Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 3
Sutra: 6° 6° 3
18. studenoga 2018.
Zlu ne trebalo Denisa Romca

kolumna Bolji smo i kulturniji od Egipta i Libije. Jesmo li?

foto: REUTERS
foto: REUTERS
Autor:
Objavljeno: 21. veljača 2011. u 11:05 2011-02-21T11:05:00+01:00

Kao da je Egipat nakraj svijeta i kao da je riječ o  »nekim divljim, barbarskim krajevima«...

Jeste li primijetili kako zapadni mediji – a ovdje pod tim terminom  podrazumijevamo i hrvatske medije – o arapskoj revoluciji izvještavaju napadno distancirano, uzvišenim, pa čak i rasističkim  diskursom?

Kao da ustanak koji je potpalio skoro cijeli arapski svijet  nema ama baš nikakve veze s nama i kao da se zahtjevi zbog kojih su  mladi prosvjednici zauzeli glavne trgove svojih gradova na Mediteranu nas uopće ne tiču?

Nadahnuti revolucijom jasmina, sada čak i kineski  aktivisti internetom pozivaju na demonstracije u 13 kineskih gradova

Kao da je Egipat nakraj svijeta i kao da je riječ o  »nekim divljim, barbarskim krajevima«, a ne fascinantno urbaniziranim gradovima u Libiji, Tunisu, Alžiru, Egiptu, Siriji i Libanonu, s prelijepim miksom europske i arapske kulture, odmah tu »preko našeg  malog Mediterana«, kako to ovih dana u Glasu Istre hrabro zapaža lucidni Milan Rakovac. 

Nakon svrgavanja Hosnija Mubaraka, Zapad je priželjkivao smirivanje. Odahnuo je kada se činilo da se život u Egiptu vratio u svakodnevnu  kolotečinu. Nadao se da će ubrzo opet sve biti po starom. No čini se  da se stvarnost ponovno narugala zapadnim očekivanjima.

Nakon sjeverne Afrike i Bliskog istoka, revolucija – premda su mnogi na Zapadu  bili uvjereni da su revolucije u današnjem visoko globaliziranom i integriranom svijetu stvar prošlosti – proširila se na zemlje Perzijskog zaljeva i Afričkog roga.

Nadahnuti revolucijom jasmina, sada čak i kineski  aktivisti internetom pozivaju na demonstracije u 13 kineskih gradova,  pod sloganom »hoćemo hranu, hoćemo rad, hoćemo stan i hoćemo  poštenje«. 

Iako su pobunu u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku najčešće uspoređivali s padom Berlinskog zida i rušenjem Željezne zavjese  1989., arapsko proljeće 2011. po načinu širenja revolucionarnog  plamena – uvažavajući sve povijesne razlike – zapravo najviše podsjeća na Europu 1848., kada je Stari kontinent zahvatio siloviti revolucionarni zanos.

Revolucija 1848., kao i  arapsko »proljeće naroda« 2011., ujedinila je ustanke u različitim zemljama zahvaljujući gospodarskoj krizi, gladi i nezaposlenosti

Europska 1848. bila je jedna od onih prijelomnih godina kakve se dogode jednom u nekoliko stoljeća. Zahvaljujući industrijskoj revoluciji koja je dovela do razvoja građanstva i buđenja nacionalne svijesti, revolucija 1848. rušila je stari feudalni poredak po  cijeloj Europi, protiv volje Svete alijanse, zahtijevajući ukidanje apsolutizma, uvođenje građanskog društva i građanskih sloboda.

Zbog toga 1848. nazivamo »proljećem naroda«. No i revolucija 1848., kao i  arapsko »proljeće naroda« 2011., ujedinila je ustanke u različitim zemljama zahvaljujući gospodarskoj krizi, gladi i nezaposlenosti. 

No, svi razlozi zbog kojih su milijuni mladih izašli na ulice gradova u  našem mediteranskom susjedstvu, a, kako vidimo, možda će i drugdje:  korumpiranost, nepotizam, kleptokracija vladajućih oligarhija, rapidno  povećanje socijalne nejednakosti, rast nezaposlenosti i povećanje cijena hrane, besperspektivnost i totalna supremacija neoliberalnog kapitalizma, koji ih je doveo do ekonomskog i socijalnog kolapsa – postoje i  u Europi.
Mubarakov Egipat bio je zemlja u kojoj su politička vlast i  groteskno bogaćenje bili dvije strane iste medalje, nerazdruživo povezani.

Zvuči poznato, zar ne? Sve razloge njihovog gnjeva i očaja vidimo  i kod nas, u Europi, pa i u Hrvatskoj.

Samo moramo pogledati kroz prozor, bez predrasuda da smo bolji, kulturniji ili napredniji od njih

Da se to ne bi dogodilo, zapadni mediji dugo vremena uopće nisu  željeli koristiti termin revolucija, pokušavajući ga nadomjestiti  eufemizmima kao što su pobuna, nemiri i kriza. 

Nije li upravo zbog toga u zapadnim medijima toliko prenaglašavan  malo prisutan vjerski karakter revolucije u arapskim zemljama? Nije li  na taj način, naime – umjetnim raspirivanjem straha od ponavljanja  iranskog slučaja 1979., kada se revolucija izrodila u vjersku diktaturu  koja i danas vlada tom velikom i važnom zemljom – svjesno umanjivana svaka šansa da se Europljani identificiraju s arapskom revolucijom?  

Jer upravo toga se vladajuće elite u Europi – ali i u Hrvatskoj! – panično  boje: europskog solidariziranja s arapskom revolucijom i milijuna Europljana na ulicama europskih gradova, sa samo jednim zahtjevom:  odlazite!    

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka