

Foto: D. KOVAČEVIĆ
Foto: D. KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 2. travanj 2019. u 12:52 2019-04-02T12:52:19+02:00

Mogu li humanitarne akcije nadomjestiti cijeli sustav koji očito ne funkcionira, ili barem ne funkcionira onako kako većina građana ove zemlje smatra da bi trebao funkcionirati?

Hrvatska je opet pobijedila. Cijela se zemlja ujedinila i u samo nekoliko dana prikupila novac za liječenje male Mile Rončević. Hrvatska je, kao i toliko puta dosad, pokazala svoje veliko srce. Svjedočimo trijumfu humanosti i solidarnosti i malo tko će nad tom činjenicom ostati ravnodušan.

Je li to dovoljno? Znači li to da smo sada automatski, preko noći, postali bolji? Živimo li odjednom u boljoj, uređenijoj i solidarnijoj Hrvatskoj? Tim pitanjima, dakako, ne želimo umanjiti veličinu ovog uspjeha, ali moramo se zapitati mogu li humanitarne akcije nadomjestiti cijeli sustav koji očito ne funkcionira, ili barem ne funkcionira onako kako većina građana ove zemlje smatra da bi trebao funkcionirati? To se osobito odnosi na ovaj primjer, s obzirom na to da je riječ o životima djece, što nema cijenu.

Hrvatska nema sustavno rješenje za ovakve slučajeve, koji, naravno, nisu jednostavni. Riječ je o jako skupom i zahtjevnom eksperimentalnom liječenju, koje je moguće samo u inozemstvu, a tamo vrijede drukčija pravila. No Hrvatska nije imala sustavno rješenje ni kada je riječ o liječenju teško bolesne djece skupim lijekovima. Ministar zdravstva Milan Kujundžić tada je pod pritiskom javnosti i roditelja bolesne djece problem pokušao riješiti osnivanjem fonda za skupe lijekove, u koji bi građani donirali novac. No taj je projekt okončan fijaskom. Osim toga, Kujundžićev fond za skupe lijekove počiva na solidarnosti građana, a upravo u ovakvim slučajevima potrebno je sustavno rješenje.

U slučaju Mile Rončević ministar već danima šuti. Šuti i velika većina vladajućih, premda su im inače puna usta snažne i djelotvorne države, koja sad, baš kada je najpotrebnija, kao da ne postoji. Štoviše, pojedini političari pokušavaju parazitirati na ovom slučaju, iako je cijeli sustav za koji su odgovorni u cijelosti zakazao. I pritom nije riječ o konkretnim liječnicima koji su svojom požrtvovnošću dali sve od sebe. Riječ je o sustavu. Liječenje bolesne djece ne smije ovisiti isključivo o solidarnosti građana, ni kada je riječ o skupim lijekovima za teško bolesnu djecu, ni kada je riječ o eksperimentalnom liječenju male Mile, ali i sve sadašnje i buduće teško bolesne djece u ovoj zemlji.

Hrvatska ipak nije tako siromašna zemlja da se ne bi mogla pobrinuti za svu bolesnu djecu. Na drugim područjima državne potrošnje takvu skromnost i štedljivost teško je pronaći, bilo da je riječ o rastrošnim vojnim nabavkama, izdašnom financiranju političkih elita, lokalnih i nacionalnih, pa sve do perverznih privilegija koje uživaju oni među njima koji se uspiju dočepati europskih političkih položaja, koje također financiramo našim novcem. I ovdje nije riječ o milijunima koji su potrebni za liječenje djece, nego o stotinama milijuna.

Hrvatska je zemlja velikih suprotnosti, koje se stalno produbljuju. Na jednoj je strani manjina političkih i financijskih – u ovom slučaju i farmaceutskih – moćnika, koji žive u odvojenom svijetu, a na drugoj tavori većina građana, koji u slučaju najgoreg, što vidimo i u slučaju male Mile, ovise o humanitarnim akcijama i dobroti bližnjih. Hrvatska je zemlja sve većeg siromaštva i etničke diskriminacije, premrežena korupcijom, zemlja mržnje i isključivosti. Zato za uspjeh trebamo puno više od još jednog »vala dobrote«. Trebamo ne samo plemenite građane, nego i bolju i pravedniju državu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.