Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 1n
Sutra: 21° 21° 1n
16. srpnja 2019.
TRAFIKA PREDRAGA LUCIĆA

kolumna Vladajuća basna o bijesnim psima

Foto D. Kovačević
Foto D. Kovačević
Autor:
Objavljeno: 8. veljača 2016. u 19:37 2016-02-08T19:37:00+01:00

Silna je moć medija u Republici Hrvatskoj. Toliko silna da je s Pantovčaka otjerala i »jedinu preostalu personifikaciju iz novije hrvatske povijesti«, kako samoga sebe u napadima skromnosti naziva Vladimir Šeks.

Isprva je Šeks – sjetit će se valjda i sam – tvrdio da je ostavku na mjesto predsjedničina savjetnika za ustavno-pravna pitanja podnio zato što osjeća moralnu odgovornost, pojasnivši kako je on zagovarao pomilovanje Vanje Goldbergera, dok je Kolinda Grabar-Kitarović smatrala da takav angažman nije u redu s obzirom na njegov poseban odnos s pomilovanim dilerom. No, ubrzo je shvatio da su njegovu moralnom činu ustvari kumovali mediji, pa je izjavio kako mu je »žao što je predsjednica pod utjecajem novinskih naslovnica zatražila njegovu ostavku« i zaključio da je u njegovu slučaju »medijski pritisak na predsjednicu bio presudan«.

Apostrofirao je Šeks i činjenicu da se »u javnosti prvo raspravljalo o pomilovanjima Leona Sulića i Darka Seitera, s kojima on nije imao veze«, ali dok su iz Ureda predsjednice »medijima poslali priopćenja s objašnjenjima zašto su pomilovana ta dvojica, u Goldbergerovu slučaju to nisu učinili«. »Zanima me zašto«, jetko je kazao po odlasku s Pantovčaka podnositelj – pokušajmo to formulirati uvažavajući svaku Šeksovu besjedu – moralno odgovorne ostavke koju je predsjednica iznudila pod medijskim pritiskom.

A da su mediji u Republici Hrvatskoj silno moćni, vjeruje i još jedan podnositelj ostavke koji se na taj moralni čin odlučio kako »ne bi bio uteg« Vladi Tihomira Oreškovića. Bivši ministar branitelja Mijo Crnoja u intervjuu Hrvatskom tjedniku tvrdi kako bi njemu osobno, a i novoj Vladi, bilo lako za ultimatum kojim je Zoran Milanović zatražio njegov opoziv, samo »da nije bijesnih pasa koje je on četiri godine othranio i njegovao na državnim jaslama, da bi ih ovako po potrebi puštao s lanca«.

Kako ne bi bilo nikakve sumnje koga to ovaj dobrodušni čovjek naziva »bijesnim psima«, koga optužuje i za »golo izmišljanje« činjenica koje su mu stavljene na teret i za »polovično i ciljano plasiranje tobožnjih činjenica u javnost« i za »dirigirano stvaranje i poticanje javne histerije«, pustimo da nam Mijo Crnoja održi slovo o medijima…  
 »Javna hajka koju su pokrenuli tzv. ljevičarski mediji primjer je očitoga kršenja i ograničavanja temeljnih ljudskih prava, kao i urušavanja demokratskih sloboda, a ne odraz slobode javne riječi. Takvo korumpirano novinarstvo, tobože štiteći političke slobode, urušava temeljne vrijednosti demokracije i slobode medija.«

Pustimo da nam taj zagovornik temeljnih vrijednosti kaže koju suvislu i o svom slučaju što su ga – shvatili ste – isfabricirali medijski cucki, breki, džukci i peseki: »Prijava prebivališta na navedenoj adresi može izgledati neobično, ali time nije počinjen nikakav prekršaj. Ni jedna od optužaba koje su spominjane u javnosti nemaju nikakva utemeljenja. Ali pred psećim lavežom posustanu i najpravedniji, povlače se i najhrabriji. Teret postaje neizdrživ i za pleća najsnažnijih.«

Pred tim lavežom mentalno posustanu i najumniji, pa im se umjesto bijesnih pasa iznebuha počnu priviđati pobješnjeli vukovi:

»Pobješnjelome vučjem čoporu ne može se umaknuti. Prema njemu se treba okrenuti, hrabro se suočiti i potpuno ga poraziti. Primjerice, bjesomučni napadi vučjega čopora na ministra Zlatka Hasanbegovića sigurno će se nastaviti samo zato jer je najavio zaustavljanje rasipanja novca osiromašenih građana na uhljebe u parazitskim udrugama.«

Tako je, eto, govorio Mijo Crnoja u intervjuu koji se igrom slučaja vrtio u tiskari baš na dan kad je Kolinda Grabar-Kitarović razriješila savjetničke dužnosti nestora hrvatske politike kojemu je bilo svojstveno da novinare naziva – bijesnim psima. I ne samo bijesnim psima, već i hijenama, piranama i ljudožderima. Basnozborac Šeks je tim biranim animalno-kanibalskim epitetima počastio novinare prije punih pet godina, i to – dakako, igrom slučaja – u istom tjedniku u kojemu je to sada učinio Crnoja, s jedinom razlikom što se današnji Hrvatski tjednik tada zvao Hrvatskim listom.Pretjerano bi bilo tvrditi da je Mijo Crnoja crpio nadahnuće samo iz Šeksove retorike, jer on svoje intelektualno bogatstvo nesumnjivo duguje i gebissführeru Davoru Domazetu Loši koji je o »doktrini vučjega čopora« ispisao čitav libar. Za razliku od zajebanata koji će bez razmišljanja tresnuti da je sintagma »vučji čopor« u Lošinu glavu usađena u ljeto 1991. na beogradskoj Vojno-medicinskoj akademiji skupa sa zubnom protezom, ozbiljni politolozi tvrde da se tu radi o implantatu starijega datuma, zapravo o »metodičkom ostatku KOS-ove strategije obračuna s neprijateljima kao čoporom«, te zlobno ističu da je tu formulaciju u rečene svrhe prvi upotrijebio Aleksandar Ranković u obračunu s Milovanom Đilasom na Trećem izvanrednom plenumu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, održanom 1954. godine.

U Republici Hrvatskoj – kao što vidite – mediji imaju tako silnu moć da svaki Crnoja može, kad god mu se prohtije, novinare nazivati »bijesnim psima« i »pobješnjelim vučjim čoporom«. Stoga se nemojte začuditi ako neki takav ekspert za bjesnoću do kraja tjedna bude imenovan eto naprimjer pomoćnikom ministra kulture.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka