Jedan Zoran – jedan glas
Griješite ako mislite da u današnje vrijeme nije lutrija biti HDZ-ovac. Sudeći po izjavama kandidata za predsjednika stranke, svaki će glasački listić biti dobitan za sve članove koji će na izbornom saboru u dvorani »Lisinski« tražiti retuđmanizatora. A takvoga, koji će isposvađanu stranku vratiti izvorišnoj monolitnosti, navodno želi baš čitavo članstvo.
Ali hajde se snađi pa pronađi najvećega tuđmanoida među svima što se zaklinju da će njihova pobjeda istodobno značiti i uskrs tuđmanizma i okončanje kulta ličnosti i despotizma kakvi su u HDZ-u vladali nakon Tuđmanove smrti. I hajde shvati pa prihvati predizborne parole po kojima su Sanader i Kosorica strankom vladali despotski, za razliku od Franje Tuđmana koji, kako kažu i oko čega se slažu, nije bio ni despot ni diktator nego – lider, »jedan i jedini«.
Milo je članovima slušati tolika pozivanja na utemeljitelja stranke i zanimljivo im je pratiti to predizborno nadmetanje u tuđmanotvorstvu. Stoga je i bilo samo pitanje dana kada će se netko sjetiti da kao krunski dokaz svoje pravovjernosti izvuče poziv Tuđmanovu miljeniku Iviću Pašaliću da se vrati u »svoj HDZ«. I upravo je nevjerojatno kojom su se brzinom svi retuđmanizatori ogradili od svoga potajnog šurovanja s desnom rukom pokojnoga predsjednika, te za čitavu priču o njegovom povratku u stranku okrivili novinare, sklone »prljavim lažima«. Članstvu će do daljnjega ostati misterijom zašto u stranci koja se navodno želi približiti Tuđmanu i udaljiti od posttuđmanovskog despotizma nema mjesta za Franjina najbližeg suradnika. Zbog straha da bi Pašalićevim povratkom u HDZ izbori za stranačkog predsjednika koji se ne bi zvao Ivić postali besmisleni? Jer čemu pored živoga Pašalića glasati za kamuflirane pašalićevce? I nagađati koji je od njih bliži njihovome Franji i njegovome Iviću?
Ali članovi HDZ-a se neće pretjerano uzbuđivati oko kriptopašalićevaca, baš kao ni oko deklariranih retuđmanizatora kojima se dogodi propust da se u važnom trenutku svoje kampanje ne pozovu na kompletnu Tuđmanovu baštinu. A dogodi se to, eto, čak i sveznajućem Tomislavu Karamarku. Dogodi mu se da u nabrajanju velikih državnika regrutiranih iz redova tajnih službi spomene i Putina, i Busha starijeg, i Kinkela, pa čak i tom društvu nepripadajućega Genschera, a da pritom prešuti Franju Tuđmana koji je, prije disidentske i državničke, izgradio solidnu karijeru u jugoslavenskoj vojno-obavještajnoj službi. No, Karamarku je – i kao povjesničaru i kao obavještajcu i kao političaru – poznato da se ni njegov trostruki kolega Tuđman nije hvalio baš svakom epizodom iz svoje prošlosti. I da mu HDZ-ovi članovi to nisu zamjerali. Pa valjda neće zamjeriti ni Karamarku što se nije pozvao na obavještajni background svojega i njihova idola.
Isto tako, ni članovi SDP-a neće zamjeriti Zoranu Milanoviću što na predstojećim izborima za predsjednika stranke neće imati protukandidata, kao što ga svojedobno nije imao ni gorespomenuti Tuđman. A i što bi mu zamjerili kad im omogućuje da ga izaberu po »za hrvatske prilike inovativnom političkome modelu jedan čovjek – jedan glas«?! Jer doista je inovativno da svaki od tih »jednih glasova« može otići samo jednom čovjeku. Pa vi sad kažite da u današnje vrijeme nije lutrija biti i SDP-ovac. Glavni zgoditak zagarantiran.
Komentari
14Iz kategorije: Trafika Predraga Lucića
Pogledaj sve-
Trafika Predraga Lucića
Free Tibet!
-
Trafika Predraga Lucića
HDZ svojim riječima
-
Trafika Predraga Lucića
kolumna Oprosti za Kung Fu Ce
-
Trafika Predraga LucićaLingua franca
-
Trafika Predraga Lucića
kolumna Neumski most
-
Trafika Predraga Lucića
Karamarkov Bleiburg
Ajme meni...
Pročitaj sve-
- "U Kastvu izložen autić kojim se igrao mali Al Capone. "
- Ćićo:Meni je draži konjić na kojem se ljuljao Hitler.
-
- "Pirati lani zaradili 100, a zaštitari brodova 500 milijuna dolara. "
- Ćićo:Ima bit da zaštitari angažiraju pirate.
@ Patriot, a da nas konačno prosvijetliš i kažeš o kome/čemu pričaš?
@ Điđimiđi, Patriot je vjerojatno mislio na probleme i kikseve koje Milanović ima sa Čačićem, Ferenčakom i Ferdeljijem. I tu je donekle u pravu. S tim da to još nisu stvari po kojima se mjeri uspješnost premijera, niti je to na temelju bilo čega moguće izmjeriti nakon mjesec i pol dana. U principu, koliko god to javnosti išlo na jetra, to su još kiksevi koji su normalni za svakog novog premijera, a pogotovo za najmlađeg premijera u povijesti koji je prvi put u životu na takvoj funkciji. Čudno mi je kod naše javnosti to što kad ljudi vide Hebranga i Šeksa, okrenu očima i kažu da ih treba zamijeniti mlađim ljudima. A kad se to dogodi, onda od tih mlađih ljudi očekuju isti politički refleks kakav imaju stari konji koji su zadnjih 30 godina u politici.
Ferdelji je epizioda koja nije ni prikazana, zato o njemu ne treba gubiti vrijeme. Iako ne dvojim da je Ferdelji pokušao na nešto upozoriti, i da nije imao tu mogućnost. Također, Čačić, Pusić, Fernčak - sve odreda HNSovci - najmanji su najlakše rješiv problem Milanovića ... Ima tu glasnijih šaptača, puno bližih od HNSa ...
Mogu se to nazvati i kiksevi u situaciji kad novinari prije svega očekuju “varničenje”, jer to je vijest. Nije vijest da se nešto složno i u dogovoru odrađuje.
Ja osobno bih to nazvao “utimljavanje” – stvaranje timova, a to nije nimalo lako, pogotovo ako je “stiska sa vremenom” kakva je sada, ali bez obzira na sve. TIM će se formirati i bit će kvalitetan onoliko koliko se jasno i precizno u startu odrede tri grupe problema sa kojima će se svaki član Mlanovićeva tima susresti
1.Grupa problema koje potpuno samostalno rješava (operativni problemi)
2.Grupa problema koje rješava konsultirajući se sa vođom tima (operativno strategijska
problematika)
3.Grupa problema koje nikako ne rješava bez vođe tima (to je uglavnom problematika političkih stavova – strateška pitanja
Ta problematika se ne može regulirati koalicijskim sporazumom i zato nastaju „kiksevi”,a i jako malo je onih koji su uspjeli formirati kvalitetene timove i njima biti na čelu.
Možda je kod Ferdeljija problem. Čovjek je preko 20 godina bio top manager i trebalo mu je vremena da se uklopi u tim koji Komadina tek formira ( ne znam kakva je situacija danas, ali smo mi prije 20 - 30 godina učili kako se članovi timova dijele na:ZVIJEZDE;DRSKE;SVOJIM PROBLEMIMA OPTEREĆENE;INTRIGANTNE; DEZERTERE; OPTIMISTE; KARIJERISTE; PLAŠLJIVCE; KLAUNE;CRNE OVCE;USPJEŠNE;URAVNOTEŽENE I NOVOPRIDOŠLE.
Svaki uspješan vođa tima želi da u timu ima čim više :optimista,uspješnih, uravnoteženih karijerista ,zvijezda, a sam ne mora biti nikakav ekspert.
No, po mom mišljenju, jednu osobinu mora imati.
Mora se znati radovati uspjehu svakog člana svog tima kao da je njegov vlastiti uspjeh i što je još važnije, to mora znati pokazati.
Tu vidim Milanovićev najveći nedostatak, ali mlad je. Želi učiti pa će i naučiti.
"......... No, sve je slabiji u vladi, a to je već lagano i naša stvar ..."
Baš zanimljiva teza, još kad bi je podupro nekom činjenicom bilo bi dobro.
Inače mislim da će Milanović kao i svaki vođa tima biti onoliko jak, koliko su mu članovi tima jaki, a velika želja mi je ne da mu tim bude, ne orkestar limene glazbe koji prati takt dirigenta, već kvalitetan džez orkestar, čiji svaki član je virtouz na svom instrumentu, a to se ne stvara preko noći .
Umjesto svađe evo jedan klip života: http://www.youtube.com/watch?v=76M42nh6nJ0&feature=related
O kakvoj svađi govoriš? Ne vidim nikakvu svađu ...
Da me jebeš ne kužim kakve veze taj klip ima s ičim....
@ Patriot, pročitaj Lucićev tekst, ovaj put je doduše fulao punchline ali ima par dobrih doskočica kao uvijek. Ako se dobro sjećam upravo SDPovci su 2007. inaugurirali ideju da predsjednik stranke i premijer ne moraju biti ista osoba. I ako se dobro sjećam baš na tom razvodnjenom dualitetu Milanović-Jurčić su izgubili te izbore, a mi smo dobili još razvodnjeniji dualitet Sanader-Kosor. Baš to uvođenje dualiteta je najveća greška koju je SDP napravio nakon Račana. Iz vrlo jasnog politološkog razloga. Naime, ako premijer nije istodobno predsjednik stranke, onda premijer nema formalnu nadležnost nad parlamentarnom većinom.
Ostavljam ti da zaključiš kolika je snaga takve vlade. I da pogađaš koliko dugo bi premijeru i predsjedniku stranke trebalo da se sukobe oko toga je li glavni onaj tko vodi vladu, ili onaj tko vodi parlamentarnu većinu. Zato uostalom u svim parlamentarnim demokracijama predsjednik stranke i premijer u normalnim uvjetima UVIJEK jesu ista osoba. Iznimke se događaju kod nekih ratova, ili težih političkih kriza, te onda kad je predsjednik stranke ujedno predsjednik republike. Kao svojedobno Tuđman ovdje, ili sad Tadić u Srbiji.
A "izbori" se u demokratskim državama tako zovu neovisno o broju kandidata. Tako su se zvali i onda kad je Kosorica postavljena za predsjednicu HDZ-a s puno manje pokrića nego što Milanović trenutno ima.
A o tome kakav je Milanović u vladi, možemo za par mjeseci, nakon što čovjek stigne pošteno ugrijati stolicu u uredu. Tko zna, možda stvarno bude loš, ali to još ne znači da treba odstupiti s mjesta predsjednika stranke dok je na vlasti u državi.
Lucić zna biti i duhovit - što je besmrtno bio u onim starim Feralima, no sad je (poput većine nas) umoran i isključiv, a meni je to onda teško štivo. U svakom slučaju ja želim Milanovića uspješnog u Vladi a ne u stranci. U stranci mora činiti brojne kompromise, posebice u koaliciji. U Vladi ne smije. zato bi ja razdvojio te funkcije. Hrvatsku en vodi SDP, već Vlada, koja dana smože imati većinu SDPovaca u sebi, ali već sutra ne mora, u oba slučaja s Milanovićem na čelu. Josipović je došao iz kvote SDPa. Sad je predsjednik RH, nitko ga više ne broji stranački, bar ne operativno. Čak je i kritičar vlasti, što mu i jest dužnost. Vlada treba biti jaka djelom i zamislima, ne političkom disciplinom. A kad smo kod pilitičke discipline, pa u toj vladi previše njih ima svoje mišljenje (uz one oji nemaju nikakvo mišljenje), posebice nekoliko njih. Kojeg se ne libe iznjeti mimo Milanovića, pa jedan dan imamo jednu informaciju, drugi dan nazad na drugu, pa opet treći dan prvu ...
Glede pokrića, u Milanovićev izbor ne treba dvojiti, samo mi je pomalo glup naziv "izbori". Što ne nazovemo to nekim potvrđivanjem, nastavkom, naravno s razlogom ... A ono s Kosoricom je neusporedivo, i obično je bespravno izigravanje i izrugivanje i unutarstranačke i svehrvatske dosljednosti i pravila igre. Jer Sanader je mogao postaviti i svoju ženu na to mjesto ...
Glede pitanja kakav je Milanović, naravno da trebamo pričakati - uostalom, drugo nam i ne preostaje. Nema razloga da bude loš, potporu je dobio, uključujući i za nepopularne mjere. No, puno se obećavalo, a sve još neučinjeno. Da ne nabrajam ...
Digao mi tlak s ovim tekstom. Jedan od rijetkih Predragovih tekstova koji su posvađani s logikom. Naime, nitko u SDPu nikome ne brani da se kandidira, ali i s 10 protukandidata, po pravilima moderne politike pobijedio bi Milanović. I to ne zato jer je nedodirljiv kao Tuđman, nego zato što u povijesti moderne politike ne postoji stranka koja je smijenila svog predsjednika neposredno nakon što je isti dobio izbore i postao premijer. Unutarstranački izbori nakon parlamentarnih služe prvenstveno tome da gubitničke stranke izaberu novo vodstvo i povećaju si šanse na idućim izborima. U pobjedničkim strankama, to ne samo da nije potrebno, već bi bilo i štetno. Ako Milanović izgubi iduće izbore u državi, vrlo vjerojatno će izgubiti i one u stranci. S puno manje drame nego Jadranka Kosor.
điđimiđi,.....što će ti bolja činjenica nego da je PREDSJEDNIk VLADE,....ne SDP-ove već HRVATSKE.
Pogriješio sam moj post ide ovdje:
No, sve je slabiji u vladi, a to je već lagano i naša stvar ..."
......
Baš zanimljiva teza, još kad bi je podupro nekom činjenicom bilo bi dobro.
Inače mislim da će Milanović kao i svaki vođa tima biti onoliko jak, koliko su mu članovi tima jaki, a velika želja mi je ne da mu tim bude, ne orkestar limene glazbe koji prati takt dirigenta, već kvalitetan džez orkestar, čiji svaki član je virtouz na svom instrumentu, a to se ne stvara preko noći .
Nisam čitao Lucićev tekst, ali ću komentirat tvoj. Unutarstranački izbori nakon parlamentarnih izbora u pravilu služe da stranke-gubitnice smjene svoje očito nesposobno vodstvoi zamijene nekim sposobnijim. No, kod stranke (il stranaka) koje su dobile izbore i započele obnašati vlast, izbori mogu lijepo poslužiti da se predsjednik stranke - sad premijer - odmakne od stranke, prepusti je barem formalno nekom drugom (povjerljivom i pouzdanom) i posveti se državi, vladi. No, ako već premijer treba ostati - što je također razumljivo - onda neka se to ne naziva izborima s jednim kandidatom, jer izbor od jednog kandidata nije izbor, već postavljenje ili što već ...
Milanović je dovoljno jak u stranci da mu je svejedno tko je formalno predsjednik, i to je unutrastranačka stvar. No, sve je slabiji u vladi, a to je već lagano i naša stvar ...