Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
20. listopada 2019.
Zlu ne trebalo

kolumna DENIS ROMAC I europska kriza počela je referendumima

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 19. listopad 2018. u 19:49 2018-10-19T19:49:50+02:00

Nije, dakako, slučajno ni to da je ta kriza dodatno produbljena Brexitom, koji upravo potresa Europsku uniju, a koji je također rezultat jednog nedovoljno promišljenog i politikantskog referenduma

Iako je utvrđeno kako referendumske inicijative nemaju potreban broj ispravnih potpisa, malo je vjerojatno da će referendumska vrućica u Hrvata sada odjednom prestati.

Slijedi bitka za interpretaciju: predstavnici narodne inicijative tražit će rupe u sustavu provjere broja potpisa, dok će službena strana, odnosno Ministarstvo uprave, inzistirati na nedosljednostima organizatora referenduma, nečitkim potpisima ili potpisima mrtvih i maloljetnih potpisnika.

Paradoksalno, ali i jedna i druga strana vjerojatno će imati dovoljno argumenata za vlastitu nepopustljivost, što je moguće u ovako manjkavom i nedorađenom referendumskom zakonodavstvu, u kojem nije definiran niz važnih pitanja.

Jedno od njih je i pitanje tko i kako provjerava potpise? U ovom slučaju taj je posao povjeren APIS-u, dok je prije nekoliko godina jedna druga vlada, ona Milanovićeva, potpise za referendum o braku provjeravala tako da je provjeren samo slučajan uzorak od 21.300 potpisa, a ne svih 750 tisuća potpisa koji su tada prikupljeni.

Takav je kaos moguć samo zato što nisu utvrđena jasna referendumska pravila. Kod nas uopće nije jasno smiju li vladajući agitirati za ili protiv referendumske inicijative i, što je osobito važno, smiju li pritom koristiti javne resurse.

Prije nekoliko mjeseci slovenski je Vrhovni sud poništio referendum o tzv. drugom kolosijeku između Kopra i Divače i naložio njegovo ponavljanje, i to zato što je utvrdio da tadašnja Cerarova vlada nije bila neutralna u referendumskoj kampanji.

Slovenija je u odnosu na Hrvatsku po ovom pitanju uređena demokracija, u kojoj se znaju referendumska pravila igre. U Sloveniji je, primjerice, puno lakše inicirati referendum i prikupiti potreban broj potpisa, koji je znatno manji nego u Hrvatskoj. Zato je u Sloveniji od devedesetih do danas organizirano više od 20 različitih referenduma. Među njima je bilo i bizarnih referenduma, koji ni u kojem slučaju nisu trebali biti organizirani.

Slovenci su, primjerice, na referendumu organiziranom 2004. godine, kojem se odazvalo samo 31 posto birača, odbili vraćanje prava izbrisanima, iako plebiscitarno odlučivanje o pitanjima iz djelokruga ljudskih i manjinskih prava predstavlja zloupotrebu demokracije i instituta referenduma. Naposljetku su slovenski porezni obveznici ipak platili milijunsku cijenu svoje odluke: prije nekoliko godina Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu naložio je Sloveniji da mora obeštetiti izbrisane.

Referendumi su posljednjih godina i drugdje postali oružje koje se neograničeno koristi u političkoj areni, što sigurno nije u skladu s temeljnom idejom »najdemokratskijeg instituta u demokraciji«.

Iz današnje perspektive možemo reći da sigurno nije slučajno što je europska institucionalna kriza, koja još nije okončana, počela upravo referendumima, kada su Francuzi i Nizozemci sredinom prošlog desetljeća na referendumu odbacili tadašnji prijedlog europskog ustava.

Nije, dakako, slučajno ni to da je ta kriza dodatno produbljena Brexitom, koji upravo potresa Europsku uniju, a koji je također rezultat jednog nedovoljno promišljenog i politikantskog referenduma. U Britaniji, kolijevci demokracije, nekoć su bili tradicionalno podozrivi prema referendumima, sve dok i oni nisu podlegli neodoljivom referendumskom zovu. I evo kamo ih je to dovelo.

Riječ je o potezu zbog kojeg Davida Camerona smatraju najgorim premijerom u povijesti Britanije. On je referendumom pokušao sa sebe skinuti politički pritisak, a na kraju je Britaniju uvukao u još veći problem.

U međuvremenu su Europu potresali i drugi referendumi. Ponajprije onaj nesuđeni katalonski, koji je voljom centralne vlasti stavljen izvan zakona. Nasilan odgovor vlasti na miroljubivo izjašnjavanje građana unutarnje pitanje pretvorilo je u problem cijele Europske unije, dovodeći u pitanje poštovanje temeljnih demokratskih vrijednosti unutar Europe.

Secesionistički duh, koji u referendumu vidi svoje oruđe, pušten je iz boce na referendumu u Škotskoj, koji nije uspio. Međutim, gospodarska kriza i politika štednje ojačali su separatističke pokrete širom Europe.

Referendumima se ne koriste samo secesionisti. Viktoru Orbanu referendum je sredstvo za jačanje autokratske vladavine. Kada nije uspio njegov referendum o izbjegličkim kvotama, on je najavio izmjenu ustava kojom je legalizirao rezultat neuspješnog referenduma.

Sličnu je manipulaciju, samo u obrnutom smjeru, napravio turski autokrat Erdogan. Kada na parlamentarnim izborima nije uspio dobiti suglasnost birača za proširenje predsjedničkih ovlasti i uspostavu autokratske vlasti, Erdogan je posegnuo za referendumom na kojem je tijesnom većinom ostvario svoj autokratski san.

Iz svega ovoga trebalo bi biti jasno da referendumi mogu biti ne samo demokratski instituti, nego isto tako i sredstva za ograničavanje prava i diskriminaciju. U BiH, primjerice, referendum je postao sredstvo za rušenje ustavnog poretka. Zato je, i to što prije, potrebno urediti ovo područje i utvrditi jasna referendumska pravila. To bi trebao biti apsolutni prioritet i lekcija koju bismo trebali izvući iz sadašnjeg referendumskog kaosa. Referendum mora biti demokratski institut, a ne sredstvo za rušenje demokracije.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.