Vjesnik, problem mentaliteta
Nije Vjesnikova rigidnost popustila zbog osnaženoga profesionalizma, nego zato što više nema režima
Čudo neviđeno: novinari Vjesnika jučer su postali samokritični. Zlatko Herljević, veteran s nekoliko uredničkih mandata u prtljazi, na presici se okomio na vlastite novine, istresavši prljavoga rublja kakvoga se u dva desetljeća nije nakupilo. Čuli smo priznanje da je politika uređivala Vjesnik. Herljević je spominjao Šeksa, njegova nećaka Bojana Divjaka, Sanadera... Sve to samo u dvijetisućitima; do devedesetih nije ni stigao. Shvatite, preklinjao je, »morali smo raditi profesionalno koliko smo mogli«. Htio je reći: nismo smjeli raditi slobodno, ali smo šutjeli. U Vjesniku, tvrdi, postoji tiha šutljiva većina. Bez sumnje. Ali postoji i rigidna, glasna, režimska manjina. Nje se uglavnom i sjećamo; jer, što u novinama uopće znači – biti »šutljiva većina«?
I Herljevićevi kolege priznali su jučer da je taj dnevnik (bio) opak režimski pas. Učinili su to u očajničkoj potrazi za izlazom, koju im nitko ne smije zamjeriti. Iznijeli su pritom niz suvislih argumenata da ptice grabljivice, uključujući Ninoslava Pavića, žele zgrabiti Vjesnikov neboder i zemljište, pa da Vlada zato gasi novine. Ali zašto te argumente nisu objavili u Vjesniku, pa da učas povećaju nakladu? Kada se to pitanje čulo na presici, dvoranom je zabrujao žamor nevjerice: kako to nekome uopće može pasti na pamet?! OK, vjerojatno samo naivcima, ali čemu služe novine koje znaju, ali ne objavljuju najeksplozivnije priče?
Usprkos svemu tome, Vjesnikovci traže još jednu priliku. »Imamo koncept novoga, drukčijeg Vjesnika«, tvrde. »Gdje je, pokažite ga«, uzvratili su novinari na presici. »Ne smijemo«, odgovaraju. Zašto, nije jasno. Poruka Vjesnikovih novinara jasna je, ali apsurdna: politika nas je uništila, politika nas mora nastaviti plaćati. A politika, to smo mi, porezni obveznici.
Ne, nije kriva samo politika. Krivi su i »novinari«. Mnogi u Vjesniku nisu bili novinari, nego propagandisti. Svjesno i namjerno, iz uvjerenja i(li) dobre plaće. »Vjesnik nisu samo novine, nego puno više od toga«, tvrdi Zlatko Herljević. OK. Ali, što znači to – »puno više od toga«? »Kulturna institucija«, želi reći Herljević. Utvrda režima i cenzure, tvrdimo mi. U najmanju ruku, oboje je točno: do 1990., Vjesnik uistinu jest i jedno i drugo, jer nije postojala alternativa. Ali od '90. do danas, »kulturna institucija« sparušena je u olinjalu a skupu potemkinijadu, koja se više ne da popraviti. Samo je još režimski refleks vitalan. Nije Vjesnikova rigidnost popustila zbog osnaženoga profesionalizma, nego zato što više nema režima. I danas ondje pišu uplašeni ljudi. To se ne može popraviti. Problem Vjesnika, naime, nije problem upravljanja, nego problem mentaliteta. Sedamdeset godina partijske kontrole stvorilo je autoritarnu kulturu koja nije sposobna iznjedriti neovisno i samosvjesno uredništvo. Seriozno se novinarstvo testira na konfliktu istine i obmane; u takvim su iskušenjima Vjesnikovi urednici u pravilu zagovarali obmanu, jer je ono drugo značilo smjenu i sankcije.
To je to Herljevićevo »profesionalno koliko smo mogli«. Nije to ni čudno: Vjesnik je postojao zato da društvene sukobe izbjegava i zaglađuje, ne da ih potiče i razrađuje. I zato za njim ne treba žaliti: u optimističnijoj varijanti, s njim će umrijeti posljednje utočište političkoga terora nad novinarima i javnošću. Sentiment o »Vjesniku kakav bi mogao biti«, koji su jučer spomenule dobronamjerne Nadežda Čačinovič i Sanja Sarnavka, ironični je epitaf stvarnosti koja nikad nije nastupila, i podsjećanje da pravo novinarstvo nikada ni nije stanovalo u onoj tužnoj zgradurini koju smo nekad – zar smo zaboravili? – zvali »Paklenim neboderom«.
Komentari
25Iz kategorije: Zemlja koje nema Borisa Pavelića
Pogledaj sve-
Zemlja koje nema Boris PavelićaOsmijeh nad ponorom
-
Zemlja koje nema Borisa Pavelića
Smetlište Europe ili središte EU
Ajme meni...
Pročitaj sve-
- "U Kastvu izložen autić kojim se igrao mali Al Capone. "
- Ćićo:Meni je draži konjić na kojem se ljuljao Hitler.
-
- "Pirati lani zaradili 100, a zaštitari brodova 500 milijuna dolara. "
- Ćićo:Ima bit da zaštitari angažiraju pirate.
Djelomično je off topic, ali se tiče i ove teme, odnosno intervencije države. U jeku krize početkom 2009. američka je država mnogo puta direktno intervenirala. Na primjer, kad je trebalo spašavati City, Group, General Motors i još neke (bivše) divove, Obamina je administracija jednostavno rekla vlasnicima obveznica tih kompanija - vi više nemate obveznice ili vi imate 50% manje obveznica i točka.
Toliko o slobodi tržišta, vladavini prava i pravnoj sigurnosti.
Ris,
New York Times bi odavno bankrotirao kad bi se financirao samo od svojih čitatelja i reklama. Prije tri godine je jeftino prodao svoju poslovnu zgradu na Manhattanu da podmiri dio svojih dugova (i odmah je unajmio od novog vlasnika), a drugi dio stalnih gubitaka pomalo i povremeno pokriva na razne načine. Tu direktne državne intervencije nema, jer se problemi barem privremeno rješavaju s bankama, privatnim i korporacijskim sponzorima itd., što i nije tako teško jer se u Americi za neke stvari uvijek nađe novaca, pa makar i štancanjem dolara. A kad bi slučajno ti izvori presušili, budi siguran da bi država u slučaju NYT ili direktno ili indirektno intervenirala. NYT je institucija i američka elita nikad neće dozvoliti da on propadne. "Too big, to fall".
Za Guardian nemam pouzdane podatke, manje ga pratim, ali sumnjam da je situacija bitno različita.
Vjesnikovi novinari - tumor hrvatskog društva
Eh, Paveliću (Borise naravno) doista si ''osebujan lik'' .
Nego u pauzi dok ne iznjedriš kakvo novo ''književno djelo'' u hvalu i slavu Stipe (ili kakve slične nakaze) da se ti prijane, osvrneš malo na problematiku ''Virovitičkog lista'' koji ti je puno bliži (i po značenju i po razini) ...
A nije ni ''režimski'' ... ha, ha, ha ...
Tko plaća te knjige? Svi mi ili samo oni koji su kupili te knjige?
Do 90-tih utvrda režima i cenzure? E pa gospodine Paveliću, malo ste pretjerali s izborom riječi. Naravno, da je Vjesnik bio režimski list, ali samo u istoj mjeri u kojoj su Guardian ili New York Times režimski listovi. Do 1990. godine to je bio list za ozbiljne i obrazovane ljude pa nikad nije mogao dostići ni polovinu tiraže Večernjaka. Spominjati cenzuru sa svim konotacijama koje ta riječ nosi zvuči kao prizivanje asocijacije da je Vjesnik bio pandan Pravde. a to bi bilo jednostavno zlobno podmetanje. Sedamdesetih i osamdesetih godina Vjesnik je imao novinare i urednike koji su bili perjanice ondašnjeg jugoslavenskog novinarstva, a nikako režimske sluge. Uostalom, zar bi u listu koji je oličenje režimske poslušnosti i cenzure mogao raditi, recimo, jedan Veselko Tenžera, da ne nabrajam druge?
Ris, problem je vrlo jasan. Da je Vjesnik u ovih 20 godina bio SDP-ovski ne bi bila ovakva navala na njega. Što se tiče tvog retoričkog pitanja "Tko Vjesniku brani da žive od vlastitog rada?", začudio bi se koliko udruga i institucija u ovoj zemlji žive od tvog i mog poreznog novca, a ne od svog vlastitog rada.
Tko financira Guardian ili New York Times? Porezni obveznici ili samo njihovi čitatelji?
Tko Vjesniku brani da žive od vlastitog rada?
::beš zemlju koja Pavelića nema Borisa naravno.
Blues... Berliner... ajde da se i mi jednom složimo. Sve mućak do mućka. Pa ima li išta da nije "mućak"?
Nemože to tako. Sada kada uviđaš da i tvoja politička opcija ima putra na glavi bio bi za izjednačavanje krivnje. Neka USKOK i sudovi rade svoj posao i neka pohvataju sve "mučke" na svim stranama.
Ja mislio od 1991. demokracija, pluralizam mišljenja, ljudska prava, politika se ne upliće ni u šta pa tako niti u uređivačke politike dnevnih listova i inih medija, kad ono ..... mućak
A ja sam pa mislio da će se 1991. napredna industrija u Rijeci znati preustrojiti i prilagoditi tržišnim uvjetima, kad ono.....mućak, čega smo i svjesni svih ovih godina.
I ja sam mislio da 1991. neće biti rata i da će pustiti Hrvatsku na miru, kad ono....mućak.
Novi list tj Pavelić jedini donosi realnu sliku Vjesnika. Taj list je gubitaš koji je bio uteg oko vrata i Vjesnik tiskari i Narodnim Novinama. Svatko tko ga brani neka ga prvo i kupi ili neka se proba sjetiti barem 4 osobe koje ga kupuju! teško...
Bravo ''Berliner'' ... Dakako da ne pretjeruješ ! Upravo si dao zdravorazumski i slobodnomisleći komentar kakav uzalud sanjam da ću ga ikad pročitati u ma kojoj ''novini'' u RH ( kako god financijski stajala)
Berliner primi srdačan pozdrav ma gdje da jesi a teško mi je povjerovati da živiš u Rijeci.
I još jedna stvar, kad god me zanima relevantna informacija - sigurna, točna, provjerena i novinarski te jezično pismena otvorit ću Vjesnik, a ne Novi list.
Ris, naravno da u društvu u kojem živimo - u kojem su cajke i Severina prvorazredni društveni događaj - nitko nije spreman platiti nekoliko kuna da se o kulturi ili vanjskoj politici informira iz Vjesnika. Kada preskočiš u Vjesniku slinavi urednički prorežimski komentar i još nekoliko političkih prorežimskihj tekstova, dobiješ jednu sasvim solidinu i ozbiljnu novinu s najboljom rubrikom kulture i vanjske politike na hrvatskom medijskim prostoru kada govorimo o dnevnicima. Da o jeziku ne govorimo. Vjesnik je oduvijek bio daleko najpismenija novina u Hrvatskoj.
Koliko je su u Vjesniku informacije relevantne, sigurne, točne i povjerene dovoljno govori podatak da nitko nije spreman platiti nekoliko kuna da se infromira iz Vjesnika, za razliku od Novog Lista.
No, svejedno to ne znači da Vjesnik treba ugasitit. Neka i dalje živi, ali ovaj puta neka živi na grbači svojih čitatelja, a ne na grbači onih koji Vjesniku en vjeruju.
Zato dragi moj Berlineru, prodaj svu imovinu, digni kredite, pa ćeš sa svojim istomišljenicima Jacom i Šeksom kupiti Vjesnik na sreću civilizirane intelektualne elite.
Mao, filozofe, promašio si "ceo fudbal". Neka novina može biti prorežimska ili provladina, a istodobno može biti jezično i sadržajno vrlo kvalitetna. Mene osobno u novini ne zanimaju pišljivi komentari i ideologija. To je drugorazredna medijska roba. Komentatora i komentara ko` dreka. Svi bi nešto komentirali.
Mene kod novine zanima nešto drugo. Kada poželim pročitati kakvu ekonomsku ili vanjskopolitičku analizu (a, ne pišljivi komentar) onda tražim kompletan tekst koji će biti stručan, elokventan, s ispravnim izrazima i pojmovima, točnim podacima, dobrom analitikom i po mogućnosti jezično što pismeniji. Vjesnik je oduvijek imao najkvalitetnije lektore. Tko je htio naučiti jezik mogao je to komotno učiniti čitajući Vjesnik. Svi ovi drugi mediji su više manje poluproizvodi. Ali, zato imaju stav. Neš` ti velike stvari.
Uopće nisi skužio tekst a još manje poznaješ povijest tih kvazi novina.
Vjesnik je UVIJEK bio režimski časopis. I u jugoslaviji i u HR.
Onda je bio rigidno režimski komunističko usmjeren a u HR doba je bio rigidno režimsko HDZ-ovski.
Stvarno si umski ograničen.
Rugao se lonac loncu, a oba crna. Tako bi se moglo iščitati ovaj novinarski tekst. Kao da je Novi list u puno boljoj financijskoj situaciji od Vjesnika i kao da je riječki dnevnik puno profesionalniji od zagrebačkog dnevnika. Vjesnik je bio uglavnom glasilo HDZ-a, a Novi list je bio i jest uglavnom glasilo poraženih ostataka jugokomunističke ideologije u Hrvatskoj naravno preobučenih u kostime "modernih proeuropskih snaga". Uopće ne pretjerujem.
Ris, koliko novinari Novog lista sami zarađuju za svoj kruh govore neisplate ili kašnjenja novinarskih plaća. Novi list je, po onome što se vidi i čuje, već dugo novinski bolesnik kojem prijeti gašenje.
Što se tiče poruke da ne postoji besplatan ručak, slažem se. No, ta maksima ide i onima koji se zalažu za besplatno školovanje.
kakve kretenarije, Novi list sam sebe održava i novinari Novog lista zarađuju za svoj kruh, za razliku od Vjesnikovih novinara koji ne zarađuju svoj kruh, nego ih je do sada financirao HDZ sa tuđim parama. Dosta je više Vjesnikovi paraziti. Nikada nećete morat vratit ono što ste nezasluženo pojeli, ali od sada više nema hranjenja iz tuđeg tanjura.
Od sada na dalje Vjesnikovi će novinari, mnogi i u poznim godinama morati spoznati surovu realnost života; NO FREE LUNCH.
Nema komentara, neka pjesma govori.
http://www.youtube.com/watch?v=8uws3n0kYe0