Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
20. listopada 2019.
Trafika Predraga Lucića

Srbija gori, a Hrvatska se češlja

Srbija gori, a Hrvatska se češlja
Srbija gori, a Hrvatska se češlja
Autor:
Objavljeno: 10. kolovoz 2013. u 18:49 2013-08-10T18:49:00+02:00

Zašto je nacrt sporazuma između Hrvatske i Srbije o zaštiti od prirodnih i drugih katastrofa u novinama predstavljen kao da mu je jedini cilj omogućiti lagodno sagorijevanje srpskih šuma, sela i gradova na račun hrvatskih poreznih obveznika?

– Da te pitam ja nešto, trafikant: kako to da se ne bojiš Gospodina Boga i pravednoga gnjeva Njegova? 

– A zašto bih ga se bojao? 

– Zato što bi Dobri Bog, ako čita te novine koje prodaješ, imao puno pravo da tu tvoju trafiku sprži strijelom nebeskom. 

– Nisam baš uvjeren u to da Bog svoju dobrotu iskazuje navođenjem munja na odabrane zemaljske ciljeve. 

– A otkud tebi uopće pravo da prosuđuješ šta će Bog radit sa svojom dobrotom?! 

– Pa nije Bog ni bespilotna letjelica ni birokrat smrti s radnim mjestom u Avianu ili nekoj sličnoj vojnoj bazi! 

– Dabogda te prvim gromom uvjerio tko je i šta je! 

– A zbog čega bi, molit ću lijepo, flambiranje ove trafike predstavljalo trijumf nebeske pravde? 

– Rekao sam ti: zbog novina koje prodaješ. 

– Ako Gospodin Bog ima razumljivih i razumnih primjedbi na sadržaj novina, zašto im ne pošalje pismo čitatelja, umjesto da na trafike šalje munje i gromove? 

– A šta bi ti: da se Bog dopisuje s novinama koje propovijedaju nepružanje pomoći susjedu u nevolji? Da im usput održi i kratki tečaj vjeronauka? 

– Bog me spalio skupa s trafikom ako znam o čemu govoriš... 

– Evo pogledaj naslovnu stranicu Slobodne Dalmacije i ovaj ljupki zapaljivi naslov »Srbima ćemo besplatno gasiti požare, a oteli su nam četiri kanadera«“! 

– I šta s tim? 

– Kako šta?! Pročitaj tekst koji počinje financijskom lamentacijom nad 80 tisuća eura, koliko je Hrvatsku navodno koštalo slanje kanadera nad požarište u blizini Jablanice, pa se nastavlja bugarenjem o tome kako su »hrvatski nebeski vatrogasci proteklih godina letjeli i po Crnoj Gori, Grčkoj, a sve češće i u BiH«, e da bi čitatelje napalio alarmantnim upozorenjem kako bi naši kanaderi »uskoro mogli i put Srbije ako iz Beograda stigne poziv za pomoć«. 

– Pa šta je tu alarmantno? Valjda je normalno da svatko tko može priskoči u pomoć kad izbije požar ili kad ljude zadesi neka slična nesreća...

– E vidiš, ovima u Slobodnoj Dalmaciji, baš kao ni »stručnim zrakoplovnim krugovima« na koje se pozivaju, nije normalno što će – prema nacrtu sporazuma o zaštiti od prirodnih i drugih katastrofa što ga pripremaju vlade Hrvatske i Srbije – »hrvatski kanaderi srbijanska sela i gradove gasiti besplatno prema dosadašnjoj praksi letova u požarnim sezonama, primjerice, u BiH i Crnoj Gori«, odnosno što »sve troškove, od goriva, popravka, nabave rezervnih dijelova zrakoplova, plaća i dnevnica hrvatskih posada u inozemstvu snose hrvatski porezni obveznici«, a ti troškovi su, eto, takvi da nas »zalijevanje s dva kanadera, svaki s, primjerice, po tri sata leta košta najmanje 42 tisuće eura po zrakoplovu«. 

– I šta bi sad oni: uveli tržišne principe priskakanja u pomoć, pa da oni koje spopadne nesreća izvole keširat velikodušnost svojih pomagača? Ili da, u blažoj varijanti, ispeglaju karticu prije nego što milosrdni kanaderi uzlete? 

– Na njihovu žalost, takvih aranžmana neće bit. Već su se oni raspitivali kod nadležnih u Banskim dvorima »zašto ćemo besplatno istočnom susjedu, konkretno Srbiji, pružiti na raspolaganje hrvatske nebeske vatrogasce čiji je sat leta iznimno skup«, pa im je odgovoreno da »u nacrtu sporazuma stoji da pružatelj pomoći nema pravo od tražitelja pomoći zahtijevati povrat troškova«. 

– Kaži ti meni: potpisuje li Hrvatska taj sporazum isključivo kao pružatelj pomoći, a Srbija isključivo u svojstvu tražitelja pomoći? 

– Naravno da ne. Tim se sporazumom obje strane obavezuju da će u slučaju potrebe pomoći jedna drugoj, ali se to u Slobodnoj Dalmaciji prešućuje i čitava se priča svodi na pomaganje Hrvatske akobogda opožarenoj Srbiji, koja je četiri kanadera što ih je JNA 1991. odnijela iz baze u Divuljama kasnije prodala Grcima za sitne pare, e da bi se »sada kada su u Beogradu 'skužili' da im kanaderi ipak trebaju, ponovo obratili Hrvatskoj«. 

– Po tome, znači, ispada da Srbija od Hrvatske iznuđuje sporazum samo zato da bi njezine šumadijske šume – a uz njih i samozapaljiva sela, gradovi požarevci i palanke požegulje – lagodno gorjele na teret hrvatskih poreznih obveznika? 

– Ne dolijevaj ulje na vatru, trafikant! 

– Ništa ja ne dolijevam. Pored takvih medijskih piromana koji bi iz kanadera umjesto vode najradije bacali napalm ionako ne možeš ništa dolit.

– Ne podmeći! Ne kažu oni da bi išta bacali. Oni bi samo kompenzirali uslugu za uslugu. Zato i predlažu hrvatskoj Vladi da »ako ćemo već zbog dobrosusjedske suradnje besplatno poslati naše kanadere u Srbiju, od Srbije zatraži da nam, u duhu dobrosusjedstva, ponudi besplatno svoje pirotehničare i tako pomogne razminirati minirana područja čije minske karte ionako posjeduje«. 

– I šta bi onda? Snimili koprodukcijsku televizijsku seriju o hrvatskim kanaderima koji gase Srbiju i srpskim pirotehničarima koji češljaju minska polja po Hrvatskoj? 

– Zašto seriju? 

– Zbog naslova. 

– Kakvog naslova? 

– »Srbija gori, a Hrvatska se češlja«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.