Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
17. studenoga 2018.
Komentar Predraga Lucića

kolumna Krasna greško, Istro mila

Školska knjiga u digitalnom izdanju ispravila greške i objavila originalnu verziju pjesme Krasna zemljo,Istra mila
Školska knjiga u digitalnom izdanju ispravila greške i objavila originalnu verziju pjesme Krasna zemljo,Istra mila
Autor:
Objavljeno: 12. listopad 2016. u 17:58 2016-10-12T17:58:28+02:00

Ponadala se autorica školske čitanke kako je eto baš ona, prva otkako je Cukon napisao »Krasna zemljo, Istro mila«, uočila pjesnikove greške. Pa je prepravila neke nebulozne stihove, da se pjesnik ne bruka pred đacima. Jer i pučkoškolci znaju da se livade, ma kako velike bile, pišu malim početnim slovom…

Krasna frka se digla oko objavljivanja pjesme »Krasna zemljo, Istro mila« u hrvatskoj čitanci za peti razred osnovne škole.

Anita Šojat – autorica čitanke pod naslovom »Snaga riječi«, tiskane u nakladi zagrebačke »Školske knjige« – iz neznanih je pobuda napravila nekoliko intervencija u stihovima Ivana Cukona i time izazvala skandal političkih dimenzija koji je kulminirao slanjem prosvjetno-prosvjednih pisama iz ureda dvaju istarskih Valtera – župana Flege i predsjednika Županijske skupštine Drandića – na adrese Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, te Agencije za odgoj i obrazovanje, zadnja pošta Zagreb.

Sakaćenjem teksta istarske himne bili su zgranuti i književnici i akademici iz krasne zemlje, a snaga iskrivljenih riječi u čitanci za petaše uspjela je ujediniti i IDS-ovce, SDP-ovce i HDZ-ovce s najvećeg nam poluotoka.

Čulo se, između ostaloga, kako »onaj tko je bio zadužen za ovo izdanje čitanke, više ne bi smio raditi taj posao«, kako je očito da »autori ne znaju ništa niti o pjesmi, a niti o Istri«, kako je »namjerno mijenjanje riječi himne izraz krajnjeg nepoštovanja prema Istri, našoj tradiciji, kulturi, identitetu i povijesti«… A postavilo se i pitanje: »Što bi se dogodilo kad bi hrvatska himna bila 'prepjevana' na ovakav nesretni način?«

Da odmah odgovorim predsjedniku IDS-a Borisu Miletiću, koji je to pitanje i postavio: možda se ne bi dogodilo ama baš ništa. Kao što se ništa nije dogodilo ni sa svim onim službenim prepjevima i nadopjevima otkako su četiri strofe iz Mihanovićeve »Horvatzke domovine« stekle status hrvatske himne i bile puštene u svečani optjecaj pod naslovom »Lijepa naša domovino«. Osim naslova, »prepjevavane« su i pojedine riječi iz originalne pjesme (»čestna« u »sretna«, »svog doma« u »svoj narod«), a bilo je i hidrografskih intervencija. Tako su Savi i Dunaju, jedinim rijekama koje su tekle stihovima Antuna Mihanovića, dolijevane i Drava i Drina i sinje more, ovisno o vodostaju u glavama hrvatskih političkih velmoža i njihovih dvorskih popravljača himne.

Jedini prepjev »Lijepe naše« zbog kojega se uzbunila himnoljubiva javnost bio je onaj satirički, pod naslovom »Lijepa naša haubico«, a zbog kojega se autoru Nikoli Bajti prijetilo i još uvijek se prijeti i sudskim progonom i kaznom bez suda. Pretpostavljam da Boris Miletić nije ciljao na taj slučaj, budući da u čitanci za peti osnovne »Krasna zemlja« nije prepjevana u »krasnu zolju, Istru milu«, niti se u »prepjevu« Anite Šojat spominju »bombe roda hrvatskog« ili pak »desant vila s puške tja do MORH-a tvog«… Uostalom, za takvu obradu nije bilo ni povoda, budući da se nitko u Istri ne igra vojnih parada i oružanih mimohoda.

»Prepjev« istarske himne u hrvatskoj čitanci rezultat je neznanja, nemara, nerazumijevanja, gluposti, traljavosti… I hrvatskog običaja da se drevni tekst, pretvoren u himnu, s vremena na vrijeme »osuvremenjuje«.

Zato je Cukonova »pjesan« pretvorena u »pjesmu«, zato je neshvaćeno starinsko »tja« kvazipohrvaćeno u »pa«, zato prva strofa umjesto s »mora tvog« završava s »mora tog«, pa ispada da je autorica čitanke, makar joj to i ne bila namjera, Istri oduzela more njeno i pretočila ga u to more neko…

Zato je stih »Sva se Istra širom budi« nauštrb izvorne cjelovitosti pretrpio teror sadašnjosti i postao »Sad se Istra širom budi«. Zato se u osuvremenjenoj čitanačkoj verziji razbija metrika ponavljanjem riječi čije opetovanje Ivanu Cukonu nije bilo ni na vrh pera ni nakraj pameti. Zato su druga i treća strofa spojene u jednu…

I zato je – zbog neznanja, nemara, nerazumijevanja, gluposti, traljavosti… – napravljena i ona najveća i najbudalastija intervencija kojom je stih »Divne li ste, oj Livade« prepjevan u »Krasna polja, i livade«.

Ponadala se revna autorica čitanke kako je eto baš ona, prva u ovih stotinjak godina otkako je Cukonova pjesma napisana, uočila da se pjesnik u istom stihu zajebao čak triput. Nije siromah skužio da u pjesmi o krasnoj zemlji i polja moraju biti krasna, a ne – kako mu se omaklo – divna. Potom je iznebuha počeo ojkati i dozivati nekakve livade. I još je te livade napisao velikim početnim slovom, valjda zato da istakne njihovu prostranost.

E, onda mu je Anita Šojat preuredila taj nebulozni stih, da se pjesnik ne bruka pred đacima. Jer i pučkoškolci znaju da se livade, ma koliko velike bile, pišu malim početnim slovom.

Nije autorica čitanke ni slutila je Cukon mislio na mjesto Livade niti je pojma imala da naselje s takvim imenom uopće postoji. I da je smješteno u dolini nekakve rijeke Mirne, u blizini nekakvog Motovuna i još nekakvijeg Oprtlja, u toj tamo nekakvoj Istri koja začudo postoji i izvan školskih čitanki.

Nakon prosvjeda iz Istre, urednica izdanja »Školske knjige« – pa tako i ove čitanke – Emica Calogjera Brkić u prvi mah je ostala zatečena svim navedenim »nenamjernim pogreškama«, ali ih je ubrzo ispravila u digitalnom izdanju i najavila da će u sljedećem tiskanom izdanju »Snage riječi« biti objavljen autentični tekst Cukonove pjesme.

Hrvatski petaši će tako čitati »Krasnu zemlju« bez naknadnih »ukrasa«. Pa će, ako budu marljivo učili, dogurati i do osmog razreda.

A tamo ih čeka od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta odobreni udžbenik iz vjeronauka »S Kristom kroz život« u izdanju »Kršćanske sadašnjosti«, iz kojega će učiti da su »ateisti stvorili Oswiecim«. Ako im ne bude jasno što je to Oswiecim, vjeroučitelji će im rado objasniti da se iza tog toponima krije nacistička tvornica smrti zvana Auschwitz.

I tako će đaci u hrvatskim školama i dalje bivati indoktrinirani crkvenom propagandom, utemeljenoj na izvrtanju povijesnih činjenica.

Nijedan župan ili predsjednik županijske skupštine, nijedan premijer, ministar ili saborski zastupnik nikome neće napisati prosvjetno-prosvjedno pismo zbog takvog ideološkog nasilja nad djecom. Niti će zatražiti da se takav sramotni udžbenik povuče iz upotrebe u javnim školama. Lijepa naša domovino, oj junačka zemljo mila…

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka