Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 6
Sutra: 17° 17° 6
23. rujna 2019.
Trafika Predraga Lucića

kolumna Glas Kordića, prizvuk Bozanića

Snimio Sergej DRECHSLER / NL arhiva
Snimio Sergej DRECHSLER / NL arhiva
Autor:
Objavljeno: 16. lipanj 2014. u 18:28 2014-06-16T18:28:29+02:00

Bio bi red da kardinal Bozanić u povijesti hrvatstva i katoličanstva ostane zapamćen kao duhovnik pod čijom se nadležnošću obožavanje ratnoga zločinca prometnulo u blagoslovljeni izraz ljubavi prema hrvatskom narodu i prema samostalnoj državi Hrvatskoj…

Od svega što je nadbiskup zagrebački Josip Bozanić izgovorio u svojoj bogatoj besjedničkoj karijeri, u javno se pamćenje najdublje usjekla ona još prošlostoljetna sintagma »grijeh struktura«. Sada je uzoriti kardinal u intervjuu Večernjem listu progovorio u inverziji i opleo po – »strukturama grijeha«. 

   Te strukture grijeha su, veli msgr. Bozanić, »premrežile cjelokupni sustav« i nije ih se moguće riješiti »nekakvim populističkim i kozmetičkim mjerama«, nego pak »sustavnom promjenom svega onoga što omogućuje niz zala koja uništavaju budućnost naše države i našeg naroda«.

A budući da su sva zla – kako ona na osobnoj, tako i ona na općedruštvenoj razini – prouzročena neodgovornošću, kardinal poručuje kako »u Hrvatskoj hitno moramo početi graditi kulturu odgovornosti«, jer se »bez nje nećemo izvući iz ovog beznadnog stanja«. 

   Spadaju li u tu izgradnju »kulture odgovornosti« i rukoljub biskupa Košića Dariju Kordiću i kaptolska misa na kojoj je pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić posebno pozdravio nazočnost ratnoga zločinca u katedrali, e to od nadbiskupa Bozanića nismo mogli čuti, jer ga sugovornici iz Večernjaka nisu gnjavili tako nebitnim pitanjima, pretpostavljajući valjda da će njihove čitatelje više zanimati što kardinal misli o puno ozbiljnijim društvenim temama, kao naprimjer – kakva su mu očekivanja od nastupa hrvatske nogometne reprezentacije na Mundialu? 

   A kakvu se to »kultura odgovornosti« izgrađuje na Kaptolu, vidjeli smo i u uvodniku najnovijega broja Glasa Koncila, gdje je velečasni Ivan Miklenić sve medije u kojima je osuđenik za ratne zločine Dario Kordić nazvan ratnim zločincem optužio da takvim »etiketiranjem« izražavaju svoju »mržnju prema hrvatskom narodu i prema samostalnoj državi Hrvatskoj«, te da i na taj način pokazuju »koliko su protiv općega dobra hrvatskoga naroda i protiv općega dobra države Hrvatske«. 

  Bilo bi stoga zanimljivo čuti osjeća li kardinal Bozanić ikakvu osobnu »kulturnu odgovornost« za takvo stanje duha pri kojemu Kaptol stavlja znak jednakosti između ratnog zločinca, osuđenog za pokolj 116 ljudi u Ahmićima, i »općega dobra hrvatskoga naroda i države Hrvatske«.

Pa čak i ako uzoriti – vođen skromnošću kojom ga je Bog obdario – ne želi sebi pripisati ni djelić te odgovornosti, bio bi red da u povijesti hrvatstva i katoličanstva ostane zapamćen kao duhovnik pod čijom se nadležnošću obožavanje ratnoga zločinca prometnulo u blagoslovljeni izraz ljubavi prema hrvatskom narodu i prema samostalnoj državi Hrvatskoj. 

   Ako je i Bozanić suglasan s Miklenićem da Kordića umjesto ratnim zločincem treba oslovljavati kao »prvoga političkoga čovjeka Lašvanske doline u Bosni i Hercegovini – koja je, kako svjedoče eksperti, spriječila da Armija BiH izbije na jadransku obalu, a Hrvatska bude vojno slomljena i prisiljena na povratak u nekakvu balkansku zajednicu«, tko sebi smije uzeti za pravo da jednoga kardinala uvjerava kako su te geostrateške konstrukcije udaljenije od stvarnosti negoli Primorski Dolac od Dolca na Lašvi?

Ne smije to nitko, pa čak ni »politički čovjek« Dario Kordić koji je 27. prosinca 1991. godine – dok još nije bilo nikakve Armije BiH – Franji Tuđmanu raportirao kako su on i kamaradi na terenu »šest mjeseci krvavo razrađivali ideju« koju im je iznio vrhovnik s Pantovčaka i kako je ta »krvava razrada« rezultirala time da »u mladićima vrije hrvatski duh« i da »hrvatski narod u travničkoj ovoj subregionalnoj zajednici živi sa idejom konačnog priključenja hrvatskoj državi i spreman je da to ostvari svim sredstvima«! 

   Ni Bog dragi ne smije uludo tratiti svoje vrijeme pokušavajući objasniti slugi svojemu Josipu Bozaniću kako ta Kordićeva »krvava razrada« nije nikakva podvala britanskih obavještajnih službi ni njihovih bošnjačkih ispostava već autentični citat iz transkripta sa sastanka Franje Tuđmana s delegacijom HDZ-a BiH…

Jer – s Kaptola će se svejedno gusliti u prilog postsumpciji Kordićeve nevinosti, s namjerom da se kanonizira »povijesna istina« Glasa Koncila po kojoj ispada da je masakr u Ahmićima počinjen u nužnoj samoobrani, kako bi se spriječio prodor Alijinih bojovnika prema Šparadićima i obližnjem Umagu. 

  Glas Koncila će širiti svoje stranice pred Dariom Kordićem, praveći od osuđenoga ratnog zločinca nesuđenoga kršćanskog mistika i plasirajući njegova buncanja o »predokusu raja na zemlji« što ga je »doživio« nad Stepinčevim grobom kao da su na istoj ravni s »Tamnom noći duše« Sv. Ivana od Križa.

Širit će među vjernicima Kordićeva blasfemična hvastanja etnokršćanskim pothvatima poput onog »Predao sam Bogu svoj hrvatski narod!«, a svetogrđem i veleizdajom hrvatstva proglašavati nazivanje zločinca zločincem. 

   Kao vrhunaravno svjedočanstvo pobožnosti, s Kaptola će pastvi naturati zločinčeve riječi »Bože, hvala ti ako je već toliko ljudi moralo popiti taj kalež žuči u Haagu, hvala ti što me nisi zaobišao!«, ne očekujući da se itko zapita – zahvaljuje li to kaptolski miljenik dragome Bogu i na milosti što mu je udijelio isti »kalež žuči« iz kojega su morali piti i jednako slavljeni pravoslavni bogougodnici i »Hristovi vojnici« Karadžić i Mladić?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.