Grad: Rijeka
Danas: 17° djelomično oblačno
Sutra: 2° 14° naoblaka
24. studenoga 2017.
Trafika Predraga Lucića

kolumna Terminal i ''General''

 D. STANIN/PIXSELL
D. STANIN/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 29. ožujak 2017. u 22:47 2017-03-29T22:47:30+02:00

Ratni veterani su doznali da se na terenu oko Zadra snimaju prizori iz akcije Maslenica za Vrdoljakov film »General«. I bili su više nego zaprepašteni kada su ugledali glumca u uniformi kakve te 1993. nije bilo na bojištu i kakvu su ročnici Hrvatske vojske nosili tek nakon rata

Tek što je novi terminal u zračnoj luci »Franjo Tuđman« pušten u promet, stiže i vijest da je jedan putnik pustio na volju svojim tananim živcima. Pa je vikao, urlao, derao se… Sve dok nisu pritrčali aerodromski službenici i nekako ga smirili.

Putnik je u trgovini gdje se prodaju suveniri i pokloni s potpisima hrvatskih dizajnera ugledao torbe sa sloganima »Far from Russia, close to Italy« i »Between YU and EU«, pa počeo galamiti kako »nema Jugoslavije«, drečiti se »zašto je Jugoslavija tu?«, grmjeti »što ovo tu radi?«… Trebalo je vremena da mu se objasni kako je to dizajn, brend Superstudio, fora, štos, dosjetka, zajebancija, radost za putnike namjernike i veselje za njima drage ljude u dalekim svjetovima. I kako tu torbu nitko nije stavio u dućan da bi vrijeđao uspomenu na uglednika čije ime nosi zračna luka, a koji je, istinabog, nekoć davno napisao knjigu pod naslovom »Stvaranje socijalističke Jugoslavije«…

Dogodio se, dakle, na »Franji Tuđmanu« prizor sličan onome otprije nekoliko godina, kada je jedan nervno lelujavi prolaznik u izlogu splitske knjižare ugledao knjigu Gorana Vojnovića »Jugoslavija, moja domovina«, pa počeo gnjaviti gospođe knjižarke kako nema Jugoslavije, pjeniti se zašto je Jugoslavija tu gdje joj nije mjesto, te tražiti da se libar odmah makne iz izloga i smjesti u ropotarnicu historije… A žene – pametne kakve već jesu i navikle na grintave genijalce koji bi knjige bacali ali ih ne bi čitali – pokazale gnjavatoru vrata i Vojnovićev libar, naravno, ostavile u izlogu.

Jebem ti Jugoslaviju, uvijek s njom nekakav problem… Baš kao prije 40 godina, kad su nas klince osnovce vodili da gledamo »Vrhove Zelengore«, jedan od onih spektakularno bezveznih filmova kojemu nisi mogao dočekati kraj i koji bismo zaboravili još na projekciji da nam, nekoliko dana kasnije, u školu nisu doveli druga borca subnorca. A on se – umjesto uobičajenih priča o slavi rata i bremenitosti borbe – uhvatio baš »Vrhova Zelengore«. Raspričao se kako je »Vrh Zelengore« – tako ga je zvao – neprijateljski film u kojemu se iskrivljava naša povijest, u kojemu partizanski komesari nose kravate iako ih u ratu nosili nisu, a drugarice partizanke hodaju našminkane i manikirane.

Smiješno nam je i bizarno zvučio taj njegov napad na kostimografska skretanja u jugoslavenskoj ratnoj kinematografiji i teško da bih ga se baš danas sjetio da u novinama nisam naletio na tekst o sličnom problemu koji je naljutio borce iz Domovinskog rata pod čijom se budnom paskom odvija snimanje Vrdoljakova »Generala«.

Oni su vidjeli da se na terenu oko Zadra snimaju prizori iz akcije Maslenica, pa su bili zaprepašteni kada su ugledali glumca u uniformi kakve te 1993. nije bilo i kakvu su tek nakon rata nosili ročnici Hrvatske vojske. Primijetili su na glumcu vojniku i pušku PAP-ovku za koju su sigurni da je u to vrijeme i na tome mjestu u stvarnom ratu nisu mogli vidjeti.

Za razjašnjenje ovog odudaranja filmskih detalja od onih ratnih zamoljen je producent Marko Vrdoljak. On tvrdi kako su uniforme u »Generalu« pratile povijesni tijek opremanja hrvatskih vojnika u ratu, koji su s vremenom bivali sve ujednačenije i sve bolje opremljeni. Pozvao se i na kostimografkinju filma Vedranu Rapić, koja je doktorirala na ratnim i vojnim uniformama, te zajamčio da se na snimanju pazi na svaki detalj, tim prije što je »upravo na inicijativu generala Gotovine u Hrvatsku vojsku prodrla i prava vojnička stega, od pozdravljanja do opreme i uniformi«.

Ali – pripomenuo je Marko Vrdoljak – »radi se o igranom filmu koji je jednim svojim dijelom ipak fikcija, pa ima neka svoja pravila i umjetničke slobode, jer nije riječ o dokumentarcu«. Kojim je to dijelom igrani film – od kojega se, kako je najavljeno, očekuje da najzad prikaže pravu istinu o Domovinskom ratu – ipak fikcija? Tko je dopustio da u tom remek-djelu ratne i povijesne istinitosti bude ičega fikcijskog i da se išta kosi s onim stvarnim događajima kojih se ljudi sjećaju? E, to će Marko, Andrija i Antun Vrdoljak morati objasniti ljudima koje su uvjerili da snimaju sve onako kako je doista bilo, a ne kako je pred kamerama ispalo.

Jer što ako se za godinu-dvije u nekoj školi dogodi razgovor učenika s nekim hrvatskim vojnikom, pa gnjevni branitelj krene djeci pričati kako je on onakve uniforme, kakve su vidjeli u »Generalu«, u stvarnom ratu mogao samo sanjati? I onda nastavi s pričom kako nije u redu da se naša povijest ovako falsificira i iskrivljava prikazivanjem pogrešnih uniformi… Uniformi kakve nisu nosili pravi fajteri u ratu, nego samo ročnici u miru i glumci u Vrdoljakovu filmu?!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka