Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1n
Sutra: 4° 4° 1n
12. prosinca 2018.
Trafika Predraga Lucića

kolumna Teologija nasilja u obitelji

arhiva NL
arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 16. siječanj 2017. u 22:24 2017-01-16T22:24:39+01:00

Kako je javna afera s nasiljem za koje je supruga Tončika optužila Borisa Lalovca nadahnula teologa Ivicu Šolu da »situaciju zamisli u obrnutom smjeru« i da iskonstruira »što bi se dogodilo da je nekog Lalovca psihički i fizički zlostavljala njegova supruga«? A dogodilo se – tvrdi teolog – ne bi ništa…

Bračno nasilje, za koje je Tončika Anastasia Lalovac javno optužila supruga od kojega se upravo razvodi – inače bivšega ministra financija i sadašnjega saborskog zastupnika SDP-a Borisa Lalovca – nadahnulo je jednoga hrvatskog teologa i sveučilišnog profesora da »situaciju zamisli u obrnutom smjeru«. I da iskonstruira »što bi se dogodilo da je nekog Lalovca psihički i fizički zlostavljala njegova supruga«.

Teolog veli da se ne bi dogodilo ništa. Jer bi zlostavljani suprug šutio. I ne bi se obratio »ni medijima ni bilo kojoj instituciji«. Jer – retorički se pita teolog – »tko će, pogotovo ovdje na brdovitom Balkanu, povjerovati muškarcu da ga žena sustavno zlostavlja i tuče?« Stoga nesretniku ne preostaje drugo nego da – uz teologovo duboko suosjećanje s muškom žrtvom ženskoga zlosilja – i dalje drži jezik za zubima. I da »šuti i trpi kao pravi »jači spol«.

Teologa Ivicu Šolu – koji je u Slobodnoj Dalmaciji zamislio ponašanje »nekog Lalovca« kao personifikacije muškarca zlostavljanog u krugu obitelji – ne treba upućivati na službene podatke o obiteljskom nasilju u Hrvatskoj koji kazuju da su u ogromnoj većini slučajeva žrtve žene, a nasilnici muškarci. Ne treba ga upozoravati ni na tzv. tamnu brojku neprijavljenih zlostavljanja koja je – prema podacima Agencije Europske unije za temeljna prava – deset puta veća od prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji.

Jer on se u cilju »dokazivanja« da su »žene jednako nasilne kao i muškarci« već pozvao na podatke iz SAD-a o 2 milijuna i 900 tisuća muških i 4 milijuna i 800 tisuća ženskih žrtava obiteljskog zlostavljanja u 2011. godini. I još je naveo kako je »od ukupnog broja zlostavljanih muškaraca samo jedan posto prijavilo zlostavljanje od strane 'slabijeg spola' ili zatražilo pomoć u 'sigurnim kućama' za muškarce žrtve zlostavljanja«.

Treba li napominjati da visokomoralni teolog i sveučilišni profesor uopće nije spomenuo da postoji i jedna jedina žena koja nije prijavila da je bila maltretirana od strane svog muškog partnera, a kamoli da je još iznio podatak koliko ih doista ima? I treba li pogađati zašto je sve to prešutio? Možda zato što u tom slučaju ne bi mogao prodavati selektivnu matematiku isključivo muške šutnje, po kojoj ispada da – nasuprot brojci od 4,8 milijuna zlostavljanih žena – obiteljsko nasilje ustvari trpi 290 milijuna muškaraca? Od čega njih 99 posto »šuti i trpi kao pravi 'jači spol'«, budući da »zbog srama ili društvenih stereotipa ne žele priznati da ih je žena fizički ili psihički zlostavljala«.

A kada govori o društvenim stereotipima, teolog se poziva na bojovnog antifeminista Érica Zemmoura, koji – sav zgrožen njihovim nepoštivanjem – tvrdi da »muškarac, ako želi uspjeti, mora postati žena«, jer se »društvo feminiziralo« u tolikoj mjeri da su »ženske vrijednosti postale dominantne«. I tako su – nariče francuski duhovni subrat hrvatskoga teologa – pred »ženskim vrijednostima« poput intuicije, konsenzusa, konzumerizma, izgledanja i pokazivanja, te tolerancije, ustuknule »muške vrijednosti« poput razuma, autoriteta, proizvodnje, bivstvovanja i konflikta.

A po čemu je npr. bivstvovanje isključivo muška odlika i da li žene uopće bivstvuju ili se – kako im to imputira muškarčina Zemmour – samo pokazuju i izgledaju? Pitajte dragoga Boga, hrvatskoga teologa i naprednu nam šolastiku…

Valja pritom imati na umu recentne dosege hrvatske teologije kojima se prošle godine proslavio Šolin kolega Ivica Raguž, tamburajući kako je »po ženskoj neposlušnosti grijeh ušao u svijet«, kako je to grešno i neposlušno stvorenje zvano žena i danas »u iskušenju da svoj život gradi bez Boga, da ne želi imati »glavu« (Isusa Krista, Crkvu, muškarca) kojoj treba biti poslušna«, te kako se ta »neposlušnost izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan«.

A kako takvi teološki i društveni stereotipi o neposlušnoj drugotnoj kontra ugroženog prvotnog funkcioniraju u tretmanu nasilja nad ženama u zemlji Hrvatskoj, ilustrira nam primjer iz Liječničkih novina, u čijem je uvodniku svojedobno objavljeno evo ovakvo tumačenje i opravdanje upotrebe brutalne sile u muško-ženskim razmiricama: »Dvoboj započne riječima, u čemu su žene jače, a kad muškarcu prekipi, posluži se šakama. Ni jedna pacijentica koja je bila u zagrebačkom Savjetovalištu za zlostavljane žene (250 intervencija mjesečno) nije dobila jedini spasonosni savjet: obuzdati svoj jezik!«

I onda se to »obuzdavanje jezika« za vratima obiteljskih domova provodi šakama, a u javnosti – batinaškim diskursom. Smišljenim da ponizi svaku stvarnu žrtvu i da na nju nahuška »šutljivu većinu«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka