Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 4n
Sutra: 18° 21° 2
23. lipnja 2018.
Trafika Predraga Lucića

kolumna Dajmo da lebdi!

Snimio Ognjen ALUJEVIĆ
Snimio Ognjen ALUJEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 12. srpanj 2011. u 23:33 2011-07-12T23:33:00+02:00

Što da danas – kad novine razvlače priču o debelome minusu od 435 tisuća kuna u koji je zapala Sudčeva tvrtka – pomisli svaki skromni katolik koji je bezrezervno povjerovao u karizmatikovu ekonomsku doktrinu o podrazumijevajućemu »materijalnom blagoslovu«?

Nema tome ni godina dana da je velečasni Zlatko Sudac po novinama predstavljan kao najzanimljivija osoba u zemlji Hrvatskoj. Još koncem prošloga ljeta pisalo se i čitalo kako »trenutačno u Hrvatskoj ne postoji osoba čije bi pojavljivanje u javnosti izazvalo toliku buru interesa« kao što je to taj »mladi karizmatični svećenik«. Pisalo se tada o njegovom »prilično nejasnom statusu«, o nesluženju misa i duhovnih seminara po Hrvatskoj, ali i o njegovim razgranatim poslovima po katoličkim misijama, o projektu centra Milosrdnog Isusa, o umjetninama koje se dobro prodaju na aukcijama, o scenariju za film Jakova Sedlara... »Vjerujte mi, neću biti bez posla«, govorio je tada velečasni Sudac.

   Unatoč raširenom vjerovanju o sjajnom poslovanju Sudčeve tvrtke Joshua, kod promućurnijih se vjernika morala roditi sumnja da biznis sa stigmama ne ide baš najbolje. Dalo se to naslutiti po najavi velečasnoga poduzetnika da će pokušati utržiti i duševne boli koje mu se nanose medijskim napadima i klevetama, te da je u tu svrhu angažirao odvjetnika Bosiljka Mišetića. No, čudotvorni je poslovnjak tada još nalazio snage da umiri sve štovatelje zabrinute za njegovu likvidnost.

Na novinarsku primjedbu kako se »ljudi pitaju odakle mu novac«, velečasni je numizmatik mirno i poučno odgovorio: »Mi radimo, mi uistinu radimo. Kad ljudi vide da se radi, i to pošteno, tada se i oni žele uključiti, a tamo gdje ima ljudi i gdje se radi, ima i novca. Stvar je vrlo jednostavna. Ova logika oduvijek vrijedi i temelji su joj evanđeoski. Naša Raspeta Ljubav Isus želi takav blagoslov za ovaj narod, blagoslov rada, blagoslov poštenja, blagoslov povjerenja među ljudima, a materijalni se blagoslov podrazumijeva.«

   Što da danas – kad novine razvlače priču o debelome minusu od 435 tisuća kuna u koji je zapala Sudčeva tvrtka – pomisli svaki skromni katolik koji je bezrezervno povjerovao u karizmatikovu ekonomsku doktrinu o podrazumijevajućemu »materijalnom blagoslovu«? Da »stvar« više nije »vrlo jednostavna« i da ta »logika evanđeoskih temelja« koja je vrijedila oduvijek, sada najednom ne vrijedi? Da više nije dovoljno »uistinu raditi, i to pošteno«?

Da se ljudi više ne žele uključivati u taj pošteni rad, pa kad više nema ljudi, nema ni novca? Da je ovaj narod nešto grdno zgriješio, pa da mu »naša Raspeta Ljubav Isus« više ne želi udjeljivati »blagoslov rada, blagoslov poštenja i blagoslov povjerenja među ljudima«, a eto ni onaj neupitni »materijalni blagoslov«?

   Sudčev prijatelj i poslovni partner Jakov Sedlar ima prozaičnije objašnjenje. Karizmatik je, po njemu, uletio u crveno zato što mu krčki biskup Valter Župan nije dopustio održavanje duhovnih seminara, pa je velečasni ostao bez očekivanih prihoda koje bi mogao investirati u svoje lukrativne projekte katoličke televizije ili pak pastoralnoga centra s bolnicom i ostalim pratećim i naplativim sadržajima. Navodno bi Sudac najesen mogao dočekati milost biskupovu, pa krenuti putem financijskog oporavka. No, što ako ni tada ne bude duhovno-obnoviteljskih tezgi na kojima bi katolička pop-zvijezda ubirala svoj krvavo zarađeni novac?

   Hoće li Jakovu Sedlaru sinuti spasonosna ideja da iskoristi Sudčevu navodnu sposobnost prolaženja kroz zidove i da – s voljom Božjom i s lovom »naše Raspete Ljubavi Isusa« – snimi »Oceanovih četrnaest«?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka