Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
21. srpnja 2017.
Komentar Predraga Lucića

kolumna Dva autobusa za Lukovdol

Grob Ivana Gorana Kovačića / Foto Sergej DRECHSLER
Grob Ivana Gorana Kovačića / Foto Sergej DRECHSLER
Autor:
Objavljeno: 21. ožujak 2017. u 22:21 2017-03-21T22:21:06+01:00

Takozvanih sredstava nije bilo dovoljno da bi – kao i svakoga Goranova rođendana – pjesnikinje i pjesnici sjeli u dva autobusa i stigli pred njegovu rodnu kuću. Jer dva autobusa su malo previše za održavanje naše najveće pjesničke manifestacije. I za dodjelu naše najveće pjesničke nagrade, tamo u Lukovdolu

Prvi je dan proljeća. Svjetski je dan poezije. I Goranov je rođendan.

U Lukovdolu se danas, kao i svakog 21. ožujka, trebalo dogoditi Goranovo proljeće. Goranov vijenac, našu najugledniju pjesničku nagradu, trebala je dobiti Dorta Jagić, a nagradu Goran za mlade pjesnike Monika Herceg.

Ali Goranova proljeća u Lukovdolu danas nema. Nema ga jer je – kako reče Ivica Prtenjača – »zbog drastično smanjenih sredstava za održavanje naše najvažnije pjesničke manifestacije, do samoga kraja bilo upitno može li se ona uopće održati«.

Takozvana sredstva ove je godine drastično smanjilo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Valjda zato što naša najvažnija pjesnička manifestacija nije toliko važna da bi kulturna administracija učinila mogućim da pjesnikinje i pjesnici iz Hrvatske i inozemstva na prvi dan proljeća dođu u Lukovdol.

Pa da tamo uz Svjetski dan poezije obilježe i dan kada je prije 104 godine rođen Ivan Goran Kovačić. Pjesnik »Belog mosta« i »Mrtvačkog proljeća«. Pisac »Dana gnjeva« i »Svetog psovača«. »Jame« i »Moga groba«. Žrtva četničkih zločinaca u ratu i pjesnik na udaru mržnje hrvatskih neofašista danas, koji – guglajte ako ne vjerujete – Ivana Gorana Kovačića javno nazivaju »velikim partizanskim pjesničkim monstrumom«.

Takozvanih sredstava nije bilo dovoljno da bi – kao i svakoga Goranova rođendana – pjesnikinje i pjesnici sjeli u dva autobusa i stigli pred njegovu rodnu kuću. Jer dva autobusa su malo previše za održavanje naše najveće pjesničke manifestacije. I za dodjelu naše najveće pjesničke nagrade, koju je do sada dobila čitava biblioteka čarobnjaka stiha, tamo gdje se ona inače uručuje. Tamo u Lukovdolu.

Tamo gdje nacionalna kultura ne traži tisuće statista za sudjelovanje u spektakularnom filmu koji je, i prije nego što je pala prva klapa, proglašen remek-djelom. Tamo gdje ne treba borbenih zrakoplova i helikoptera, tenkova i topova, oklopnih transportera i džipova... Tamo gdje su bila dovoljna ta dva autobusa. Dva obična autobusa pomoću kojih bi Ministarstvo kulture omogućilo da se Goranovo proljeće dogodi tamo gdje mu je mjesto. Tamo u Lukovdolu.

Nije, dakle, bilo takozvanih sredstava za dva autobusa do Lukovdola, pa su se organizatori Goranova proljeća našli u nevolji nešto većoj od one u kakvoj se nalaze posljednjih godina, kada s jedva dostatnim financijama pripremaju najveću pjesničku manifestaciju u Hrvatskoj. A nevolja je bila tolika da je održavanje Proljeća bilo više nego upitno. I da je na koncu odlučeno da će Goranova proljeća ipak biti, ali ne u Lukovdolu na Svjetski dan poezije i na Goranov rođendan, već u Zagrebu i Splitu.

Na izjavu Ivice Prtenjače, predsjednika Odbora Goranova proljeća, o drastično smanjenim sredstvima, reagiralo je i Ministarstvo kulture, priopćivši kako ono tu manifestaciju »redovito podržava, i to bez iznimke«, te kako je »odobreni iznos potpore dobro uravnotežen u odnosu na druge manifestacije sličnog faktora utjecaja« i kako je »sama visina potpore određena na temelju ocjene opravdanosti prikazanih troškova, javne percepcije manifestacije i njezine relevantnosti na aktualnoj kulturnoj sceni«.

Znači li to da je potpora Goranovu proljeću smanjena zato što najveća pjesnička manifestacija u Hrvatskoj košta više nego što bi smjela, zato što je njezina javna percepcija slabija nego što bi trebala biti, pa onda i zato što relevantnost Goranova proljeća na aktualnoj kulturnoj sceni ne zadovoljava kriterije Ministarstva kulture?

U Runjaninovoj tvrde kako »u okvirima dosadašnje organizacije, bez racionalnog i profesionalnog pristupa i uz oslanjanje na Ministarstvo kulture kao isključivog financijera svih troškova u stopostotnom iznosu povećanje sredstava nije moguće«, te kako »Ministarstvo svake godine dogovara s organizatorima unaprjeđenja kako bi se format redizajnirao, medijska prisutnost i kvaliteta manifestacije poboljšali, a faktor utjecaja na kulturnu participaciju povećao«. Ali sve je to uzalud, jer – pazite sad ovo! – »Goranovo proljeće, nažalost, još uvijek nije uspjelo postići odjek u javnosti i kvalitetu manifestacije kakvu bi hrvatsko pjesništvo i ova vrhunska nagrada zaslužili«.

Tako, dakle, pjeva Ministarstvo kulture o neracionalnosti i neprofesionalnosti, o nedosanjanom »redizajniranju formata« i obilnijoj »kulturnoj participaciji«, o slabom odjeku Goranova proljeća u javnosti i nedovoljnoj kvaliteti naše najveće pjesničke manifestacije. Tako pjeva Ministarstvo kulture koje dobitnici Goranova vijenca Dorti Jagić nikada nije poslalo ni najobičniju čestitku za priznanja što ih je za svoje pjesme dobivala uglavnom u inozemstvu. I koje je ovogodišnju uzgrednu čestitku nagrađenim pjesnikinjama Goranova proljeća uputilo samo u okviru reagiranja na Prtenjačinu izjavu, ne spomenuvši ni kako se laureatkinje zovu.

Valjda su u ministarstvu smanjena i sredstva za navođenje imena. Pa stoga i ne znaju kako osloviti Dortu Jagić i Moniku Herceg izuzev nikako.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka