Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1
Sutra: 5° 5° 1
19. studenoga 2018.
Trafika Predraga Lucića

kolumna Hrvatsko vijeće otplate

arhiva NL
arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 14. prosinac 2016. u 22:08 2016-12-14T22:08:02+01:00

U javnost je dospio 4. članak prijedloga novoga Zakona o hrvatskim braniteljima koji kaže: »Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je i državljanin RH, koji je kao pripadnik oružanih postrojbi HVO-a sudjelovao u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta RH i BiH.« Prve reakcije bile su – proračunske…

Danima već novinari pokušavaju doći do kakvih-takvih insajderskih informacija sa sastanaka Vladinih međuresornih koordinacija, na kojima se vode žustre rasprave o prijedlogu novoga Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, ali im to u pravilu ne uspijeva. Ponekad se ipak dogodi da se domognu nekakvog papira koji nije otišao na reciklažu, pa u novinama ekskluzivno osvanu čitavi paragrafi radnih verzija zakona, razmatranih prije mjesec dana.

Dogodilo se to i sa 4. člankom Zakona o braniteljima koji je početkom studenoga glasio evo ovako: »Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je i državljanin RH, koji je kao pripadnik oružanih postrojbi HVO-a sudjelovao u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta RH i BiH.«

Uslijedile su odmah i reakcije struke. Bivšoj ministrici hrvatskih branitelja Jadranki Kosor zapelo za oko da se citiranim člankom »redefinira pojam hrvatskog branitelja«, te da bi na temelju nove definicije »pripadnici HVO-a mogli tražiti da se njihov status u potpunosti izjednači sa statusom pripadnika HV-a«, a to bi opet »otvorilo ogroman prostor za nove zahtjeve i potpuno novu viziju proračuna za branitelje«.

Na to su se, vjerujem, grohotom nasmijali Tomislav Karamarko, Milijan Brkić, Dragan Čović i ostali HDZ-ovi pravoborci, koji su u pretprošloj izbornoj kampanji na sva usta najavljivali ono što Jadranka Kosor danas bojažljivo izgovara – da će braniteljski status pripadnika HVO-a postati jednak statusu branitelja iz Republike Hrvatske. Uostalom, jednako su glasno podržavali i sve zahtjeve šatoraša iz Savske, pa tako i onaj za statusnu ravnopravnost boraca HVO-a, a zbog čega je – kako su neki još tada govorili – braniteljski prosvjed zapravo i pokrenut.

A što se novih zahtjeva i novih proračunskih vizija tiče – pa zar HDZ-ov financijski vizionar Ivan Šuker u istoj toj kampanji ujesen 2015. nije tvrdio kako će »povećanje prava za sve bivše pripadnike HVO-a hrvatskom državnom proračunu donijeti uštede, a ne trošak«?

Ismijavalo se tada po novinama i Šukera i Čovića i Karamarka kao opsjenare i dilere lažnih obećanja. Pozivalo se na međudržavni ugovor o pravima pripadnika HVO-a kojim su tri kategorije stradalnika iz njihovih redova – ranjeni na prvoj crti bojišnice, zatočenici logora i obitelji poginulih vojnika – u potpunosti izjednačene s pripadnicima Hrvatske vojske, pa ih HDZ-ovi prodavači izborne magle više nemaju što izjednačavati.

Ali ispostavilo se da je Karamarkov program statusnog izjednačavanja baš svih pripadnika HVO-a i HV-a preuzeo i njegov nasljednik na čelu HDZ-a i aktualni hrvatski premijer Andrej Plenković. Na njega se, uostalom, prije mjesec dana pozvao i ministar branitelja Tomislav Medved, izjavivši za Hinu: »Podsjećam i kako je predsjednik Vlade Andrej Plenković naglasio da je važno pripadnicima HVO-a priznati status hrvatskog branitelja.«

Iz oporbe su stigli i prvi prigovori, ali uglavnom financijske prirode. Bojan Glavašević, bivši pomoćnik bivšega ministra branitelja Predraga Matića, procijenio je da će se uvođenjem pripadnika HVO-a u braniteljsku kategoriju proračunski izdaci povećati za najmanje dvije milijarde kuna, pa je postavio neumjesno pitanje: zašto se taj novac ne bi potrošio u korist onih koji rade i pune proračun ili za otvaranje novih radnih mjesta?

Matić je pak sročio posprdni amandman na prijedlog proračuna, predloživši da se sredstva za Ministarstvo branitelja povećaju za pet milijardi kuna, koje bi se namaknule smanjivanjem budžeta Ministarstva za demografiju, obitelj i mlade u istom iznosu.

»Ministarstvo već skoro godinu dana najavljuje novi, sveobuhvatan braniteljski zakon, davanje statusa hrvatskih branitelja pripadnicima HVO-a, naoružanih odreda Narodne zaštite i njihovo izjednačavanje s pripadnicima MUP-a, HV-a i HOS-a, što košta jako puno. Neka pet milijardi bude za mirno ostvarenje tog sna.«

Za sada još nitko nije glasno primijetio da će redefiniranje pojma hrvatskog branitelja uz legislativno širenje Domovinskog rata na Bosnu i Hercegovinu dovesti u pitanje i znamenitu Deklaraciju o Domovinskom ratu, barem u onom dijelu gdje se kaže da je »Republika Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica«.

Budući da će hrvatsko državljanstvo uskoro postati zakonski kriterij za podržavljenje Domovinskog rata i izvan međunarodno priznatih granica Republike Hrvatske, i Deklaracija bi se trebala prilagoditi teritorijalnom proširenju Zakona o hrvatskim braniteljima na susjednu državu. Naravno, ne treba očekivati da će netko sada tek tako sklepati formulaciju kako se zakonski objedinjeni Domovinski rat uspješno vodio za obranu teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, dok se teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine dogodila onako uzgred, kao neželjena posljedica neuspješne borbe za njezinu djelovitost.

Važnije je da novi zakon ispoštuje načelo jednakopravnosti.

Jer pošteno je da ratni veteran koji je časno branio svoj dom u Orašju ima jednaka prava kao i onaj tko je svoj dom jednako časno branio u Županji. Kao što je, s druge strane, pošteno i da se statusno ne razlikuju oni hrvatski državljani koji su, u prekoračenju nužne samoobrane, zlostavljali zarobljenike u Kerestincu ili Lori od sudržavljana koji su u susjednoj državi maltretirali zatočenike Dretelja ili Heliodroma.

A čim se riješe statusna pitanja veterana, na red će posve sigurno doći i civilne žrtve rata, o kojima zakonotvorci trenutno nemaju vremena raspravljati. Republika Hrvatska će jednoga dana pokazati svoju pravednost i prema tim stradalnicima. I to ne samo na teritoriju pod svojom jurisdikcijom, nego i u BiH. I bit će jednako pravedna prema svima. Kako prema žrtvama s hrvatskim državljanstvom, tako i prema onima koje su žrtvama učinili hrvatski državljani.

Možda će zbog svoje odgovornosti i skrbi prema ratnim veteranima i stradalnicima, Republika Hrvatska otrpjeti sitničave fiškalske prigovore kako nije dužna činiti to što čini, budući da nikada nije proglasila ratno stanje. Ali to, naravno, ne znači da rat nikada nije počeo. Niti da će ikada prestati.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka