Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
13. prosinca 2019.
Trafika Predraga Lucića

Dvostruki aksl Nevenke Bečić

Foto Davor Pongracic / CROPIX
Foto Davor Pongracic / CROPIX
Autor:
Objavljeno: 1. siječanj 2013. u 19:43 2013-01-01T19:43:42+01:00

Tko je, kako i zašto trijumfirao na izboru najmudrije među premudrim izjavama koje su obilježile upravo odlazeću godinu u Republici Hrvatskoj?

– Znaš li ti, trafikant, koliko je premudrih izjava ove godine prošlo preko tvoje trafike? 
 

  – Oprosti, ali stvarno nisam ubrojiv po pitanju njihova broja. 

  – Ma nisi ti ubrojiv ni inače. A kako bi i bio kad se svega naslušaš... Kaži ti meni: koja ti se najdublje urezala u pamćenje, pa da je proglasimo za izjavu godine? 

  – Imaš li neko lakše pitanje? 

  – Evo, ja sam neke zapisao, da ti olakšam izbor. U siječnju, recimo, imaš Dujomira Marasovića koji na rođendanskoj proslavi splitskog HDZ-a izvalio: »Ako i ne bude Hrvata, bit će Hrvatske!« 

  – To nadilazi godišnji izbor i izravno se kvalificira na natjecanje za izjavu milenija. 

  – Iz obilne ponude u veljači izdvajamo Ivu Josipovića i onu njegovu provalu: »Ako govorimo o zaštiti ljudskih prava s aspekta privatnosti na internetu i komuniciranju vjerujem da tu neće doći do narušavanja i ne bih se složio s narušavanjem privatnosti. S druge strane, nije ljudsko pravo uzeti tuđi rad besplatno. To je isto kao da dođete u samoposlugu, uzmete neke artikle i kažete da vam je to zgodno i lijepo i kažete: 'Ja bih to uzeo, to je moje ljudsko pravo da se hranim.'« 

  – Mislim da je veljača donijela i većih umotvorina... 

  – O tome možemo nakon što ja pročitam svoj izbor. Dakle, ožujak i Radimir Čačić koji kaže da su on i Linić »Gestapo u investicijama«. 

  – Dugo si izdržao bez Čačića... Sto-posto ga imaš i u travanjskoj šihti: »Manje pričajte na telefon i imat ćete 40 kuna za struju.« A vjerojatno i u onoj rujanskoj: »Znate, evo možete se odreći malo cigareta, pa skupite za kartu za Porto. Uvijek čovjek može malo uštedjeti.« Ako Čačić ostaje u utrci za pobjednika, bilo bi pošteno da ga se zbog pretjeranog učinka podvrgne doping-kontroli. 

  – Kako si pogodio? A u svibnju imamo Luku Škaru, načelnika općine Škabrnja, u koju se usudila doselit jedna romska obitelj: »Kako su Amerikanci postupili s Indijancima, znamo. Stavili su ih u rezervate. Zašto? Zato jer nisu željeli živjeti kao ostali ljudi. Dakle, ako hoćeš šatore i slobodu, eno ti rezervata. I ogradili su ih žicom, odnosno ogradili su svoju zemlju. Ako je mogao Sarkozy iz Francuske deportirati Rome, onda možemo i mi iz Hrvatske.« 

  – Još su bolji njegovi mještani i njihova topla ljudska poruka: »Neka se te manjine za početak operu prije nego što dođu među nas i našu djecu.« 

  – U lipnju se disalo punim plućima, jer nas je Ante Ramljak, predsjednik Nadzornog odbora HEP-a uvjeravao da će se »izgradnjom Plomina 3 zapravo poboljšati stanje okoliša u okruženju«, a u srpnju se Goran Ivanišević opet proslavio u Wimbledonu izjavom da su »tenisačice preplaćene« u odnosu na tenisače, ali da on »nema ništa protiv da budu i pet puta bolje plaćene kada ženski tenis bude jednako ili više zanimljiv i atraktivan«. 

  – A pobjednik mjeseca kolovoza je garant nadbiskup Marin Barišić s onom genijalnom mišlju da »mišljenje ne može biti temelj zajedništva, mira, odgovornosti, solidarnosti, poštenja, etičnosti«, jer da »kod mišljenja ništa nije važno i sve je isto«. 

  – E nije, nego kolega mu nadbiskup Marin Srakić s nezaboravnim poučkom da »sloboda čovjeku ne može pomoći nego samo odmoći«. 

  – Onda je šampion rujna Zoran Milanović s onim pozivanjem na svoje premijersko pravo da u Saboru »četiri minute govori bezveze, bez glave i repa«? 

  – Samo vicešampion. Ipak mi je bio jači Ante Ćorušić, predsjednik HDZ-ova Odbora za zdravstvo s onom tugovankom kako »Hrvatska još uvijek ima socijalistički zdravstveni sustav«, s dijagnozom kako »ne možemo imati svi jednako pravo na jednaku uslugu« i s obećanjem da će »Hrvatska biti i dalje socijalna država i kad HDZ preuzme vlast«, te da će u toj sretnoj zemlji »bolju skrb imati ljudi koji mogu više platiti«. 

  – Onda Milanović mora bit šampion listopada. Sjećaš ga se: »Dajla nije prije svega novac. To je možda golemi novac za lokalne crkvene vlasti u Istri, ali to je više od novca. To je simbolika pravne države.« 

  – Neka ti bude. A u studenom imam dvojbu između Thompsona koji je na slavljeničkom splitskom koncertu za oslobođene generale uskliknuo: »Nije general Gotovina mislio da vjeruje hrvatskim institucijama, on osjeća isto što i mi!« i nadbiskupa Želimira Puljića koji je u Škabrnji podnio koncelebrirani meteorološki prijavak: »Ova je kiša nešto što nam je i general Gotovina poručio – da je rat iza nas, a budućnost pred nama.« I da zaključimo inventuru – u prosincu mi je neupitni favorit Marko Ožić Bebek, gradonačelnik Makarske, i ona njegova krilatica socijalne države: »Kod nas vrlo malo umirovljenika umire od gladi, nisam još nijednog vidio.« Po meni je to i izjava godine. 
 

– A šta ćemo s onom koju si preskočio, a koja visoko kotira i izvan hrvatskih okvira? Šta ćemo s Nevenkom Bečić i njenom splitskom rapsodijom na ledu: »Pa šta je tribalo ić na Rivu? 'Ko to ide negdi di je skroz zaleđeno? Zašto triba ić Marmontovom? Ima i druga ulica. Nije samo Marmontova i Riva. Svi građani koji su izlazili vani, a nisu imali potrebe izlazit, sami su odgovorni ako im se nešto desilo. Nadalje, ako se radi o starijim sugrađanima, pa svi stariji bi trebali imat ili svoju djecu, a djeca su po zakonu dužna da skrbe o roditeljima, a ukol'ko nemaju djecu, onda su mogli imat nećake ili nećakinje i tijekom života uspostavljat s njima korektne odnose, a ako nemaju nećake i nećakinje, a onda imaju susjede pa su trebali gradit dobrosusjedske odnose.«? 

  – U pravu si: ona visoko kotira, ali i nisko pada. Pročitao si valjda u novinama da je prije desetak dana – dakle, svega deset mjeseci nakon što je ljudima u Splitu solila pamet umjesto da posoli zaleđene ulice – i sama pala na zagrebačkoj poledici, te ozlijedila rame. 

  – Možemo je onda pitat za dopunsku izjavu: »Pa šta je tribalo ić u Zagreb? 'Ko to ide negdi di je skroz zaleđeno? Zašto triba ić Ilicom? Ima i druga ulica. Nije samo Ilica i Vlaška. Svi sugrađani koji su ošli u Zagreb, a nisu imali potrebe odlazit, sami su odgovorni ako im se nešto desilo...«

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.