Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
20. listopada 2019.
Trafika Predraga Lucića

Gospin barjak na pola alkarskog koplja

Foto Duje Klarić/CROPIX
Foto Duje Klarić/CROPIX
Autor:
Objavljeno: 16. kolovoz 2012. u 19:20 2012-08-16T19:20:25+02:00

 Čudom se valjda čudi i Čudotvorna Gospa Sinjska, ako s nebeskih visina – na koje se Božjom milošću uznijela – promatra što su sve ljudi u stanju napraviti u čast i slavu Njezinu. Jer ni Njoj, vjerujem, nije svejedno kada čuje da iz Njezinih zemaljskih činovnika i crkvenih velikodostojnika progovaraju sitne duše njihove. 

  – E neće, Divice mi Blažene, neće! Neće nevirnik i crveni alkar nosit barjak u procesiji na Veliku Gospu, pa da mu ga sam Bog u ruke metne! – sluša Čudotvorna unutarnji glas fra Petra Klapeža, novopostavljenoga gvardijana Franjevačkog samostana u Sinju. 

  – Sinko dragi, sinko mili, ta zar nije davno kazano: Bogu Božje, alkaru alkarovo?! Nije na tebi, drago dijete, da određuješ tko će biti alkarski barjaktar, a tko neće – savjetuje Dobra Mati svoga ceremonijal-majstora. 

  – E neće, Gospe mi Svete od sedan žalosti, neće! Nije to samo alkarski barjak, nego i Gospin. Pa ako alkari određuju ko će nosit barjak, ja određujen ko će bit u procesiji. I ko mi smeta da alkare ne pripustin ni blizu?! – inati se Gospin dužnosnik. 

  – Bojim se, sinko dragi, da ti pamet ne smeta – Mater će Božja k'o i mater svaka, strogo ali pravedno. 

  – E neće nas ni tri fra Petra razdvojit od naše Nebeske Zaštitnice! Neka nas samo proba istrat iz procesije, mi dolazimo nepozvani, kolko nas ima, s našim barjakom, alkarskim i Gospinim, i s našim barjaktarom – začuje uto Žalosna Mati i glasove svojih alkara. 

  I vidi Gospa da joj se nije čudom čuditi, nego – kao što joj u opisu posla stoji – čuda raditi. Ali i čuda, poput svih drugih fabrikata, podliježu tehnološkim zakonitostima i ne daju se proizvesti tamo gdje postoji otpor materijala. Stoga Čudotvorka odustane od zaludnih pokušaja da u sitnu dušu velikodostojničku ulije svoju bezgraničnu milost, te pomisli kako joj nema druge doli da se posveti obradi alkarskoga barjaktara Stipe Breke. 

 A taj Stipe Breko, čudan neki čovjek... Neugodno mu da Milosrdna Mati, kraj toliko potrebitih na svijetu, svoje čudotvorne snage troši na njega koji – takav kakav jest – ono što Gospini referenti drže čudom nezamislivim, doživljava kao najnormalniju stvar na svijetu. Taj Stipe Breko, na čudo i samoj Čudotvorki, predlaže kompromis: da procesija na blagdan Velike Gospe sinjskim ulicama prođe bez njega kao barjaktara i bez alkarskoga barjaka, ali da u njoj sudjeluje smanjena alkarska povorka sa šest alkara i njihovih momaka. Alkari tako ne bi bojkotirali svetkovinu koju smatraju i svojom, a kleru ne bi dopustili da im diktira tko će nositi barjak. 

  Franjevački provincijal i sinjski gvardijan su, nakon trosatnih pregovora s vodstvom Viteškog alkarskog društva, prihvatili ovaj alkarski ustupak, podebljan nešto većim brojem alkara i momaka od onoga što ga je predložio Breko. Prihvatili su ga u strahu od većeg skandala, prijetvorno ga prepakiravši kao ustupak Crkve alkarima. Prihvatili su ga, premda nisu zaslužili da im bude učinjen, jer su Stipu Breku difamirali izmišljotinom nekog fratra da je taj alkar, jedan od najboljih u čitavoj povijesti te igre, i taj čovjek, kakvoga bi trebali svijećom tražiti umjesto što ga hoće na lomači spaliti, počinio verbalni delikt protiv Gospe. Nisu crkveni velikodostojnici zaslužili ni trunku alkarske milosti ponajprije zato što su ucjenjivački mahali tobože zaprimljenim najavama da bi nepoznat netko u procesiji mogao nasrnuti na Breku, te na taj način pokušavali iznuditi da barjak ponese netko podobniji. 

  A Stipe Breko je postao nepodoban u vrijeme kada se bivše alkarsko vodstvo, uz crkveni blagoslov, prostački norčilo prema pokrovitelju Alke i predsjedniku države Stipi Mesiću. I sada se ti isti, uz iste duhovne pokrovitelje, zaplotnjački spremaju na ponovno osvajanje Viteškog alkarskog društva, ojkajući onu svoju staru: »Gospe Sinjska, budi naša forca: uzmi Stipu, a vrati nam Norca!« 

 Čudom se sada čude progonitelji Stipe Breke, kada znaju da im je upravo on udijelio milost ponuđenog kompromisa. Jer ne znaju ti crkveni spletkari i reketari da je kršćansko milosrđe namijenjeno i onima koji ga po svojim djelima ne zaslužuju, pa tako, eto, i njima koji su pripremili teren da netko bogomdan i naizgled slučajan na sveti dan Čudotvorne Gospe Sinjske – u ime Njezino, nikako u ime njihovo – linčuje čovjeka.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.