Grad: Rijeka
Danas: 31° vedro
Sutra: 21° 33° vedro
29. srpnja 2016.
Trafika Predraga Lucića

Tiražiranje zločina: Reksi iz Novog Smrada

Foto Glas Slavonije
Foto Glas Slavonije
Autor:
Objavljeno: 15. rujan 2012. u 18:42 2012-09-15T18:42:00+02:00

I ubojica, naravno, zaudara jer – budući da dolazi iz Novog Smrada – ne održava osobnu higijenu, nego se takav smrdljiv kupa u našem moru, a ponekad se i opere vodom iz crijeva za zalijevanje trave pred restoranom

– Znaš, trafikant, da si ti meni sumnjiv... 
 

 – I sebi sam. 

  – Pa zašto se onda ne prijaviš policiji? 

  – A zašto bih se prijavio? 

  – Zato što je građanska dužnost prijaviti svakog sumnjivca. 

  – To zadovoljstvo prepuštam tebi. 

  – A ne zanima te zašto si mi sumnjiv? 

  – Ne, ni najmanje. 

  – Sad si mi još sumnjiviji. Skoro mjesec dana svi pričaju o tome, a ti ni slova. Sto-posto kriješ strašnu tajnu. 

  – A o čemu to svi pričaju? 

  – Ne pravi se da ni to ne znaš! O ubojstvu one Meksikanke na Marjanu, eto o čemu! 
 

– Misliš: Selene Graciano Macedo? 

  – Čak joj i ime znaš, a sve do sada si se pravio blesav. I tko zna do kada bi, da ti ja nisam izvukao priznanje... 

  – Kakvo priznanje? 

  – Da znaš tko je ubijena. Prema tome, nismo daleko ni od ubojice. 

  – Pa šta čekaš? Skokni do MUP-a i prijavi me. Ili još bolje: ispričaj nekom novinaru Slobodne Dalmacije da poznaješ misterioznog trafikanta koji svaki dan prodaje njihove novine s naslovima i konobarskim tračevima o potencijalnom ubojici. Garant će tvoja priča osvanuti na naslovnici s konciznim naslovom: »Marjanski monstrum – vješto prikriveni trafikant koji, kako bi zavarao istragu, ne nosi nikakav dres, pa tako ni onaj AC Milana, ne vozi nikakav auto, pa tako ni škodu octaviju novosadskih tablica i napadno ne komentira pokušaje da se uđe u trag Seleninom ubojici!« 
 

– Sad si mi najsumnjiviji. Jer očigledno imaš nešto protiv angažmana javnosti u rasvjetljavanju zločina. 

  – Krasan angažman! Novinari popiju od konobara priču da im je u restoran navraćao Novosađanin u Milanovom dresu, koji je pio samo karlovačko – valjda zato što nije bilo i virovitičkog i karlobaškog! – koji je imao snopove novaca u raznoraznim valutama, ali je pivo plaćao isključivo karticom – valjda zato da zametne trag! – i koji je pored tolikog novca spavao u škodi – valjda zato da ga nitko ne vidi! – pa onda u novinama razglase kako su otkrili ubojicu. 

  – A zašto bi to prešutjeli? U interesu istrage? 

  – U interesu istrage bi ta priča najprije završila na policiji, a ne u novinama koje su danima prije toga profitirale na zločinu objavljujući izmišljotine o silovanju, o marjanskim narkomanskim bandama, o meksičkoj mafiji... A o onoj sumanutoj styling-analizi jeftine kopije Milanovog dresa koji je pronađen blizu mjesta ubojstva – i ostavljenog valjda samo zato da ubojica pomogne policiji i istraživačkom novinarstvu! – da i ne govorim. Ne znam samo kako se nisu dosjetili da uz Slobodnu kao poklon dijele Milanove dresove s brojem 5 i imenom Reksi... 
 

– Tebi bi, trafikant, taj dres baš lijepo pristajao! 

  – Ne prekidaj me sada kad sam napokon progovorio! Dakle, ne budu im dovoljne sve te idiotarije kojima su do tada pumpali nakladu, pa onda na osnovu priče – pazi samo ovu formulaciju! – »osobe koja je zbog prirode svojega posla bila često u doticaju s 'fantomskim gostom'« u novinama osvane tekst prepun gluposti i stereotipa, da se zadovolje svi klišeji lešinarskog žanra... 
 

– O kakvim klišejima i stereotipima bulazniš? 

  – O onima koje sam pročitao. Ubojica je, naravno, crne puti, jerbo bjondi ne ubijaju. Ubojica je, naravno, otamo otkud nam dolaze samo koljači i podmetači požara. I ubojica, naravno, zaudara jer – budući da dolazi iz Novog Smrada – ne održava osobnu higijenu, nego se takav smrdljiv kupa u našem moru, a ponekad se i opere vodom iz crijeva za zalijevanje trave pred restoranom. 
 

 – Ali šta ako je sve to istina? 

  – Pa ako je sve to istina, čudi me kako ingeniozni novinari i tragači za istinom nisu nagovorili konobare da za tako upečatljivim smrdljivcem krenu tragom njegova neprovjetrivog smrada, pa da imamo serijal »Konobar Njuškalo i novinar Šuškalo na tragu ubojice: Njuh nas neće prevariti!« 
 

– Ali vidio si da je u Novom Sadu otkriven tip o kojemu su pisali u Slobodnoj... 

  – A to je tek bio vrhunac... Pogledaj naslovnu Slobodne: »Razgovarali smo s osumnjičenim za ubojstvo Selene Graciano«. A onda otvoriš novine i vidiš da je razgovor napravio bratski tabloidiotid iz Beograda. Slobodna i Blic na stazama bratstva i ubistva! A onda pročitaš razgovor, pa vidiš da su pronašli baš onog Reksija koji niti se zove Reksi niti vozi škodu niti spava u njoj. 
 

– Pa dobro, svakome se dogodi da pogriješi. Barem su imali dobru namjeru! 

  – A šta će dalje sa svojim dobrim namjerama, sad kad je njihov navodni Reksi na osnovu DNK analize oslobođen sumnji? Složiti priču da bi ubojica mogao biti svatko tko se zove Milan – jer i to piše na dresu AC Milana! – pa zamoliti kolege iz Blica za ekskluzivne razgovore sa svim smrdljivim Milanima u Novom Sadu? 

  – Trafikant, lupetaš i pretjeruješ! A znam i zašto: samo da bi istragu navukao na pogrešan trag. 

  – Bravo, majstore! Daj pet! 

  – Ma šta pet? Dao bih ja tebi doživotnu!

HNK Rijeka