Crkva? Piši: kupljeno. Kerum? Piši: prodano. Generali? Piši: već viđeno. Puni se tako iz dana u dan bilježnica zapisničara HDZ-ovih očajničkih aktivnosti.

Nadajmo se da će stranački ćato biti savjestan koliko i Branka Pavošević, pa da će svoje pisanije pohraniti u torbu i zakopati ih u nekom vrtu, da onima koji prežive ovu najezdu raspomamljene znasadi posluže kao svjedočanstvo i opomena. Da iz autentičnih rukopisa vide kako se padajuća stranka u Hrvata trsila da svoj neminovni tresak o tlo pokuša spriječiti preventivnim uništenjem voljene zemlje.

Da se uvjere kakve je sve seizmičke aktivnosti pokušala izazvati ta Hrvatska demokratska zajednica, sveudilj se nadajući: ako nam pođe za rukom da do 4. prosinca više ne bude zemlje, vlast neće imati na što pasti, a to ampak znači da neće biti ni pada, ne?

Nakon gruntovne transakcije s kaptolskim vračevima i nakon dogovorenog traffickinga sa samozvanim Božjim poslanikom Željkom Kerumom, u pomoć su prozvani i vojni propovjednici Sudnjega dana, pod čijim se šapkama davno nabiflano gradivo iz Pravila službe u Oružanim snagama SFRJ pomiješalo s tekstovima iz petparačkih paraznanstvenih magazina. Tako smo na press-konferenciji umirovljenih generala, održanoj u središnjici Kosoričine sljedbe, mogli čuti da će »Hrvatske biti dok god HDZ bude stožerna stranka«, a što u slobodnom prijevodu znači: još svega dvadesetak dana.

Eto takvu je gatariju izgovorio priučeni prorok koji se napadno predstavljao kao admiral, te zahtijevao da se njegovo mišljenje uvažava baš zato što je admiralsko. »Govorim i kao admiral: hrvatski se brod previše naginje ulijevo i da se ne bi nasukao na podrtinu zvanu zapadni Balkan i jugosfera, treba ga ispraviti!« – navigavao je usred Zagreba taj nosač epoleta i primatelj admiralske mirovine, koji bi, barem po činu što ga nosi, morao biti sposoban da zapovijeda svime što plovi po svjetskim morima.

Ali gdje na čitavom svijetu pronaći brodovlasnika koji bi takvom admiralu povjerio na upravljanje makar pedalinu ili sandolinu?!

Kad bi naš admiral došao na razgovor s bilo kojim pomorskim agentom, pa raspreo svoje omiljene priče o »Jugoslaviji koja se sasvim sigurno obnavlja 28. lipnja 2014.« ili o »gospodarima kaosa koji će 2025. baš u Rijeci krenuti u rat sa ciljem da osvoje narode u svim civilizacijama, počevši od nas Hrvata, zatim sve narode od jugoistočne Europe preko Crnog mora, Kaspijskog jezera, Afganistana do Filipina«, o »Oluji koja je spasila Srebrenicu« ili o »britanskoj tajnoj službi koja od nas želi stvoriti katoličke teroriste«, nema toga tko ne bi zatražio da mu se oduzme matrikula i da mu se zabrani ukrcaj na sve što plovi, uključujući i trajekt od Prizne do Žigljena s uredno kupljenom kartom.

I nema toga tko našega admirala – kako ste pogodili da je riječ o Davoru Domazetu Loši? – na kraju razgovora ne bi, onako ljudski, priupitao: uspije li od admiralske mirovine namaknuti novac za sve lijekove koji mu trebaju?

Ali nije to sve što treba reći i admiralu Loši i svim HDZ-ovim generalima koji prijete nestankom Hrvatske. Treba ih podsjetiti da je u Zagrebu negdje koncem 1990. bio ispisan grafit »Generali, Hrvatska vas se ne boji!« I da se, nakon male intervencije auto-sprejem, s istoga zida čitalo: »Generali, Hrvatska se ne boji bivših generala!«